Galerija Avona
Vinko Šaina predstavlja dio svog novog ciklusa radova "Koru zemlje"
(Foto: Galerija Avona)
Topli zvuci domoće besede razlili su se prepunim trgom ispred Galerije Avona dok je operna pjevačica Orijana Vozila iz Rovinja izvodila skladbu Ivana Matetića Ronjgova na stihove Drage Gervaisa: »Pod Učkun kućice bele« i bila je to najljepša moguća najava jedne lijepe ljetne večeri. Ovi omiljeni stihovi i zvuci istarske ljestvice jednostavno su se stopili s izložbom jer labinskoj publici Vinko Šaina predstavio je dio svog novog ciklusa radova pod nazivom »Kora zemlje«.
Mladen Lučić istaknuo je kako je autor svoj umjetnički put gradio uporno i postupno, bez velikih odstupanja, gestom, bojom i svjetlom koji su ispleli specifičnu i bajkovitu posvetu prirodi, a pejzaž koji je bio i ostao dominantnom slikarevom odrednicom je oduvijek zauzimao ključno mjesto u autorovom stvaralaštvu.
- Iako je pejzaž konstanta Vinkovog slikarstva nikako ga se ne može svrstati i navoditi kao slikara krajolika u klasičnom smislu, jer mu on prvenstveno služi kao nepresušni izvor nadahnuća i odrednica za slikarske eksperimente. Autorova životna i stvaralačka zrelost donosi smireniju gamu boja i sada ga sve više zanimaju strukturalni slikarski procesi gdje većinu pažnje poklanja slikarskom rukopisu, odnosno manifestacijama gestualnog koje i dalje izviru iz njegovog urođenog ekspresivnog izraza.
Naravno, ponovno je riječ o pejzažu, o onom što izvire i kojeg definira zemlja, o onom kakvog možemo vidjeti na slikama realističkih i impresionističkih francuskih slikara koji su slikali Normandiju, a kojeg je Vinko iz aviona ugledao i prigrlio jednim davnim letom. Krug je zatvoren. Svojim, do sada najzrelijim slikarskim ciklusom, Vinko je doživljaj Normandije, dopunivši ga istarskim iskustvima, vratio na njegovo izvorište. Šaina sada više nije znatiželjni sanjar već iskusni majstor koji je suvereno, na najbolji mogući način, svoju dugogodišnju slikarsku odiseju zaokružio te zaplovio normandijskom pučinom tražeći nove horizonte, istaknuo je Lučić.
Za još jedan posebno emotivan trenutak ove večeri pobrinuo se Boris Domagoj Biletić, pjesnik i esejist, jedno od najistaknutijih imena suvremenoga hrvatskog pjesništva i vodeće ime hrvatske književnosti u Istri. Povodom otvaranja ove izložbe pročitao je netom ispisanu poemu posvećenu osnivaču Galerije Alvona koju zaključuje stihovima » …. Ja sam Vinko. Čovjek od pigmenta iz čestica predaka. A kad jednom stanem – i vi uza me, boje će ostati da traju kao ruke, pružene kao istina za još nerođene. Taj sam.«
Bila je to večer u kojoj su glazba, pjesma, slikarstvo, likovna kritika i pjesništvo stvorili čaroliju i u zajedništvu s brojnim suradnicima i prijateljima iz cijele Istre slavili stvaralaštvo jednog čovjeka koji je cijeli svoj život marljivo radio i svoj dar i nadahnuće pretočio u slikarski opus čiji je tek jedan mali dio prikazan ovom izložbom. Izložbeni program Galerije Alvona realiziran je uz potporu Istarske županije, Grada Labina i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
