ART & MORE
Tango ili priča o jednoj (ljetnoj) ljubavi i strasti: Na platou ispred crkve sv. Eufemije u Rovinju nastavljen je festival
(Foto: Robert Vijatović)
Čarobnim koncertom "Tango, Historia de un Amor!" na platou ispred crkve sv. Eufemije u Rovinju više nego uspješno nastavljen je festival Rovinj Art & more. Riječ je o ljetnom projektu Društva Filarmonija iz Udina, ostvarenom u sklopu 22. izdanja manifestacije Il Carro di Tespi. Od 1989. godine Društvo Filarmonija stvara glazbene projekte koji spajaju vrhunsku umjetničku kvalitetu, istraživački duh i veliku strast prema glazbi, okupljajući pritom sve brojniju i vjerniju publiku. Upravo to se ostvarilo kada je na jednoj od najljepših pozornica u Istri, pred brojnom publikom koja je doživjela taj isti duh kroz koncert posvećen jednome od najljepših i najuzbudljivijih glazbenih izričaja dvadesetoga stoljeća.
Odlasci i nade
Kako su istaknuli voditelji koncerta glumica Annamaria Serde i osnivač i umjetnički direktor Rovinj Art & More festivala Ronald Braus tango je mnogo više od plesa. On je glazba, poezija, kazalište i pjesma. On je elegancija, strast i nostalgija. Priča je o susretima i rastancima, o nadama i ljubavima koje nadilaze vrijeme.
I zato ne čudi da je koncert objedinio različite umjetničke izraze: glazbu ansambla I Virtuosi di Aquileia e dell’Alto Adriatico, harmoniku Sebastiana Zorze pod ravnanjem maestra Alfreda Barchija, glas Vanesse Tagliabue Yorke, ples tango-majstora Waltera Cardoza i Margarite Klurfan, uz sudjelovanje baletnog ansambla Artballetto te naratorski glas koji je okupljene vodio kroz ovu glazbenu priču. A ugođaj je dodatno uzvisio izvrstan zvuk i vrlo efektni svjetlosni efekti na pročelju crkve na pozornici savršene akustike koja naprosto reproducira idealnu mjeru zvuka.
A glazbeno putovanje otkrilo je i jednu manje poznatu, ali iznimno zanimljivu poveznicu – onu između tanga i Furlanije. To je nježna nit satkana od odlazaka, uspomena i nade, koja simbolično povezuje obale rijeke Tagliamento s obalama Río de la Plate.
Koncert je započeo skladbama Nicola Piovanija "La vita è bella", Artura ‘China’ Hassana i Carlosa Heleta Almarana "Historia de un amor" i Jacoba Gadea "Jalousie". Uigrani ansambl izveo je neka od najpoznatijih djela iz bogate povijesti tanga – bezvremenske skladbe Astora Piazzolle, Carlosa Gardela, Richarda Galliana i drugih velikih skladatelja koji su ovu glazbu učinili dijelom svjetske kulturne baštine.
Tango je nastao krajem 19. stoljeća na obalama Río de la Plate, između Buenos Airesa i Montevidea. Rezultat je susreta različitih kultura: talijanskih, španjolskih, francuskih i slavenskih doseljenika, afričkih zajednica i kreolskih tradicija. U početku je bio glazba radničkih četvrti, luka i gostionica. Viši društveni slojevi gledali su na njega s nepovjerenjem, smatrajući ga odviše pučkim. A onda se dogodilo nešto izvanredno. Tango je prešao ocean, osvojio Pariz, a potom se, ovjenčan europskim ugledom, vratio u Argentinu i postao simbol čitave jedne nacije. Rođen na društvenim marginama, tango je danas jedan od najprepoznatljivijih i najomiljenijih glazbenih žanrova na svijetu. Možda upravo zato što je nastao susretom različitih naroda, i danas govori univerzalnim jezikom koji razumiju svi.
