Pokušali smo ovaj put napraviti koncepcijski iskorak manifestacije u pravcu eksperimentiranja s novim temama i idejama, kazao je Emil Jurcan, predsjednik Društva arhitekata Istre i predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata * Poticajna tema "Dijalektičke bajke" propituje kako se fragmentiranjem prošlosti može raditi nova konstelacija arhitekture

Atipično u kontekstu hrvatske arhitekture, organizatori Dana arhitekture u Istri svjesno su odlučili da ovaj put manifestaciju ne temelje na revijalnim predavanjima etabliranih autora, već su prostor dominantno ustupili nadolazećoj generaciji arhitektica i arhitekata, rođenih pretežito 1990. i kasnije te stasalih u krizi zadnjih deset godina.

- Time smo pokušali napraviti koncepcijski iskorak same manifestacije u pravcu eksperimentiranja s novim temama i idejama, kazao je Emil Jurcan, predsjednik Društva arhitekata Istre i predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, komentirajući proteklog vikenda otvorene Dane arhitekture u Istri u pulskom MMC-u Luka.

Intrigantna i poticajna tema ovogodišnjih Dana su "Dijalektičke bajke", kojom se propituje kako se fragmentiranjem prošlosti može raditi nova konstelacija arhitekture. Naslov ovogodišnje manifestacije posuđen je iz nikad dovršenog Benjaminovog opisa Pariza 19. stoljeća, koji je namjeravao nasloviti "Dijalektička bajka". U tom opisu usnulo društvo čeka događaj koji bi probudio i rasplamsao njegovu snagu, nužnu za razbijanje mistične moći povijesti koja od narcisoidnih objekata masovne potrošnje čini simbole utopijske budućnosti.

Granica je sraz

U odnosu na tu temu, uz pet predavanja, posebnu pažnju zavređuju dvije vrijedne izložbe. "Putovanje kroz neopustošenu budućnost" autora Ane Džokić, Jere Kuzmanića, Emila Jurcana i Marca Neelena

"Iteracije +" izložba je renomiranog autora mlađe generacije Krešimira Damjanovića (Zagreb, 1986.) koji je prošle godine, kao jedini autor s prostora bivše Jugoslavije, dobio prvu nagradu na uglednoj japanskoj manifestaciji "Shinkenchiku Residental Design Competition", i to za projekt "Kuća kolaž". To je, kako pojašnjava autor, kuća na granici.

- Granica je sraz. Sraz ljudi, prostora i kulture. Granica je metafora tranzicije. Prijelaz je trenutak napuštanja i afirmacije. Jedna kultura se pretače u drugu. Svakom elementu pripada arhitektonsko kulturološko obilježje. Povijesne reference nisu slučajne, već duboko ukorijenjene u kulturu projekta. Poput nove arheologije, fragmenti dominiraju i definiraju projekt. Gustoća (program/elementi arhitekture) u jednoj ravnini postaje osnova i temeljno obilježje. Promjena dimenzije elemenata odgovara potrebama ljudi iz drukčijih kultura. Koegzistencija arhitektonskih elemenata naslućuje toleranciju u društvenom smislu. Granica nestaje, pojašnjava Damjanović.

Izložbu "Putovanje kroz neopustošenu budućnost" predstavio je Jere Kuzmanić (Split 1990.). Početkom ove godine pet je skupina arhitekata stasalih u vrijeme krize (od bankrota američke banke Lehman Brothers 15. rujna 2008. do danas) počelo dijalog sa stanjem u kojem se nalaze njihovi gradovi - Split, Šibenik, Varaždin, Zadar i Karlovac - kako bi sagledali proteklo desetljeće kao kontekst vlastitog arhitektonskog djelovanja, pitajući se gdje bi stigli rekombinirajući ove fragmente u sastojke za budućnost neovisnu o ekonomskom rastu, rizičnim investicijama i ponavljanjima grešaka prethodnog desetljeća. Tu "generaciju desetljeća" čine arhitektice i arhitekti koji su diplomirali u trenucima besposlice, koji su godinama radili za minimalna primanja i koji ne mogu s nostalgijom prizivati zlatno razdoblje hrvatske arhitekture jer ta vremena nisu nikada doživjeli.

- Istkati sustav novim ambicijama, starim ostacima, materijalnim tragovima koji nas mogu usmjeriti, sedimentima prošlosti i ruševinama sadašnjosti koji postaju osnova za budućnost koja dolazi. Povedimo arhitekturu niz tu zečju rupu, navodi se u pratećem priručniku, gdje je ovaj mlađi istraživački tim od 24 mlada arhitekta iz navedenih pet gradova predstavio svoje radove.

