Nakon više od četvrt stoljeća novinarskog rada na ovoj rubrici, i dalje mi je gotovo nevjerojatno pisati ove riječi. Da je netko prije mjesec-dva rekao kako će nam se životi drastično preokrenuti, pitali bismo ga iz kojeg je filma izašao.
Svi ljubitelji lijepe riječi, kazališta, koncerata, kina, plesa, recitacija… idućih će (barem) mjesec i nešto sitno biti uskraćeni za takva zbivanja, no imajući u vidu iznimno veliku ozbiljnost situacije, može se reći - to je najmanje, ako će imalo pomoći.
Više instance
Počela je polemika zašto su najprije zatvorili biblioteke i mjesta kulture, a ne šoping centre ili birtije, no o tome odlučuju neke više instance i možda se već do čitanja ovih redaka situacija promijeni budući da se sada sve vrlo brzo mijenja.
Neće biti vrsnih programa u pulskoj kazališnoj kući - koncerta otvorenja 3. Backstage Live Pula 2020 - Joshua Redman Quarteta te grupe Forq. Ostala dva koncerta nisu odgođena - Flora Purim & Airto Moreira with Neto Band najavljeni su 2. svibnja, a Antonio Sanchez Quartet 8. srpnja, u 20 sati u INK-u.
U pulskoj kazališnoj kući neće biti niti koncerta malteške pijanistice Charlene Farrugia Božac, koju je ljubav dovela do Žminja, a sada je profesorica na pulskoj Muzičkoj akademiji. Nju je pulska publika mogla slušati ljetos na Brijunima, kada je pod zvjezdanim nebom priredila koncert za pamćenje.
Ako koronavirus dozvoli, i ovoga ćemo ljeta imati bogat kulturni program u Istri. Istina, puno (javnih) najava još nema zbog situacije koja se mijenja iz trenutka u trenutak, i nije poznato kako će se korona kretati, no za sada znamo da će riječki HNK u Areni prirediti tri dragulja - Puccinijevu "Toscu", ponovno, kao i lani Bizetovu "Carmen" te večer ženskih opernih arija.
Festival Rocks & Stars Cave Romane još je lani za ovo ljeto najavio bogat program, kao i Kazalište Ulysses na Brijunima, a niz manjih i većih festivala u Puli i ostalim istarskim gradovima i mjestima već je složilo ili dobrano počelo slagati svoje programe prije nego što je koronavirus uveo prisilnu stanku.
Gledajući talijanske programe, ima se dojam da je od svih odgađanja raznolikih programa njih najviše pogodilo odgađanje Serie A. Kazališta, kina i drugi sadržaji predmet su interesa manjeg dijela publike.
Što raditi tijekom ovih mjesec dana, što se kulture tiče? Pročitati sve knjige koje imate kući, a ranije niste stigli, sve one što ste kupovali "za neke bolje dane", kada "budete imali više vremena", a mogu se skidati i razne e-knjige pa, zašto ne, vratiti se i klasicima i vidjeti kako ih doživljavate nakon toliko godina.
Kuga i kolera
Sjećanje me vraća u 1991. godinu. Škole zatvorene, alarmi, nema baš puno mogućnosti za izlaske, pogotovo za dekintirane maturante. Bilo je to moje prvo čitanje "Patnji mladog Werthera", što će rezultirati i temom moje maturalne radnje. Tko zna kako bih sada doživjela to djelo, 28-29 godina kasnije.
Ista stvar vrijedi za brojne druge knjige: pročitati ih s određenom vremenskom distancom i vidjeti kakav dojam ostavljaju sada. Svi oni koji imaju afiniteta prema nekoj vrsti umjetnosti, mogu sada, budući da neće moći ići okolo, pokušati nešto napisati, nacrtati, otkriti neke svoje talente. Kažu da najbolja djela nastaju upravo u najtežim situacijama.
Možda u ovim trenucima (ni)je preporučljiva jedino literatura koja se bavi temom bolesti, nekadašnjih smrtonosnih kuge ili kolere, poput djela Alessandra Manzonija, Alberta Camusa pa sve do Marqueza. Čitati ili ne, pak, Boccacciovog "Decamerona" - odlučite sami. Jer karantena može biti i zanimljiva.