Odsvirane su i dvije skladbe Astora Piazzolle "Vuelvo al Sur" i "Adiós Nonino", umjetnika koji je iz temelja promijenio tango i iz plesnih ga dvorana doveo na pozornice najvećih svjetskih koncertnih dvorana.
Ako je tango dijete iseljeništva, postoji jedan talijanski kraj koji je s tom pričom posebno snažno povezan – Furlanija. Između kraja 19. i prvih desetljeća 20. stoljeća tisuće Furlana napustile su svoje domove. Sa sobom su nosili tek kartonski kovčeg, nekoliko fotografija, krunicu i svoj dijalekt. Ali ponijeli su i ono najvrjednije – uspomene.
Tjednima su postojali samo more i iščekivanje. A onda bi se na obzoru pojavio Buenos Aires – grad iseljenika, u kojem su se susretali brojni jezici i kulture. Upravo je iz toga susreta rođen tango. Mnogi su Furlani u toj glazbi prepoznali dio vlastite sudbine. Jer tango ne govori samo o ljubavi. On govori o čežnji za domom, o udaljenosti i o ljudima koji odlaze ne znajući hoće li se ikada vratiti.
Doživjeti ljubav
Priča o iseljeništvu nije sastavljena samo od odlazaka. Ona je satkana i od svega onoga što vrijeme nije uspjelo izbrisati. Mnogi su Furlani izgradili svoj život u Argentini i nikada se više nisu vratili u domovinu. No njihovi su korijeni nastavili živjeti u obiteljskim pričama, u pismima koja su prelazila ocean, u brižno sačuvanim fotografijama te u prezimenima koja su se prenosila na djecu i unuke, nastavili su priču voditelji programa.
I danas u Argentini postoje brojne furlanske zajednice koje čuvaju tu baštinu. Možda je upravo to najdublje značenje tanga – podsjetiti nas da možemo promijeniti državu, jezik i način života, ali nikada ne prestajemo pripadati svojim korijenima. Sjećanje nastavlja putovati s nama, baš poput melodije koja nadilazi vrijeme.
U nastavku je odsviran i najpoznatiji i najizvođeniji tango na svijetu "La Cumparsita" Gerarda Matosa Rodrígueza.
Publika nije skrivala oduševljenje odslušanim glazbenim putovanjem popraćenog prekrasnim plesom i upoznavši tako tango u njegovim brojnim oblicima: izvorni tango, rođen u četvrtima uz Río de la Platu; revolucionarni tango Astora Piazzolle, koji ga je doveo na koncertne pozornice diljem svijeta; ali i talijanski tango, koji je između dvadesetih i četrdesetih godina prošloga stoljeća osvojio našu zemlju. Skladatelji poput Cesarea Andree Bixija i Vittorija Mascheronija znali su njegov duh izraziti osebujnom talijanskom osjećajnošću, pokazujući kako ova glazba može prijeći granice i povezati različite kulture, a da pritom ne izgubi svoju dušu.
Možda se upravo u tome krije tajna tanga: nastao je na jednom određenom mjestu na svijetu, ali pripada svakome tko je barem jednom doživio ljubav, nostalgiju, iščekivanje ili uspomenu. A možda je upravo sjećanje ona nevidljiva nit koja je povezala rovinjsku publiku i talijanske glazbenike – sjećanje na voljene osobe, na vlastite korijene, na daleke krajeve i na osjećaje koje vrijeme ne može izbrisati.
Skladbom Astora Piazzolle "Libertango" završen je službeni dio uzbudljivog putovanja kroz povijest tanga, a glazbenici, solistica i plesači izveli su još dvije skladbe te su nagrađeni velikim aplauzom i glasnim ovacijama.
Maestru Alfredu Barchiju Braus je uručio nagradu "Mostovi kultura" koju je dobio 2022. godine, ali je zbog pandemije nije preuzeo. Maestro se svima zahvalio ustvrdivši da se u Rovinju osjeća kao kod kuće i da se raduje ponovnom susretu.
