Do suradnje je došlo u trenutku kad je pulska Muzička akademija imala potrebu za širenjem predavačkog kadra, i kada sam, u studenom 2018. godine dovršio doktorske studije na pariškoj Sorboni

Poznati pijanist Goran Filipec od nedavno je suradnik pulske Muzičke akademije. O toj suradnji, kao i o njegovom radu, razgovarali smo s Filipecom između brojnih njegovih turneja, suradnji i nastupa.

Širenje kadra

- Kako je došlo do suradnje s pulskom Muzičkom akademijom i kako ste zadovoljni radom na toj akademiji?

- Do suradnje je došlo u trenutku kad je pulska Akademija imala potrebu za širenjem predavačkog kadra, i kada sam, u studenom 2018. godine dovršio doktorske studije na pariškoj Sorboni. U tom istom periodu predložena mi je suradnja i s akademijom u Osijeku, koja me nešto ranije izabrala u nastavno-umjetničko zvanje, a to je istovremeno bila pogodna okolnost za suradnju s pulskom akademijom. Mislim da je o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu još rano govoriti. Ima puno dobrih namjera i kooperativnih suradnika, međutim, suradnja s pulskom akademijom, koja još nema adekvatnog prostora za rad, oskudijeva s instrumentima, i ima vrlo reducirani predavački kadar, tek se mora razviti. Mislim da je u kontekstu Hrvatske, za manje akademije, od velike važnosti koncipiranje studijskih programa sadržajno drugačijih od onih koje trenutno nudi zagrebačka Muzička akademija i njegovanje izvrsnosti nastavnog kadra. U suprotnom bit će limitirane na funkciju drugorazrednih ili trećerazrednih obrazovnih institucija.

- Jedan ste od najistaknutijih hrvatskih pijanista mlađe generacije. Koliko je dan-danas teško biti isključivo pijanist klasične glazbe?

- Činjenica je da klasična muzika čini vrlo mali dio na cjelokupnom glazbenom tržištu. Bez obzira na to, međutim, radi se o području koje je od velike važnosti u kontekstu kulturnog identiteta Europe, i koje treba biti njegovano, ali i koje treba težiti prema održivim modelima u domeni glazbene produkcije. Područje za rad uvijek postoji, a ako ne postoji, treba ga stvoriti. Glazbenici trebaju biti kreativni u svakom segmentu svog rada.

- Nastupali ste s brojnim orkestrima. Zasigurno je vrlo zahtjevno solistički nastupati, svirati s orkestrima i baviti se pedagoškim radom, kao i snimanjem CD-a. Kako uspijevate uskladiti sve te aktivnosti?

- Svaki posao koji želite raditi dobro i odgovorno je zahtjevan. Ista stvar je s muzikom. Uskladiti sve aktivnosti povremeno nije lako, i povremeno treba selektirati one koje su iz nekog razloga prioritetne nauštrb onih koje procijenimo manje važnima. Mislim da u tom usklađivanju ključnu ulogu igra objektivna procjena vlastitih kapaciteta. Ukoliko ih krivo procijenite, snosite posljedice krive procjene.

- Koje stilsko razdoblje i skladatelje preferirate?

- Najviše sam se bavio muzikom 19., ali i onom 18. i 20. stoljeća. Često, umjesto da se pitam koju glazbu umjetnik preferira, volim postaviti pitanje obrnuto: koja muzika preferira kojeg umjetnika? Mislim da u interakciji između muzičara i glazbenog djela ključnu ulogu igra prepoznavanje semantičkih vrijednosti kompozicije, kao i osobna identifikacija interpreta s kompozitorom. Neki kompozitori i pijanisti posebno su me zaintrigirali, a radi se o Lisztu, Busoniju, Beethovenu…

Koncentrirani rad

- Pripreme za koncerte. Iako je svaki nastup priča za sebe i premda je to nezahvalno pitanje, kako se pripremate za koncerte i koliko vremena dnevno vježbate?

- Mislim da bi bolje pitanje bilo "kako vježbam". Možete vježbati i deset sati dnevno bez da išta pametno napravite. S druge strane, u tri-četiri sata koncentriranog rada, možete riješiti gomilu konkretnih problema i naučiti relevantnu količinu repertoara. Mislim da je vježbanje vrlo osobna stvar, i vjerujem da više od četiri sata dnevno ima smisla vježbati samo u iznimnim situacijama. Također, mislim da su periodi bez kontakta s instrumentom pozitivna i neophodna stvar.

- Vaši aktualni projekti i oni u pripremi?

- Ove godine nastupam u Parizu i nekoliko francuskih festivala, prvi puta sviram u Istanbulu, a putujem i na dvije turneje u Latinskoj Americi u Meksiku te Čileu i Argentini. Svirat ću i u Hrvatskoj na Osorskim večerima i u riječkom HNK-u. Snimam i četiri CD-a. (Vanesa BEGIĆ)