Robert Raponja
Bale ovdje nisu samo mjesto izvođenja, nego su pravi aktivni sudionik predstave
(Snimio Manuel Angelini)
»Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje« glasi naziv predstave prema stihovima i mislima Mate Balote, a što je autorsko-poetski projekt Roberta Raponje, Massima Brajkovića i Roberta Paulette. Premijera će biti u Balama na šterni kod crkve 26. lipnja u 21 sat. Igraju Lara Živolić Agaj, Massimo Brajković i Robert Raponja, Umjetnička savjetnica je Selma Alispahić, jezična savjetnica Romana Percan, a kostimografkinja Desa Janković. Oblikovatelj svjetla i zvuka je Veljko Skol. Realizaciju su omogućile Općina Bale i njezina Turstička zajednica, te općine Barban i Žminj.
Predstavljate sasvim poseban glazbeno-scensko-umjetnički hommage Baloti, njegovim atemporalnim stihovima i mislima. Kako je osmišljen cjelokupan koncept?
- Koncept ovog glazbeno-scenskog hommagea Baloti osmišljen je kao putovanje kroz njegov poetski i misaoni svijet, u kojem se riječ, glazba i scenski izričaj stapaju u jedinstvenu umjetničku cjelinu. Polazeći od njegovih stihova koji su odraz njegovog vremena i životnog iskustva, nastojali smo se prepoznati u njima, kao što se čovjek prepoznaje u zrcalu, zadržavajući pritom autentičnost njegova jezika, emocije i duboku povezanost s istarskim podnebljem. Predstava »Lip je život samo ontar kad se prez straha žrtvuje« nije tek interpretacija Balotinih pjesama, već dijalog s njegovim promišljanjima o čovjeku, prirodi, prolaznosti i identitetu. Glazbeni segmenti nadopunjuju poetsku riječ, dok scenski elementi stvaraju atmosferu koja publiku vodi kroz različite slojeve njegovog stvaralaštva – od intimnih i meditativnih trenutaka do snažnih životnih poruka koje i danas odzvanjaju jednakom snagom. Naš cilj bio je stvoriti suvremeni umjetnički hommage koji ne čuva Balotu samo kao književnu veličinu prošlosti, nego ga predstavlja kao živog sugovornika današnjeg vremena.
Glas i interpretacija
Kako je došlo do realizacije ove predstave?
- Realizacija ove predstave započela je prije gotovo dvije godine, prilikom snimanja za Hrvatski Radio – Radio Pulu, za emisiju »Volim Istru«, urednika i voditelja Zorana Tomaića. Tada sam se, na neki način, ponovno zaljubio u Balotine stihove. Vraćajući im se kroz glas i interpretaciju, osjetio sam istu onu snagu koju su u meni budili još od najranijih dana – još iz djetinjstva, kada sam ih govorio u osnovnoj školi i kasnije u gimnaziji. Upravo su ti stihovi u mnogočemu oblikovali moj pogled na svijet, dali mi svojevrsni smjer i unutarnju orijentaciju u životu. Iz tog ponovnog susreta s Balotom rodila se želja da njegove riječi ne ostanu samo zapisane na papiru, već da ih u potpunosti usvojim – da ih naučim napamet i pokušam pronaći vlastiti, iskreni način njihove interpretacije. U tom procesu veliku su mi podršku pružile lektorica Romana Percan i umjetnička i glumačka savjetnica Selma Alispahić, uz čiju sam pomoć postupno počeo otkrivati sebe kao interpretatora Balotinih misli i osjećaja. Bio je to proces traganja – ne samo za pravilnim izgovorom ili scenskim izrazom, nego za onom unutarnjom istinom i emocijom koju Balotina poezija nosi. Tako je postupno nastajala predstava koja je za mene mnogo više od umjetničkog projekta – ona je povratak vlastitim korijenima, uspomenama i riječima koje me prate čitav život. U svemu su mi pomogli umjetnici i prijatelji kao ravnopravni autori predstave: glazbenik Massimo Brajković, slikar i scenograf Robert Pauletta, kostimografkinja Desa Janković, te izvrsna glumica i scenska partnerica Lara Živolić Agaj, uz tehničku i moralnu potporu Veljka Sokola. Predstava je realizirana u suradnji Teatra Fort Forno i Čakavskog sabora Istre.
Balota je bio uvelike ispred svoga vremena, svojim znanjem, umijećem i interesima bio je intelektualac nevjerojatne širine. Koliko njegove misli korespondiraju s sadašnjim trenutkom, opet s nekim nelakim vremenima?
