DRUGI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA

KANDIDATI U UTRCI POLITIČKOG ŽIVOTA: Pobjeda Kolinde spašava Plenkovićev HDZ, uspjeh Milanovića znači buru u leđa SDP-u

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
(Cropix)

Mnogi očekuju da desnica dobije izbore jer je u prvom krugu dobila znatno više glasova birača od ljevice i stranaka političkog centra. Desni kandidati, Grabar-Kitarović, radikalni Miroslav Škoro i čvrstorukaški Mislav Kolakušić, dobili su više od milijun glasova, dok je Milanović dobio polovicu od toga, zajedno s Dalijom Orešković, Darijom Juričanom i Katarinom Peović

Tko će u nedjelju, 5. siječnja 2020., postati novi predsjednik ili predsjednica Republike, pitanje je na koje će mnogi, znani i neznani, učeni i nedoučeni, odgovarati narednih blagdanskih dana. Kolinda Grabar-Kitarović, koja smatra kako se sama borila protiv deset drugih kandidata svih boja političkog spektra, drži se favoritom zbog svojih svjetonazorskih preferencija koje se čine popularnijim među biračima od onih koje zastupa Zoran Milanović, njezin vječiti suparnik još s početka obnašanja dužnosti na Pantovčaku kada mu je, u prvom mjesecu mandata, predlagala da napusti premijersku funkciju.

Jednostavnije rečeno, mnogi očekuju da desnica dobije izbore jer je u prvom krugu dobila znatno više glasova birača od ljevice i stranaka političkog centra. Desni kandidati - Grabar-Kitarović, radikalni Miroslav Škoro i čvrstorukaški Mislav Kolakušić dobili su više od milijun glasova, dok je Milanović dobio polovicu od toga, zajedno s neovisnom Dalijom Orešković, zabavnim Darijom Juričanom i socijalističkom kandidatkinjom Katarinom Peović.

Slični putevi

Slični su putevi prema fotelji na Pantovčaku i za HDZ-ovu kandidatkinju i za SDP-ovog kandidata. Grabar-Kitarović kapiju Pantovčaka otvaraju škoristi, glasači Miroslava Škore kojih je najviše u čak pet županija, dok ih i u Zagrebu ima više od HDZ-ovih. Stoga je posve opravdana akcija izbornog stožera HDZ-a da im pruži ruku pomirbe, da ih u blagdanskom duhu prigrli kao zalutale ovce, odnosno HDZ-ovce, te da im objasne kako od niškoristi mogu postati izvrsno biračko tijelo za potrebe HDZ-a.

To nije lak zadatak, ne samo zato što 445 tisuća ljudi neće preko noći promijeniti stajališta o Kolindi Grabar-Kitarović koja su prosvjedna i ljutita, nego i zbog toga što Miroslav Škoro nije bacio koplje u trnje. On je najavio osnivanje parlamentarne stranke - već ima jednog zastupnika u ovom saborskom sazivu, Stevu Culeja i nije isključeno da ih bude još. Škorina stranka, ima li on oko sebe dobre organizatore, do parlamentarnih izbora može narasti barem do razmjera koji je HDSSB Branimira Glavaša poprimio u Slavoniji kada je osnovan kontra HDZ-a. Dakle, do pet, šest saborskih zastupnika.

S lijeve strane, Zoran Milanović svojih 550 tisuća glasova mora podebljati na nešto teži način. Dobije li sve glasove Juričana, Dalije Orešković, Dejana Kovača i Katarine Peović, što je teško moguće jer mnogi preko društvenih mreža poručuju da neće začepiti nos i glasati za lažnog ljevičara, neće dostići ni 600 tisuća glasova. Milanoviću trebaju neodlučni birači, birači centra koji radije sjede doma nego da se prošeću do izbora te glasači stranaka koje ga podržavaju, ali se nisu baš oznojile u aktivnostima na terenu.

U Istarskoj županiji, gdje se masovno glasalo za Milanovića, izlaznost je bila slabija u mjestima koje drži SDP nego onima koje drži IDS. SDP-ov Umag slabije je izašao na izbore od IDS-ove Pule i drugih gradova, dok o terenskom radu drugih stranačkih lidera koji su se u izbornoj noći slikali s pobjednikom prvog kruga nema ni govora. HSS je očito u stanju raspada pa se čak ne zna pripadaju li oni Europskoj pučkoj stranci na čijem su zagrebačkom kongresu sudjelovali ili su na strani lijevog centra. GLAS je posve utihnuo, male stranke poput laburista ili međimurskih regionalista izgleda da slabo pridonose. Pri predaji potpisa, iskazali su se jedino Silvano Hrelja, čiji je HSU nakon ujedinjenja s još tri seniorske stranke pridonio 52 tisuće potpisa za Milanovića, te reformist Radimir Čačić koji ih je donio osam tisuća.

Kršna ramena

Put na Pantovčak za Milanovića mnogo je teži nego što se na prvi pogled doima. Ne samo zbog anketa rejting agencija koje već mjesecima tvrde da u srazu njega i Grabar-Kitarović pobjeđuje HDZ-ova perjanica, nego i zbog toga što mnogi nisu zaboravili njegovo djelovanje kao hrvatskog premijera u kojem su smanjivani koeficijenti u javnim i državnim službama, drastično promijenjen Zakon o radu te izglasana mirovinska reforma koju je nedavno, poslije sakupljenih 750 tisuća potpisa za referendum, poništila aktualna Vlada. Da Milanović može dobiti te potpise, okačio bi lentu na svoja kršna sinjska ramena.

