Projekt "3P – Pristup, Pismenost, Participacija", čiji je nositelj Udruga Metamedij, ušao je u novu, ključnu fazu provedbom istraživanja koje spaja kvantitativne i kvalitativne metode. Posebna vrijednost ovog istraživanja leži u činjenici da ne polazi od pretpostavki, već od stvarnih svakodnevnih iskustava djece, mladih, njihovih obitelji i stručnjaka iz sustava obrazovanja, kulture i socijalne skrbi, a sam cilj projekta je unaprijediti pristup kulturi i javnom životu djece i mladih s teškoćama u razvoju kroz razvoj inkluzivnih sadržaja, jačanje funkcionalnih pismenosti te izradu preporuka za razvitak pristupačnijih javnih i kulturnih politika.

Tri ključne skupine

Istraživački proces obuhvatio je kvantitativno anketno istraživanje među roditeljima djece i mladih s teškoćama u razvoju, a vodila ga je doc. dr. sc. Vanja Marković, dok je kvalitativno istraživanje provedeno kroz fokus grupe u Puli vodio izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo.

Fokus grupe okupile su tri ključne skupine dionika čije su perspektive omogućile dubinsko razumijevanje problema. Prvu skupinu činili su stručnjaci koji svakodnevno rade s korisnicima, poput edukacijskih rehabilitatora, psihologa i pedagoga. Drugoj skupini pripadali su predstavnici javnih ustanova, medija i udruga civilnog društva, uključujući gradsku upravu, knjižnice, kazalište, centar za mlade, rehabilitacijski centar i lokalne medije. Treću skupinu predstavljali su sami učenici s teškoćama u razvoju koji su podijelili vlastita iskustva snalaženja u svakodnevnom životu.

Vanja Marković (Snimio Milivoj Mijošek)

Kvantitativna analiza pokazala je jasnu ljestvicu razvijenosti pojedinih domena pismenosti na skali od 1 do 5. Najviši ukupni indeks zabilježen je kod informacijske pismenosti (2,64), slijedi medijska pismenost (2,57), dok je najniža razina izmjerena u području financijske pismenosti (2,47). U svim domenama uočen je isti obrazac: uspješnost je znatno viša kod konkretnih i vizualno podržanih zadataka, dok nastaje izraženi pad kod apstraktnog mišljenja, višekoračnih operacija i kritičkog vrednovanja. Također, istraživanje je pokazalo da prisutnost poremećaja iz spektra autizma (PSA) predstavlja značajan čimbenik koji zahtijeva dodatne i specifične oblike prilagodbe u svim područjima pismenosti.

Informacijska pismenost obuhvaća snalaženje u sustavu javnih informacija, poput gradskih obavijesti, voznih redova, pravilnika i e-usluga. Kvantitativni podaci pokazuju da indeks informacijske pismenosti iznosi 2,64, pri čemu su najviše vrijednosti ostvarene u razumijevanju jednostavnih verbalnih uputa i vizualnih sadržaja, dok su najniže u snalaženju sa složenijim informacijama i samostalnom radu bez podrške. Čak 65 posto roditelja smatra da javne ustanove nimalo ili vrlo malo osiguravaju jezične i vizualne prilagodbe, a 47 posto ističe da informacije s kojima se njihova djeca susreću nisu prilagođene njihovim mogućnostima. Kvalitativni nalazi potkrepljuju ove brojke i otkrivaju dubok jaz u komunikaciji: predstavnici javnih ustanova vlastitu prilagođenost procjenjuju iznimno niskim ocjenama, na skali od 0 do 4 od 10, te priznaju da pisane informacije obiluju nerazumljivim pravničkim jezikom i prevelikim brojem podataka. Dok je fizička pristupačnost zgrada zakonski regulirana, informacijska pristupačnost nije, pa osoblje ustanova, poput knjižničara, spontano preuzima ulogu neformalne digitalne i informacijske podrške.

Pasivna konzumacija sadržaja

Medijska pismenost mjeri razumijevanje sadržaja, sigurnost na internetu i kritičko promišljanje, a ukupan indeks iznosi 2,57. Kvantitativni pokazatelji otkrivaju visoku opremljenost i tehničku prisutnost: 59 posto učenika koristi pametni telefon, 55 posto ima pristup internetu, a 18 posto ih provodi tri i više sati dnevno uz ekrane radnim danom, najviše koristeći YouTube (41 posto) i videoigre (27 posto). Međutim, dok je samostalnost u korištenju tehnologije visoko procijenjena, kritičko promišljanje, provjera izvora i prepoznavanje reklama ostvaruju najniže rezultate.

Krešimir Krolo (Snimio Saša Miljević / Pixsell)

Kvalitativna analiza u potpunosti objašnjava ovaj nesrazmjer: stručnjaci i sami učenici potvrđuju da se medijski sadržaji konzumiraju izrazito pasivno, uglavnom putem kratkih slikovnih i video-formata. Iako učenici provode od dva do pet sati dnevno na platformama poput TikToka i Instagrama, njihovo prepoznavanje lažnih ili AI-generiranih vijesti izrazito je krhko te u potpunosti ovisi o provjeri kod osoba od povjerenja, prvenstveno roditelja i rehabilitatora. Stručnjaci upozoravaju na izraženu ranjivost pred marketinškim trikovima i ovisnošću, dok algoritmi društvenih mreža prilagođene i edukativne sadržaje rijetko isporučuju ovoj populaciji. Zbog toga 53 posto roditelja u anketi ističe kako je od ključne važnosti da škola aktivno potiče medijsku pismenost.

Financijska pismenost ostvarila je najniži ukupni indeks od 2,47, pri čemu kvantitativni podaci ukazuju na jasan gradijent složenosti: više ocjene ostvarene su u osnovnom prepoznavanju novca i cijena te jednostavnim transakcijama, dok su najniže u upravljanju malim iznosima i financijskom planiranju. Više od 51 posto roditelja smatra da bi škola trebala intenzivnije poticati razvoj financijskih vještina.

Povezane vijesti

• Prijave za besplatnu radionicu spekulativnog dizajna
• Ravnateljica Gradske knjižnice Pazin o izazovima prvog mandata i planovima za dalje
• Djeca pred ekranima i do osam sati dnevno; stručnjaci: zabrane nisu rješenje