"KAD TAD" PREDSTAVA TEATRA&TD GOSTOVALA U INK

Jedna žena, tri žene, anonimne

(D. MEMEDOVIĆ)

(D. MEMEDOVIĆ)


Autorski tim predstave čine Mia Biondić, Nataša Kopeč, Ivana Krizmanić, Ida Jurjević, Marina Pejnović, koja je i redateljica, a glume Mia Biondić, Nataša Kopeč i Ivana Krizmanić

Predstava Teatra&TD "Kad tad" izvedena je pred brojnom publikom na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula. Autorski tim predstave čine Mia Biondić, Nataša Kopeč, Ivana Krizmanić, Ida Jurjević, Marina Pejnović, koja je i redateljica, a glume Mia Biondić, Nataša Kopeč i Ivana Krizmanić.

Tri projekcije

Tri žene, posve anonimne, 25 godina, 35 godina, 45 godina, posve različitih karaktera, koje se međusobno ranije ne poznaju nalaze se u jednoj čekaonici gdje, malo po malo otvaraju dušu i gdje ih gledatelji malo po malo mogu upoznati. Jesu li to tri žene, ili je li je to jedna žena u različitim životnim razdobljima, kao 25, zatim 35 te na kraju 45-godišnjakinja pitanje je koje se niti u završnici ne dobiva odgovor, ali gledatelj lako može doživjeti da se radi o jedno te istoj ženi u tri projekcije, vremenska/životna razdoblja. Ili je pak jedna protagonistkinja uz dva alter ega, projekcija htjenja i realnosti, želja i strahova, iako sva tri lika nose sa sobom svoje breme? One nemaju potrebu riješiti svoje probleme, nego su s njima naučile živjeti, ili preživljavati. Ponekad se čini da se ne sjećaju bitnih događaja u životu, da su sve samo fragmenti, a da se upravo u tim fragmentima krije bit.

Ideja za predstavu potekla je iz Facebook statusa Ide Jurjević, koja je u svojoj cvjećarni bilježila crtice iz života, vrlo često uparene promišljanjima o literaturi koju je u tom trenutku proučavala. Za potrebe predstave, materijal je proširen drugim dokumentarnim izvorima (autobiografskim, upitnik na koji su odgovarale anonimne žene), a inspiracija za teme improvizacija proizašla je iz filozofije Simone Weil ("Težina i milost") i teorije Camille Pagliae ("Seksualna lica").

Samoća, životni odabiri, problemi

U toj se predstavi mogu identificirati mnogi, može to biti i ono što se naziva žensko pismo, a samoća, životni odabiri, nerijetko i krivi odabiri, problemi na poslu i u obitelji, nerealizirane ambicije, posljedice tih ambicija i njihove (ne)realizacije - sve je to dio predstave gdje lik ima pravo na to da pobjegne od problema budući da su sami protagonisti, odnosno protagonistkinje, determinirane uzročno-posljedičnim spletom okolnosti.

Sve je to prisutno u ovoj predstavi koja gledatelje nakon završetka ne ostavlja ravnodušnim. Uz to i potiče na promišljanje o mnogočemu, prije svega o životnim odabirima, okolnostima te na svojevrstan rezime o onome što su do sada postigli. (V. BEGIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter