PREDAVANJE ANITE BUHIN
Kako je bivša država otkrila more, modu, televiziju i zabavu
(D. ŠTIFANIĆ)
Anita Buhin, vanjska suradnica CKPIS-a i doktorandica povijesti na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci gdje trenutačno sprema obranu disertacije na ovu temu, pozabavila se zabavnom glazbom, televizijom i modom u pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća
Prvo javno predavanje u programu Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma za ovu akademsku godinu održala je sinoć Anita Buhin u dvorani Slavka Zlatića pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile. Tema je bila "Jugoslavenski socijalizam ‘sa okusom mora, sa okusom soli'. Mediteranizacija jugoslavenske popularne kulture 1950-ih i 1960-ih".
Televizija kao sredstvo razonode
Naime, već u najavi predavanja, istaknuto je da je "kolektivno otkriće mora u socijalističkoj Jugoslaviji bilo rezultat političkih, gospodarskih i društvenih procesa tijekom 1950-ih i 1960-ih, a na društveno-kulturnoj razini izrazilo se kroz masovni turizam i popularnu kulturu."
Anita Buhin, vanjska suradnica CKPIS-a i doktorandica povijesti na Europskom sveučilišnom institutu u Firenci gdje trenutačno sprema obranu disertacije na ovu temu, pozabavila se zabavnom glazbom, televizijom i modom u pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. To su dekade u kojima jugoslavenski socijalizam traži svoj identitet, pa tako, primjerice, djevojke koje odlaze na izbor za Miss svijeta moraju predstavljati Jugoslaviju na pravi način, no pokušava se zapravo otkriti po kojim su to karakteristikama izgleda žene iz tadašnje države drukčije od ostalih. Slična su se pitanja postavljalo kada se radilo o zabavnoj glazbi ili modi. Putem televizije građani bivše države između ostalog otkrivaju more a iznimno je popularna serija "Naše malo misto" koja se gotovo u cijelosti, osim zadnje epizode, događa za sunčanih dana. Štoviše, ta je serija doprinijela širenju dalmatinskog govora, a odlično su je prihvatili, primjerice, čak i u Makedoniji gdje su nisu razumjeli govor, ali su se identificirali s likovima, običnim ljudima iz naroda. Buhin spominje i jedno tadašnje istraživanje prema kojem više od polovica gledatelja televiziju doživljava kao sredstvo razonode, a tek petini ona je sredstvo informiranja.
Buhin je podsjetila i na neke zabavne emisije iz tog doba od kojih je najpopularnija i najgledanija bila "TV magazin" Antona Martija u kojoj je svatko mogao naći nešto za sebe.
"Festivalomanija" i izbori za miss
Osim toga spomenuto "otkriće" mora kao mjesta na kojem se može provesti ljetni godišnji odmor važno je i zato što, kako je više puta istaknula Buhin, na moru su svi isti, odakle god potjecali. Također, turizam na Jadranu bio je način da se promovira tadašnja država i njeno društveno odnosno političko uređenje.
U popularnoj glazbi dolazi do nečega što Igor Mandić naziva "festivalomanijom". U to vrijeme Jugoslavija je jedina socijalistička zemlja koja sudjeluje na natjecanju za Pjesmu Eurovizije, ali pjesme koje izvode tadašnji glazbenici zbog svog stila nemaju nekog uspjeha dok se nisu pojavili Dubrovački trubaduri s pjesmom "Jedan dan".
Slično je bilo i s izborima ljepote koji su organizirani jer strancima na moru više nije bilo dovoljno da se samo kupaju, razgledavaju i navečer slušaju bendove na terasama. Zanimljivo je da su se na te izbore prvo prijavljivale strankinje, no uskoro to postaje toliko prihvaćeno i za domaće cure da kako ironično primjećuje Buhin, "svako selo ima svoj izbor". Jugoslavija je također prva socijalistička zemlja koja sudjeluje na izboru za Miss svijeta u Londonu, radi čega tadašnja predstavnica Jugoslavije izaziva veliki interes novinara koji je ispituju u životu u socijalističkoj državi, a ona to koristi kao priliku da hvali Jugoslaviju i njen socijalizam. (M. RADIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