- Balota je zaista bio čovjek daleko ispred svoga vremena. Njegova intelektualna znatiželja, širina interesa i duboko razumijevanje čovjeka čine ga našim suvremenikom i danas. Ono što me osobito fascinira jest činjenica da je u svojim stihovima i mislima progovorio o temama koje su i danas bolno aktualne – o čovjekovoj usamljenosti, gubitku pripadnosti, potrazi za identitetom i osjećaju da smo ponekad stranci čak i u vlastitom svijetu. Posebno su snažne njegove ideje o »izagnancima« – ljudima koji su, bilo fizički bilo duhovno, otrgnuti od svojih korijena, jezika, doma ili vlastitog unutarnjeg mira. U vremenu velikih migracija, ratova, društvenih podjela, ali i sve izraženijeg osjećaja otuđenosti u modernom društvu, Balotina misao dobiva novu dimenziju. Njegovi izagnanci nisu samo oni koji su morali napustiti svoju zemlju, već i svi oni ljudi koji se osjećaju neprihvaćeno, izgubljeno ili udaljeno u svom zavičaju. Upravo je u tome njegova veličina – što je iz duboko ukorijenjenog istarskog iskustva uspio dosegnuti univerzalnu ljudsku istinu. Njegovi stihovi ne pripadaju samo jednom prostoru ili jednom vremenu; oni postavljaju pitanja koja si i danas postavljamo: gdje pripadamo, što nas određuje i kako sačuvati vlastitu ljudskost u svijetu koji se neprestano mijenja. Zato mislim da Balotu danas ne treba samo čitati kao velikog pjesnika prošlosti, nego ga slušati kao iznimno pronicljivog sugovornika našeg vremena.
Predstavite nam sve suradnike na projektu.
- Kazalište je uvijek zajedničko stvaralaštvo i upravo u tome leži njegova čar. Ovaj projekt okupio je iznimno posvećen i kreativan tim suradnika, prijatelja iz različitih umjetničkih područja – od glumaca, glazbenika, scenografa, kostimografa i tehničke ekipe do svih onih koji svojim znanjem i talentom sudjeluju u stvaranju jedne cjelovite kazališne priče. Svaki suradnik donosi vlastitu poetiku i energiju, a tek njihovim međusobnim prožimanjem nastaje predstava koja diše kao jedinstveni organizam.?
Spoj likovnosti, glazbe i dramske umjetnosti, gdje se ove umjetnosti prožimaju te isprepliću. Je li je jako zahtjevno raditi takve predstave?
- Za mene takve predstave nisu opterećenje niti zahtjev u negativnom smislu. Svaki istinski kreativni rad prije svega predstavlja užitak. Ljudi koji imaju znanje, iskustvo i umjetničku radoznalost puni su ideja i upravo ih izazovi potiču da pronalaze nova rješenja. Kazalište je prirodno mjesto susreta različitih umjetnosti – riječi, slike, zvuka, pokreta i prostora – i upravo njihovo prožimanje stvara najuzbudljivije scenske trenutke.?
Dijalekt u kazalištu nije samo jezični izraz
Dijalektalna komponenta u kazalištu?
- Dijalekt u kazalištu nije samo jezični izraz, već nosi sa sobom čitav jedan svijet – mentalitet, karakter ljudi, ritam života, humor, emociju i kolektivno pamćenje jednog prostora. Kada se koristi organski i s poštovanjem prema sredini iz koje proizlazi, dijalekt daje predstavi autentičnost i posebnu toplinu te uspostavlja snažnu vezu između publike, glumca i priče koja se pripovijeda.?
Nije Rakalj nego Bale. Novo mjesto radnje, novi život Balotinih bezvremenskih djela. Prirodna pozornica ima veliku snagu i ulogu i u samoj koncepciji predstave?
- Bale nisu samo mjesto izvođenja, nego aktivni sudionik predstave. Premještanjem u prostor kod šterne poli crikve Balotini stihovi dobivaju novi život i novo čitanje. Prirodna pozornica, kameni ambijent, povijesna atmosfera i sam duh mjesta imaju veliku snagu te su važan dio naše redateljske koncepcije. Takav prostor ne služi samo kao kulisa, nego postaje živi element predstave, koji se isprepliće s tekstom, glumcem i publikom stvarajući jedinstven kazališni doživljaj pod otvorenim nebom. Međutim, važno je istaknuti da ova predstava nije vezana samo uz jedno mjesto. Nakon Bala igrat će se i u Golašu, Žminju, Orbanićima, Kanfanaru, Krnici, Valdebeku, Pićnu i Barbanu, jer je upravo njezina ideja putovati istarskim prostorima i susresti se s publikom u različitim autentičnim ambijentima. Svaki od tih prostora donosi novu energiju i novo značenje predstavi. A naravno, s velikim bismo zadovoljstvom predstavu igrali i u Raklju, ako nas domaćini i organizatori pozovu, jer je Balotina baština zajedničko kulturno dobro cijele Istre i pripada svim njezinim ljudima. Zahvalan sam svim donatorima koji su pomogli da dođe do realizacije ove predstave, a posebice potomcima Mije Mirkovića, Mate Balote koji su nam svesrdno dopustili da oživimo ideju kako je život uistinu lijep kad se nadraste strah. Nastojali smo oživjeti ideju da je život uistinu lijep onda kada čovjek uspije nadvladati vlastite strahove, otvoriti se drugome i s povjerenjem zakoračiti prema nepoznatom.
