Ususret obilježavanju 70. obljetnice Pulskog filmskog festivala preksinoć se pod motom "Moja festivalska priča" u galeriji Cvajner opet pričalo o Festivalu, a ova govorili su ljudi koji su za njega godinama radili. Svoje priče Sonji Marušić i gostima ispričali su Marko Zdravković Kunac, Paola Albertini, Irena Musi, Marijana Dabo Percan te Marin Leo Janković.

Od čuvara rampe do producenta

Marko Zdravković Kunac prvi je džeparac zaradio na Festivalu, a sjetio se kako je radio na postavljanju bine i čuvao rampu do 2 sata ujutro zbog čega je bio silno ponosan na sebe, a u sjećanju su mu ostale i zabave na festivalu te atmosfera na projekciji filma "Kako je propao rokenrol". Nakon povratka u Pulu sa studija htio je napraviti filmsku udrugu i upravo se Pulski filmski festival pokazao okidač za pokretanje Pulske filmske tvornice i te 2009. kada su je pokrenuli uspjeli su snimiti 9 filmova u 16 dana. Kasnije je osnovan i Klub pulske filmske tvornice u Stiglichevoj ulici gdje se mogu okupljati ljubitelji filma. Pulska filmska tvornica primila je 2021. godine festivalsku Nagradu "Marijan Rotar" i to je, napomenuo je Zdravković Kunac, nagrada za udrugu i ljude koje su je vodili i u nju bili uključeni, a ne (samo) za njega.

Dugogodišnja suradnica Festivala, novinarka Paola Albertini s Festivalom je povezana preko mame koja je na njemu radila i sjeća se trčkaranja po današnjem Domu hrvatskih branitelja, Areni… Otišla je studirati novinarstvo, a 2004. su tražili nekoga da piše za festivalski bilten. Zlatko Vidačković, koji je kasnije postao umjetnički ravnatelj Festivala, bio je tada urednik biltena koji joj je rekao da ganja filmske kritičare nakon jutarnjih projekcija. Albertini kaže da je Vidačković bio dobar mentor i da su bili prava mala redakcija. Uz to, Albertini je pisala i za Vjesnik i prvi intervju koji je radila za rubriku kulture bio je s Lanom Barić, dobitnicom nagrade Breza na 65. Pulskom filmskom festivalu 2009. godine. Lana Barić je s njom studirala novinarstvo, ali se ipak okrenula glumi.

Paola Albertini opet radi za Pulski filmski festival, a vodi jedan nadasve zanimljiv projekt nazvan "Moja festivalska priča" koji sakuplja priče umjetnika, djelatnika i građana koji su sudjelovali na Festivalu ili ga samo pratili poput žene koja je pričala da ju je mama rađala za vrijeme festivala i da je kroz prozor gledala vatromet. Sve će te priče biti objavljene na netu.

S Voldemortom u Areni

Irena Musi prvi put je na Festivalu radila još dok je išla u srednju školu te je na Festivalu radila kao hostesa, a kasnije je Festival pratila radeći za festivalski bilten. Prvi veliki intervju je radila s Igorom Galom koji je tada obilježavao 25 godina rada, a Areni je prikazan film "Zlatne godine" u kojem je glumio glavnu ulogu. Galo se pokazao kao težak sugovornik no prema njemu je imala veliko poštovanje koje je pratila i užasna trema. Musi je godinama radila na biltenu gdje je, kaže, uvijek bila gužva.

- Divan je osjećaj kada kažeš da radiš za Pulski filmski festival, kaže Irena Musi koja se unatoč tome okrenula dizajnu, a okušala se i kao autorica filma snimivši film "Tobogani za kišu". Ipak, kao obožavateljica Harryja Pottera jednom prilikom je u festivalskoj gužvi očešala leđa o samog Voldemorta, odnosno slavnog glumca Ralpha Fiennesa koji je u Areni predstavljao film "Koriolan".

Marijana Dabo Percan na Festival je došla 2007. godine, a radila je u odjelu za goste i vodila brigu o hostesama. "Nisam znala ništa", priznaje potkrepljujući time da je bila toliko prestravljena da nije znala dignuti slušalicu. Ipak, s vremenom je naučila i iskustvo rada na Festivalu primijenila je kasnije u svom poslu i otvorila agenciju Tiara Model Menagement.

- Jedne večeri u Areni tijekom trajanja filma mobitelom sam osvijetlila scenarij večeri kako bih provjerila protokol filmske ekipe, a u tom je trenutku na mene fizički nasrnula poznata glumica koja me optužila da nemam poštovanja prema Festivalu jer se igram mobitelom dok traje film, prisjetila se prekjučer uz smijeh. Kako kaže, Festival je postao dio života, došli bi u 9 sati ujutro i ostali do 3 sata u noći, ali bilo im je lijepo.

Sonju Marušić impresionirala je biografija Marina Lea Jankovića kojeg je opisala kao radoholičara, što je opis koji je Janković prihvatio, a ovaj 27-godišnjak i dobitnik tri rektorove nagrade se i dalje educira i traži nove izazove. Na Festival dolazi 2012., a dok volontira u Kinu Valli, kino operater Robi mu govori "Mladić moj, ti si za produkciju". Janković je doista upisao produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a na PFF-u je obavljao brojne poslove, od voditelja lokacija do žiriranja u ocjenjivačkom sudu mladih filmofila. Festivalsko iskustvo pomoglo mu je u pokretanju vlastite produkcijske kuće Sabmarine, zajedno sa Sabrinom Herak i projekta Drive In kultura. Posebno je ponosan na svoju arhivu festivalskih akreditacija i kategorija koje su se izmjenjivale, od prijatelja i filmofila, do organizacije i profesionalca.

Povezane vijesti

• Skoro svi filmovi na Kaštelu snimljeni ove godine
• Odlučeno koji će se filmovi prikazati na 63. Pulskom filmskom festivalu
• Hrvatskim premijerama prednost za prikazivanje u Areni