Festival svjetske književnosti nakladnika Frakture ugostio je u petak slovenskog pisca Borisa A. Novaka, koji je kroz razgovor s pjesnikinjom Monikom Herceg govorio o svojem kapitalnom djelu, zbirci "Obitavališta duša", koju je na hrvatski preveo Božidar Brezinščak Bagola.

Novak je jedan od pedesetak gostiju ovogodišnjeg, 9. FSK-a koji se održava od 5. do 11. rujna s fokusom na slovensku književnost. "Obitavališta duša", treća je i najopsežnija knjiga njegove epske trilogije "Vrata nepovrata", koja ukupno broji 40.000 stihova.

Uvodeći hrvatske čitatelje u razgovor o knjizi, u kojemu je u Knjižari Fraktura uz autora sudjelovao i njegov prevoditelj, Herceg je rekla kako je njoj jedna od najzanimljivijih činjenica ne samo te knjige već i čitavog trodijelnog opusa, "bezdomnost, bijeg od narodnosti, državnosti; osjećaj stalne migracije i bivanja u pokretu". "Pjesnik ne pripada i ne želi pripadati", rekla je Herceg.

Novak je kazao da taj njegov osjećaj nepripadnosti ima veze s kompleksnim odnosom koji ima sa Slovenijom: rođen je 1953. u Beogradu, gdje je proveo djetinjstvo i ranu mladost, da bi 1968. s obitelji preselio u Ljubljanu, gdje i danas živi i radi. "Ja jesam Slovenac, roditelji su mi bili Slovenci no, mada jesam slovenski pjesnik i potpuno sam siguran da to što pišem apsolutno pripada slovenskoj kulturi, osjećam da više živim u slovenskom jeziku nego u toj zemlji", pojasnio je autor.

Taj osjećaj "pisca bez domovine" tema je prve knjige epa "Vrata nepovrata", najznačajnijeg Novakova djela, koje sadrži tri knjige: "Zemljovidi nostalgije" (2014.), "Vrijeme očeva" (2015.) i "Obitavališta duša" (2017.).

"Prvi dio, 'Zemljovidi nostalgije', povijesni je atlas napuštenih domova, mjesta gdje sam živio, koja sam volio i napuštao, gdje su živjeli moji preci", rekao je pisac. Druga knjiga epa, "Vrijeme očeva", posvećena je tragičnoj povijesti njegove obitelji, prije svega s očeve strane, a zahvaća vrijeme od 19. stoljeća do danas.

U "Obitavalištima duša" svoj je opus magnum pjesnički sažeo i učinio još osobnijim, uzdigao ga na metafizičku, možda čak i religioznu razinu.

"'Obitavališta duša' je putovanje, krstarenje brodom koje ide na sjever, gdje se u potpalublju iznenada otkriva da taj brod nosi vrlo neobičan teret, a to je čitavo sjećanje, čitava povijest, od mitoloških početaka", kazao je Novak. Tu su i duše: Potpalublje je metafora za svijet mrtvih, svih onih duša umrlih od samih početaka svijeta, pa do danas. U taj svijet autor je smjestio Sotonu i Lucifera, koji vode strašne, cinične dijaloge.

S druge pak strane, uspon u Natpalublje otvara dragocjene dimenzije umjetnosti, gdje dolazi do temeljitog obrata u pripovijedanju pripovijesti, gdje Novak svojim mrtvim dušama omogućava da zažive životom kakvim bi rado živjele kad ne bi bilo povijesti. Za pisca, raj je svijet bez povijesti; pakao počinje s poviješću.

Autor je istaknuo je kako je u trilogiji "Vrata nepovrata" apsolutno ključno pitanje kolektivnog i individualnog. "Tu ima bitaka, tu su lađe i konji, bez kojih nema ni jednog epa od Homera naovamo. No, ono što je za mene bilo bitno su osobne sudbine, i to ne samo ratnika, ma kako tragično oni živjeli i poginuli, već i mnogih drugih ljudi. Taj ep sazdan je od detalja kao što su kaputi bivših ljubavi koji onda putuju kroz vrijeme i ponovo bivaju pronađeni", rekao je.

"Moja je ambicija bila da nekako vratim svojim mrtvim dušama dostojanstvo sjećanja i imena. Pišući to godinama ja sam njih oživio na način da sam s njima nekako stvarno živio, razgovarao, mi smo se zajedno smijali, pa čak i svađali", kazao je pisac. Kad je, nakon 25 godina pisanja svog epskog triptiha, napisao posljednji stih, za njega je to bilo nešto strašno: "Ovo je lađa koja putuje prema sjeveru i ja sam iznenada imao osjećaj da ta lađa napušta luku, a ja ostajem na obali, i da svi ti moji dragi mrtvi umiru po drugi put. To me jako pogodilo".

Pjesnik, dramatičar, prevoditelj i esejist Boris A. Novak objavio je pjesničke zbirke za odrasle, pjesmarice pjesničkih oblika, nekoliko pjesničkih zbirki za djecu i mladež; napisao je nekoliko lutkarskih igrokaza, radioigara i dramskih tekstova. Njegove su pjesme, igrokazi i dramski tekstovi prevedeni na brojne jezike. Na hrvatski su dosad prevedena i njegova djela "Sveta Svjetlost", "Pero kao mač", "Majstor nesanice", "Mala osobna mitologija" te "Odsutnost".

Povezane vijesti

• Deveti Festival svjetske književnosti od 5. do 11. rujna
• FSK: Zoran Predin o prostorima slobode koje otvara pisanje
• FSK: Gostovao španjolski književnik Manuel Vilas