Strah nas često zatvara u granice koje sami stvaramo, dok nam hrabrost omogućuje da otkrijemo bogatstvo susreta, ljubavi, stvaranja i zajedništva. I da smo spremni žrtvovati se za ljepotu, dobrotu i smisao. Kazalište je upravo prostor u kojem se podsjećamo na tu jednostavnu, a duboku istinu – da je život pun smisla onda kada ga živimo otvorena srca, kada prihvaćamo svoje nesavršenosti i kada imamo snage mijenjati se. Nadilazeći strah, čovjek ponovno pronalazi radost igre, ljepotu prirode, snagu zajednice i onu iskonsku povezanost s drugim čovjekom. U vremenu koje nas često potiče na zatvaranje i udaljavanje, želimo kroz predstavu podsjetiti da je najveća ljudska sloboda upravo u sposobnosti da se prepustimo životu, da volimo, stvaramo i dijelimo svoje vrijeme s drugima. Tek tada život pokazuje svoje najljepše lice – ne kao nešto što nas čeka negdje daleko, već kao čudo skriveno u malim trenucima: u mirisu zemlje nakon kiše, u zvuku glasa koji nam je drag, u dodiru ruke, u osmijehu koji se dijeli bez razloga, u tišini prirode i u svjetlosti koja se rađa nakon tame. Kada nadraste strah, čovjek ponovno uči gledati svijet očima djeteta – s čuđenjem, zahvalnošću i radošću. Tada svaki dan postaje nova pozornica na kojoj možemo biti iskreniji, hrabriji i bliži jedni drugima. Jer život nije samo vrijeme koje prolazi; on je dah koji dijelimo, trag koji ostavljamo i poezija koju stvaramo dok hodamo ovim svijetom. A najljepši su stihovi upravo oni koje nastaju iz hrabrosti da budemo svoji, da volimo bez zadrške i da, unatoč svim olujama, sačuvamo svjetlo u sebi. To je Baloti uspjelo!
Vrlo bogat životopis
Robert Raponja osnovno i srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Puli, a fakultetsku izobrazbu u Zagrebu. Komparativnu književnost, talijanski jezik i književnost apsolvirao je 1990. na Filozofskom fakultetu, a režiju diplomirao je 1993. godine na Akademiji dramske umjetnosti. Usavršavao se kod brojnih eminentnih kazališnih pedagoga. Bio je i ravnatelj Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula te utemeljitelj i ravnatelj Međunarodnog kazališnog festivala mladih Istarskog narodnog kazališta u Puli. Nakon radnog mjesta ravnatelja Istarskog narodnog kazališta u Puli (2002. – 2006.) zapošljava se na Umjetničkoj akademiji u Osijeku (2007.) te započinje intenzivno dramsko pedagoško djelovanje i umjetničko istraživanje. Doktorat umjetnosti stekao je na Poslijediplomskom interdisciplinarnom sveučilišnom studiju Kulturologija, smjer Kultura, umjetnost i književnost u europskom kontekstu. Akademska aktivnost rezultirala je vođenjem desetak nastavnih kolegija na preddiplomskom i diplomskom studiju glume i lutkarstva na Akademiji u Osijeku. Prinos sveučilišnom životu ostvario je u svojstvu voditelja Odsjeka za kazališnu umjetnost na Akademiji u Osijeku (2011. – 2013.), potom kao prodekan za međunarodnu i međuinstitucijsku suradnju Akademije u Osijeku (2014. – 2017.) te na Sveučilištu u Osijeku kao prorektor za umjetnost, kulturu i međuinstitucijsku suradnju.
Veliki je broj predstava koje je režirao, kao i nagrada i priznanja koje je dobio, a bio je dramski pedagog i mentor čitavom nizu mladih glumaca koji su potom i sami ostvarili uspješne umjetničke karijere u zemlji i inozemstvu. Dugačka je lista predstava koje je režirao, te suradnji koje je ostvario s raznim umjetnicima kroz godine.
Prije tri godine obilježio je 35. godišnjicu karijere. Posljednjih godina vrlo aktivno kroz Bembo fest tijekom ljetnih mjeseci pretvara Bale u pravu kazališnu pozornicu uz čitav niz predstava domaćih i inozemnih kazališta koji se ovdje prezentiraju svojim ostvarenjima.
Ujedno, utemeljitelj je i jedan od glavnih organizatora Festivala mladog kazališta koji se održava također u Balama, ali u mjesecu rujnu.
