U Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u utorak navečer u sklopu Mjeseca hrvatske knjige predstavljena je zbirka pjesama Branke Grakalić "Il sorriso sognato" što je prijevod njezine zbirke "Sanjani osmijeh", a koji potpisuje Vanesa Begić.

Zbirka je 2003. prevedena na talijanski, ali tek je prije nekoliko mjeseci objavljena. Zbirka je prije toga prevedena na engleski i njemački, a za talijanski prijevod zaslužna Vanesa Begić govorila je o autorici i uz nju čitala njenu poeziju. Objasnila je i da knjige imaju težak put od pisca do izdavača, te je govorila o tome koliko je prevođenje zahtjevan posao, dok je za same pjesme u zbirci "Il sorriso sognato" rekla da su naglašeno lirske, daleko od današnjih postmodernističkih strujanja, te je zbirku opisala kao intimistički dnevnik radosti i suza svijeta.

Vanesa Begić je govorila o književnim prijevodima, ističući da je prevođenje poezije najzahtjevnije jer treba prenijeti iz "polaznog" u "dolazni" jezik melodiju, ritam, sintaksu i pjesničku po(r)uku, a bez da se izmijeni prvotna pjesnička misao.

Branka Grakalić je odgovarala i na pitanja iz publike poput toga kako se stigne baviti svim tim aktivnostima.

- Toliko je toga u meni da trebam jednostavno sjesti i raditi, odgovorila je Grakalić, dodavši da sve što je naučila u klasičnoj glazbi treba primijeniti na književnost.

Što se tiče naslova "Sanjani osmijeh" rekla je da iz nje sve izvire sasvim prirodno, no onda je pojasnila da je velika sanjarica.

- Puno sanjam, maštam i nadam se da će se nešto od toga ostvariti. I puno se smijem, kaže Branka Grakalić čije su pjesme vezane uz njen Medulin, medulinski zaljev i otočiće jer kako kaže "neraskidivi su naši geni i naši korijeni".

Osim što je pjesnikinja, Grakalić je i slikarica, organizatorica kulturnih djelatnosti te dirigentica, pijanistica i skladateljica tako da je publiku počastila autorskom klasičnom glazbom i jednom skladbom J. S. Bacha.