Uzmeš riječi i slažeš ih kao puzzle dok ne osjetiš da se one tu dobro osjećaju, da su slobodne i da su usmjerene nekakvoj komunikaciji. Ali, ni tu nema baš uvijek sreće... Mislim da je i u nogometu nešto slično. Jednom si viceprvak; nedugo zatim izgubiš sa 6:0

S pulsko-labinskim književnikom, pjesnikom, publicistom, kantautorom, slikarom i prevoditeljem Danielom Načinovićem razgovarali smo o njegovim najnovijim književnim uspjesima.

- Netom su ugledale svjetlo dana dvije Vaše knjige. Preciznije, četvrta Vaša knjiga pisana u cijelosti talijanskim jezikom te književni portret o Vašem stvaralaštvu. Jedan ste od rijetkih hrvatskih autora koji podjednako dobro piše hrvatskim i talijanskim jezikom. Štoviše, vrlo biranim jezikom, prepunim metafora, arhaizama, uz niz pjesničkih figura. Kako je krenula Vaša "avantura" pisanja talijanskim jezikom?

- Knjiga "Lo Schiavone" ("Josip Turčinović" Pazin i sunakladnici Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika Pula, te kao sponzor Talijanska unija iz Rijeke), autorska je antologija mojih starijih i novijih stihova nastalih na talijanskome jeziku. Kreće se tragovima jadranskih i drugih komunikacija u kojima su sudjelovali naši poznati Schiavoni (npr. Andrija Medulić/Medolla, braća Vranjanin/Laurana, Franjo i Lucijan, pa Juraj Čulinović alias Giorgio Schiavone, Baptista Zagrabiensis Schiavone i dr.) umjetnici koji su, dakle, nosili taj pridjevak i djelovali u različitim gradovima Italije, od Udina i Venecije do Napulja. Hrvatskom umjetniku na talijanskome tlu, uz druge asocijacije, posvećena je i jedna pjesma u knjizi. Kroz prizmu XXI. stoljeća pokušao sam se približiti tim tradicijama koje su, po svemu sudeći, bile efikasnije od današnjih artističkih doticaja.

"Književni portret" je dio multimedijalnog projekta Istarskog ogranka DHK-a Pula, a to je knjiga i DVD. Rijedak tip izdanja. Zapravo, ta je edicija (dosad pet naslova) koju je zasnovao Boris Domagoj Biletić izuzetnost unutar istarskog pa i hrvatskog nakladništva. Mislim na ideju i realizaciju serije, monografski pristup, multimedijalnost... O autorskome udjelu prosudit će čitatelji i gledatelji. Što se izravno mene tiče, knjiga nakon koje bih trebao ili prestati pisati ili se malo više uozbiljiti!

Avantura je krenula tako što me je naš danas pokojni skladatelj Nello Milotti par puta bio upitao zašto ne napišem - jer bi mu to bilo potrebno - koji tekst (za pjevanje) na talijanskom jeziku... Malo me to zbunilo, ali sam ipak pokušao. Nešto je od toga ostalo u zborskoj i popularnoj glazbi. Kasnije sam nastavio učeći na greškama, a uz pomoć lektorskih savjeta. Sjetio sam se Hvaranina Lucića, Kanfanarca Glavinića, Dalmatoistranina Nazora, Pazinca Ujčića... Postoji valjda i taj skijavonski štih jezičnih modulacija. Osim toga, uz hrvatski studirao sam i talijanski jezik, a moji startni govori bili su "po labinjonski" i istrovenetski. Ali, sve to i nije toliko važno koliko registar poetske sintakse, osjećaj za koherentnost ritma i imaginacije. Jako vjerujem u smisao tog posla jer inače ne bih bio ušao u te skliske rizike.

- Koji su talijanski pjesnici najviše utjecali na Vaše stvaralaštvo? Iako, osim talijanskih pjesnika, za Vašu su produkciju na alijanskom jeziku značajni i pojedini talijanski gradovi u kojima ste boravili.

- Govoreći o utjecajima, oni su nenabrojivi. Ne znam je li to više bila literatura, koju sam studirao, ili popularna glazba. Bili su tu i prijevodi istro-kvarnerskih i tršćanskih pjesnika, zatim svetog Franje, Bettija, Levija... Uvijek me pratila znatiželja naspram usklađivanja sadržaja i forme, pa u tom smislu čovjek pije iz svakog zdenca. Stari dolcestilnovisti, Umberto Saba ili Osvaldo Ramous? Ne znam... Imao sam tako puno učitelja, ali mi ni samoća nije bila strana. Gradovi? I Siena i Castelraimondo/Camerino, zatim i mnoge suburbane vedute; na me je utjecalo mnogo toga što sam "odanle" preselio "ovamo" ili obrnuto. Ponešto u zbilji, mnogo toga u fantaziji. U poeziji štošta vibrira ni na nebu ni na zemlji a u tome i jest njena ljepota. Ne znaš baš sto posto odakle je nešto stiglo i kamo ide. (Vanesa BEGIĆ)

Povezane vijesti

• Quo vadis - optimistične crtice iz svakodnevnog života
• Načinovićeva slikovnica prevedena na talijanski
• Boris Domagoj Biletić i Daniel Načinović u američkoj antologiji