Veličanstveni neuspjeh

Nika Bralić (Šibenik, 1993.) i Ivan Bulian (Pula, 1991.) predstavili su "Putujuće kupalište Rijeka", prostornu strukturu koja nadopunjuje i mijenja zapuštene gradske prostore, afirmirajući tri ključna aspekta suvremenog društva - privremenost, prilagodljivost i mobilnost.

Tema privremenosti je ugrađena u početnoj ideji projektiranja korištenjem montažne konstrukcije za objekt kupališta te neizbježnost razgradnje i propadanja upotrijebljenih materijala. Na tragu utopijskih vizija 1960-ih, koje mobilnost smatraju nužnim preduvjetom razvoja grada budućnosti, mobilnost se koristi kao strategija aktiviranja obale i urbane integracije. Autori "Putujućeg kupališta" su Robert Barbir, Nika Bralić (dobitnica međunarodne nagrade Piranesi te rektorove nagrade), Ivana Brzović i Ivan Bulian.

Mirna Udovčić (Zagreb, 1990.) prezentirala je rad "Revitalizacija kulturnog centra u zagrebačkoj Dubravi", čija je tema revitalizacija nedovršene građevine kulturnog centra u Dubravi. Građevina je veličanstveni neuspjeh iz davnina - pokušaj građenja koji je propao uzrokovan nedostatkom sredstava i naposljetku raspadom Jugoslavije. Pri kraju druge dekade dvijetisućitih godina, veli Mirna Udovčić, nalazimo se u Hrvatskoj nemoćni pred količinom izgrađenog okoliša koji se oteo kontroli i 'zaspao'.

- Rađa se nova senzibilnost prema naslijeđenom izgrađenom okolišu. Svaka građevina želi biti nastanjena i kondicionirana i to će nedovršena zgrada kulturnog centra u Dubravi postati jednog dana u budućnosti, a do tad je međustanje - staklenik - u kojem je dostupna svima i služi kao društveni katalizator, a ono je ostvareno low-tech tehnologijom. Materijalno i duhovno zasićenje (te razočarenje) potrošačkim svijetom mi je dalo za pravo zamisliti zgradu neopterećenu konkretnom namjenom i striktnim funkcionalnim zahtjevima, pojašnjava ona.

Otvoreni grad

U svom vrijednom radu "Inkluzivno stanovanje za osobe s mentalnim poteškoćama" Jakov Matas (Split, 1992. pojašnjava da je osnovna ideja rada promišljanje arhitekture koja, iako nastaje u određenom odsječku prostora i vremena, ne predstavlja samo odgovor na trenutni kontekst, već slijedeći pouke iz prošlosti pokušava stvoriti prostorni okvir za budućnost. Projekt se bavi promišljanjem socijalno osjetljive teme unutar kaotičnog urbano-ruralnog kontinuuma Kaštela kraj Splita, u kojem je već sredinom 70-ih godina postojalo 1.170 ilegalnih objekata, a ta brojka se do 2013. godine popela na čak 8.620, što za grad od svega 38 tisuća stanovnika predstavlja frapantnu brojku. Kroz projekt se pokušava doći do odgovora na pitanje na koji način projektant pristupa prostoru koji se posljednjih gotovo 70 godina razvija na potpuno ilegalnim 'temeljima' i bez bilo kakve vizije, te postoje li čak i unutar takve 'arhitekture bez arhitekta' i 'urbanizma bez urbanista' određene zajedničke karakteristike koje mogu poslužiti kao polazna točka u promišljanju novog.

U odnosu na temu manifestacije održano je i pet zanimljivih predavanja, a povjesničar arhitekture dr. Luka Skansi predstavio je novo izdanje biblioteke Dobrolet, prvi hrvatski prijevod knjige utjecajnog ruskog autora Moiseja J. Ginzburga "Ritam u   arhitekturi/ Stil i epoha", objavljene 1923. godine.

U MMC-u Luka može se, uz već spomenute izložbe, do 14. prosinca (radnim danom od 17 do 20 sati) pogledati i tradicionalna godišnja izložba članova Društva arhitekata Istre, prezentacija radionica Sekcije "Djeca i arhitektura" (uređenje dvorišta dječjeg vrtića Monte Zaro, dvije radionice u Gradskoj knjižnici i izgradnja konstrukcija koje nose evokaciju prostora iz prirode u okviru Media Mediterranea festivala) te izložba "Otvoreni grad" Brede Bizjak, unutar koje se u galeriji Anex premijerno prikazuje kratki film "Zeleni plan", koji prati dvije ovogodišnje akcije u Mornaričkom parku u Puli. (Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti

• Arhitektonska šetnja Pulom
• Predavanje Emila Jurcana o subverziji forme u arhitekturi
• Suvremenom kapitalizmu nisu potrebni objekti nego slike