Ideju i režiju potpisuje Ivana-Nataša Turković, a za razradu ideje zaslužni su i Maja Gregorović, Boris Vincek, Maja Tuka, Vladimir Butković i Kristina Lazić

Još jedna premijera održana je preksinoć u kratko vrijeme u sjedištu kazališta Dr. Inata u Rojcu - predstava nazvana "Fotelje". Inspiracija je opet pronađena u ostavštini velikog Eugenea Ionesca, u legendarnim "Stolicama". Ovaj put radi se o jednom posebnom čitanju ovog djela za što ideju i režiju potpisuje Ivana-Nataša Turković, a za razradu ideje zaslužni su i Maja Gregorović, Boris Vincek, Maja Tuka, Vladimir Butković i Kristina Lazić. Turković je odabrala glazbu, a obradu zvuka potpisuje Boris Vincek. Majstor rasvjete je Saša Stepanović, a mentor Branko Sušac.

Ovo je, kao što se kaže na početku, "Obična priča, ili bolje rečeno, neobična", a tu priču predstavlja na sceni glumačka ekipa koju čine Vladimir Butković, Maja Tuka, Maja Gregorović, Kristina Lazić i Daria Krepkova. Predstava se ne drži strogo originala, pa tako ovdje Staroi i Stara nisu glavni i zapravo jedini akteri, (ako se ne računaju svi oni likovi koji su u njihovoj glavi) te nema onog završnog pomahnitalog slaganja stolica, ali ima dovoljno referenci na original. Iako "Fotelje" traže dobro poznavanje "Stolica", ima u ovoj verziji dovoljno toga da funkcionira neovisno od izvornika, kao zasebno djelo s obzirom na teme poput nemogućnosti komuniciranja i međusobnog nerazumijevanja. Glavna

poruka krije se u rečenici koju je Turković stavila u najavu, a koja kaže "U rečenicama koje započinjemo s Ja nemamo mjesta za Mi". Kako kaže, predstava je to koja propituje komodifikaciju pojedinaca, njihovu apatičnost i nedostatak hrabrosti za suočavanjem s neljudskom stvarnošću koja ih definira i okružuje i koju su u konačnici i sami stvorili. Nama se predstava učinila kao poliptih povezanih scena koje bi čak mogle funkcionirati i zasebno, izvan konteksta "Stolica", no završna scena uz pozdravni govor veličanstvu, je ta koja vraća na početak i podsjeća još jednom na Ionescov original. Turković i prijatelji iz Inata u svakom slučaju upustili su se u zanimljiv eksperiment koji možda traži i više od jednog gledanja da se u glavi dešifriraju i povežu svi slojevi koji u njemu postoje, no u svakom slučaju hvalevrijedna je njihova želja da se na ovaj način uhvate ukoštac s jednim ovakvim klasikom koji i dalje ne gubi na aktualnosti. Predstava je posvećena bivšoj članici Dr. Inata i prijateljici Ivi Radovan.

Povezane vijesti

• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Ništa od slatke budućnosti
• Dodjelom nagrada završili 4. Bobijevi dani smijeha