(Hina/EPA)
Izložbom "Titivillus" Galerija Vladimir Bužančić, koja se otvara 10. rujna u okviru godišnje programske koncepcije "Doktrina pandemije ili seruma istine globalnog Pandaemoniuma", predstavlja rad renomiranog konceptualnog umjetnika Vlatka Vinceka.
Kako je najavljeno, autor u svom radu problematizira (ne)mogućnost jezika da bude isključivi interpretator i komunikator spoznaje i istine, a nazvao ga je prema demonu Titivillusu, tj. prepisivaču koji unosi pogrešku u tekstove.
"Nazvali mi njega Titivillus, tipfeler, ubačena ili izbačena riječ, potrebno je pojasniti da se radilo o napornom redovničkom poslu pismoznanaca koji su prepisivali duge tekstove u teškim uvjetima - stojeći po 10 sati sa slabim osvjetljenjem. Demon bi, naravno, bio kriv za svoje prljave čini, a redovnici bi svoj račun zbog nemara platili na Sudnji dan", napominje se u najavi.
"S obzirom na to da živimo u svojevrsnom ritualu, u matrici ponavljajućih koncepata, spoznaja je moguća tek ako se jezik konstantno preispituje i revidira. U vremenu u kojem živimo, u infodemiji svakodnevice u kojoj se laž i istina isprepliću na svim nivoima, Vincekov zahtjev pokazuje se više nego nužan", dodaje se.
Po riječima autorice predgovora Tanje Špoljar, Vincek ne nudi teze, ne eksplicira, već kroz koncizne vizualno-auditivne cjeline otvara prostor za unutarnje iskustvo, unutarnju reviziju koja se događa mimo jezika i čvrstih uporišta.
Vlatko Vincek (1959., Koprivnica) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a od 1983. do 1984. bio je suradnik Majstorske radionice Reiser – Ivančić. Godine 2007. u izdanju Pastorale o njegovu radu objavljena je monografija "Vlatko Vincek – Radovi".
Član je i suosnivač umjetničkih organizacija Moja zemlja i Pleh te udruge Atelieri Koprivnica. Član je HDLU-a Zagreb. Do sada je imao pedesetak samostalnih izložbi i nastupa. Živi i radi u Zagrebu.
Njegova se izložba u Galeriji Vladimir Bužančić može pogledati do 29. rujna.