U Galeriji Makina
Otvorena izložba "Zero Sense" s fokusom na korejske fotografkinje
(Privatna arhiva)
Izložba fotografija više od 24 autora i autorica, 19 iz Koreje i pet iz Hrvatske, pod nazivom »Zero Sense« otvorena je u Galeriji Makina. Predstavili su se Ana Petek, Cho Sungok, Choi Insook, Choi Youngkwi, Eva Ratković, Han Giae, Hassan Abdelghani, Jung Okyoung, Karmen Orlić, Kim Ansik, Kim Hyesik, Kim Mija, Kim Yeanhwa, Kwak Poungyoung, Kwon Candy, Lee Jeounghee, Lee Kyeonghee, Lee Younghwa, Lim Anna, Rhee Keewoo, Shin Eunju, Snježana Bratanović, Son Youngja i Yoon Eunsook.
To nije prvo sudjelovanje Korejaca u ovoj galeriji, a i Abdelghani koji je voditelj Makine imao izložbu u Južnoj Koreji.
- Moram reći da, kao profesor fotografije, nisam baš veliki obožavatelj muških fotografa. Muškarci razmišljaju o tehnici i sl., a dame razmišljaju tisuću godina unaprijed kako bi uhvatile emocije u fotografiji. I jako mi je drago što je Udruga korejskih žena fotografkinja došla u Galeriju Makina.
Njegovo zadovoljstvo dijelili su i gosti koji su se zahvalili na toplom prijemu, a gradska pročelnica za kulturu i prijateljica galerije, Paola Orlić, istaknula je da je jako ponosna kao žena što postoji ovakva izložba.
- To moramo poticati, jer žene bi se trebale držati zajedno, i promovirati, posebno u umjetnosti, jer mislim da umjetnost može govoriti tisuće riječi, konstatirala je Orlić najavivši novu izložbu u rujnu.
»Što više vizualna tehnologija napreduje i što se više internet širi, to suvremeni ljudi više vide, a opet, paradoksalno, to pliće i kratkotrajnije osjećaju. U svijetu u kojem se granica između stvarnog i izmišljenog urušila, preplavljivanje slika, manipulirani jezik i beskrajno reproducirane simulacije osjeta čine sve nemogućim osjetiti ono što je zapravo stvarno. To tu ne završava. Ono što se odvija diljem svijeta često prkosi logici, a oblici apsurda koji se ne mogu svesti na riječi neumoljivo dovode u pitanje samu mogućnost osjeta i reprezentacije. U srži te nemogućnosti zauzimaju svoj stav korejske fotografkinje. Njihov stav nije samo oznaka spola, već mjesto povijesnog djelovanja, kovano kroz uporno polaganje prava na vlastiti pogled iznutra, iz mjesta dugo prisiljenog na tišinu. Poput kalibriranja, odlučivanja koliko svjetla, koja dubina polja i kako svijet treba biti primljen, one same određuju uvjete vlastitog viđenja, biraju što će učiniti vidljivim, a što ostaviti u tami«, stoji u opisu.