Pobjeda ili poraz Kolinde Grabar-Kitarović ima presudan značaj za stranku čija više nije članica, ali je predsjednička kandidatkinja. Izgubi li, napetosti unutar stranke neće samo rasti zbog Škorine otimačine HDZ-ovaca, nego će desni blok predvođen Davorom Ivom Stierom, Mirom Kovačem i Josipom Đakićem tražiti glavu Andreja Plenkovića. Unutarstranački izbori predviđeni za svibanj mogli bi se ubrzati tako da HDZ dobije novog šefa, a Vlada novog premijera.

Opcionalno, ali manje moguće zbog Plenkovićeve želje da predsjeda Europskom unijom, što mu je uloga koja jamči dalju inozemnu karijeru, mogući su izbori za Hrvatski sabor još prije ljeta. Zagrije li u HDZ-u do ključanja, Plenković će iz Vlade izbaciti HNS, a možda i SDSS i druge manjince, te izazvati parlamentarne izbore na kojima će postaviti svoje ljude na izglednim pozicijama kandidacijskih lista. Stoga je HDZ-u pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović najvažniji posao u ovom trenutku.

U SDP-u pobjeda Zorana Milanovića prije svega znači buru u leđa za parlamentarne izbore, ali i ponovno zauzimanje najslabije poluge političke moći u Hrvatskoj. Nakon što je Milanović izgubio parlamentarne izbore 2015. i 2016., te time od SDP-a napravio automat za prodaju žetončića Milanu Bandiću i drugim političkim trgovcima, predsjednička lenta vratila bi Iblerov trg u izravnu borbu za vlast.

Odani ideji EU-a

Izgubi li pak Milanović, Davor Bernardić neće biti okrivljen za taj poraz. Napokon, on Milanovića nije ni predložio - ta akcija djelo je Milanovićeve strukture u vrhu SDP-a koju čine Siniša Hajdaš Dončić, Peđa Grbin, Mihael Zmajlović i Orsat Miljenić - a dio krivice može se pripisati nepouzdanim i slabo organiziranim stranačkim organizacijama i malim koalicijskim partnerima čija brojnost ne znači i masovnost na izborima.

Milanović je u lagodnijoj poziciji jer njegov poraz neće ostaviti tako velike posljedice za SDP koliko bi poraz Grabar-Kitarović značio za HDZ. Ipak, on će pokazivati da bi SDP s ozbiljnijim kandidatom, bez toliko repova iza sebe, mogao iz prve računati na izbornu pobjedu.

Kandidati SDP-a i HDZ-a u drugom krugu predsjedničkih izbora, napokon, ne mogu pobjeći od vlastite biografije. Činjenica da su oba preostala kandidata za predsjednika Republike, Milanović i Grabar-Kitarović, u politiku dospjela iz istog hodnika Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu, pomalo zvuči kao loš vic.

Sličnosti i razlike između kandidatkinje HDZ-a i SDP-ovog kandidata s parolom "Normalno" ipak nisu posve nenormalne i neočekivane. Ali one nisu ni tako drastične kako bi se na prvi pogled i gledajući na retoriku koju primjenjuju moglo zaključiti. U međunarodnoj politici riječ je o političarima posve odanima ideji Europske unije, članstvu u NATO savezu i srdačnim odnosima s SAD-om. Što se tiče regije, odnosa sa zemljama bivše Jugoslavije, Grabar-Kitarović bila je u prvom dijelu mandata pomirljivija u diplomatskim aktivnostima sa Srbijom s kojom je Milanović poveo kamionski rat u jeku izbjegličke krize. Politika prema BiH, Crnoj Gori, Kosovu ili Sjevernoj Makedoniji kod oba kandidata vrlo je slična i svodi se na parolu: Svi u EU kad ispune uvjete.

U vanjskoj politici važna je i bliskost Kolinde Grabar-Kitarović sa zemljama Višegradske skupine i inicijativom Tri mora, odnosno Mađarskom i Poljskom gdje su na vlasti desni esktremisti, pa mađarski predsjednik Viktor Orban redovito zasjeda pod zemljovidom velike Mađarske koja obuhvaća i dio Hrvatske. To je politika o kojoj Zoran Milanović ima vrlo negativno mišljenje.

Slobodno vrijeme

Što se tiče drugih predsjedničkih ovlasti, Zoran Milanović ne zastupa tako otvoreno militarizaciju Hrvatske kao njegova suparnica. Ipak, ne protivi se izdvajanjima i povećanju vojnog proračuna. Razlikuju se u pitanju zaštite granice od migranata, gdje odlazeća predsjednica ipak vidi moguću upotrebu Hrvatske vojske.

U mnogim drugim prilikama, Kolinda Grabar-Kitarović sa svojim gafovima i Zoran Milanović s popularnim zoranizmima, djeluju kao dio iste političke arene. HDZ-ova kandidatkinja ozbiljno kaže da je na izborima bila sama protiv njih deset, da neugodnu izjavu o poginulima u Vukovaru i ne spominjemo, dok je Milanoviću gotovo iskopala oči crvena zvijezda na dresu Hajduka.

Namjeravaju li se Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović striktno držati svojih ustavnih ovlasti, koje ne žele povećavati ili smanjivati, širokom krugu javnosti i birača bit će poprilično svejedno peku li u svoje slobodno vrijeme kolače ili voze bicikl po Medvednici.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum