Kolumne

Robert Frank
Kolumna
komentar glavnog urednika Roberta franka

Moj prijatelj Mirza klanja. Isto kao i Husein. Voljeli bi to raditi u Islamskom kulturnom centru u Puli. ONI NISU BOMBAŠI SAMOUBOJICE

Ne mogu se prisiliti na razmišljanje koje će mi proizvesti eventualnu nelagodu ili čak strah zbog gradnje Islamskog kulturnog centra u Puli. Ne mogu se prisiliti na razmišljanje po kojem se gradnjom takvog kompleksa pojavljuje ili čak povećava opasnost od islamskog fundamentalizma i terorizma. Ne mogu se prisiliti na razmišljanje da će se prostor gdje će muslimani u Puli klanjati odmah ili s odmakom vremena zloupotrijebiti za širenje antizapadnjačke politike i promoviranje drugačije, nama u Istri neprihvatljive, kulture života. Ne mogu se prisiliti na razmišljanje po kojem će Islamski kulturni centar postati rasadnik određenog broja ekstremista koji će na svetom vjerskom mjestu potajno, u nekakvim skrivenim katakombama, učiti tehnike fizičke eliminacije katolika i ostalih nemuslimana. Ne mogu se prisiliti na razmišljanje po kojem je svaki musliman koji klanja potencijalni bombaš (samo)ubojica spreman dignuti u zrak i sebe i sve oko sebe u perimetru od stotinjak metara. Ne mogu se prisiliti na razmišljanje po kojem će se u Islamskom kulturnom centru provoditi kolektivne ili individualne zločinačke psihoterapije, nadohranjivati mašta i nadograđivati kriva i destruktivna razmišljanja mladih, frustriranih i životno nerealiziranih muslimana koji će put do statusa šehida zaslužiti time što su postali masovni ubojice spremni nožem, bombom ili kalašnjikovom u ime i za račun Alaha istjerivati neku pogrešnu pravdu.


Danijel Ferić (Snimio Milivoj Mijošek)
Kolumna
KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA

FERIĆ DRUGIMA MORALIZIRA I PAMETUJE, a sam se nikada neće odmaknuti od partijske sise čije mu je mlijeko ipak najslađe

Baš je bio dečko koji obećava: jaka vilica, čvrsta brada, umjerena sportska građa, odlučan pogled, spretno poziranje pred kamerom i solidan izgled na jumbo plakatima… Sve to učinilo ga je američkim tipom političara, frajerom kojem bi se, s tim polušarmantnim smiješkom, možda i moglo povjerovati. Malobrojni koji su mu bili skloni stvarali su zaključke da bi se dio birača mogao identificirati s njegovim političkim stavovima. To bi značilo da oko sebe može okupljati nezadovoljnike IDS-om, strankom koju više prezire nego što išta drugo u životu voli. No taj hibrid opsesivnosti i mržnje prema IDS-u njegov je najveći politički problem, jer si u javnom angažmanu dozvoljava da ga kao krivo pogonsko gorivo pokreću isključivo negativne emocije. Od toga očito ne može pobjeći, karakter mu je tako satkan, a priroda ga nije obdarila za političare tako važnom socijalnom inteligencijom. U sebi nema potencijal okupljanja ljudi, umrežavanja i integriranja, uz to mnogi bivši najbliži suradnici potvrdit će iz prve ruke da je lišen lojalnosti tamo gdje se ona očekuje i podrazumijeva. Reći će i da možda baš zato poput bagera razgrće sve oko sebe tražeći si i na taj način prilike za napredovanje. Do krajnjih granica ambiciozan, on želi postati…. Bilo što! Samo da nešto postane! Prva na listi želja mu je Pula.