Ponovno otvaranje pitanje o ženskoj ravnopravnosti do prije nekoliko godina nismo mogli ni zamisliti, ali izgleda da se Hrvatska natražnjačkim politikama vratila po tom problemu više od stotinu godina unatrag pa ispada normalnim da se debatira o ženama na izbornim listama, pobačaju, rodnom paritetu i činjenici kako su one za isti posao još uvijek manje plaćene od – njih

Nazočnost žena na izbornim listama – i u hrvatskom političkom životu uopće – još je jedna tema o kojoj ovih dana razmišljaju birači pred izlazak na birališta. Naravno, ne samo oni – u HDZ-u su razmislili i odlučili kako im je bolje platiti kaznu od 550 tisuća kuna i ne ispoštovati zakonsku odredbu o četrdeset posto žena na svih jedanaest izbornih lista koje su predali Državnom izbornom povjerenstvu, dok su u SDP i Restart koaliciji izračunali kako im se isplati platiti nekoliko puta po pedeset tisuća kuna jer na svim listama Restart koalicije nema po četrdeset posto pripadnika nježnijeg spola. Manjak nježnosti uočljiv je i na drugim listama, a ima i suprotnih slučajeva – na listi Mosta u VI izbornoj jedinici manjak je muškaraca. „Višak” žena nositeljica izbornih lista zapaža se u Zeleno-lijevoj koaliciji, koja od jedanaest izbornih jedinica u kojima nastupa na izborima ima šest nositeljica svojih stranačko-koalicijskih barjaka.

Dodatno se „žensko pitanje” otvorilo i nevjerojatnim desničarskim izjavama Nine Raspudića, kandidata Mosta koji se u nekoliko godina preobrazio iz ljevičarskog aktivista u konzervativnog fanatika, čije su riječi da bi i silovane žene trebale roditi uzbudile liberalnu građansku javnost. Raspudićevim izjavama konkurirao je i estradni političar Miroslav Škoro, lider Domovinskog pokreta što okuplja krajnju desnicu tvrdnjom kako bi silovane žene trebale savjetovati kod kuće da li da rode ili ne – što je izazvalo negativnu reakciju čak i nekadašnje desničarske hrvatske državne poglavarice Kolinde Grabar-Kitarović.

Stoga je zanimljivo čuti kako same kandidatkinje na srpanjskim izborima gledaju na rodni paritet u izbornim listama, ali i šire na ulogu žena na političkoj sceni. Doduše, ponovno otvaranje pitanje o ženskoj ravnopravnosti – u 21. stoljeću – do prije nekoliko godina nismo mogli ni zamisliti, ali izgleda da se Hrvatska natražnjačkim politikama vratila po tom problemu više od stotinu godina unatrag pa ispada normalnim da se debatira o ženama na izbornim listama, pobačaju, rodnom paritetu i činjenici kako su one za isti posao još uvijek manje plaćene od – njih.

Sanja Radolović, predsjednica SDP-a u Puli i kandidatkinja na ulaznom mjestu za Hrvatski sabor na Restartovoj listi, kaže kako je kad „govorimo o zastupljenosti žena u politici poražavajuća činjenica kako je u prošlom sazivu Sabora bilo svega 19 žena. Iz objavljenih kandidacijskih lista za izbor zastupnika za Hrvatski sabor na parlamentarnim izborima 5. srpnja velik broj političkih opcija nije poštovao kvotu podzastupljenog spola. Primjerice, HDZ žensku kvotu nije poštovao ni na jednoj listi, a i one koje su mjesta na listama dobile stavljene su na vrlo loše pozicije.”

Radolović priznaje kako i njezina stranka nije poštovala princip jednakosti, ali za to krivi koalicijske partnere: „S druge strane SDP je na listama uveo zip model čime je ponudio jednak broj žena i muškaraca na listama. Navedeno se nije odnosilo na koalicijske partnere, što je u nekim izbornim jedinicama dovelo do odstupanja. Međutim, to nam ostavlja prostor za napredak. Već ovaj zip model prije četiri godine je djelovao kao znanstvena fantastika, a danas je postao stvarnost.”

- Nažalost, dok u Finskoj državu vodi 34 – godišnja premijerka, a finsku vladu je formirala koalicija od pet stranaka koju vode žene, od kojih su četiri mlađe od 35 godina u Hrvatskoj s druge strane jedan wannabe političar izjavljuje da se silovane žene moraju konzultirati s obitelji oko pobačaja. Takva izjava nije više stvar ideologije i pokušaja skupljanja šačice glasova ekstremno desno biračkog tijela već ozbiljno zadiranje u ljudska prava kao i zagađenje javno društvenog prostora. Nadam se da će se institucije ozbiljno uhvatiti u koštac s ovakvim gnjusnim napadom na ženska prava i Ustavom definirane slobode. Da ima zakona i pravde takvoj osobi opasnih namjera ne bi bilo dozvoljeno ni kandidirati se na listi za mjesni odbor, a kamoli Hrvatski sabor” komentira SDP-ovka Sanja Radolović izjave Miroslava Škore.

IDS-ova kandidatkinja Katarina Nemet, koja se nalazi na četvrtom mjestu izborne liste Restart koalicije u osmoj jedinici – gdje nije poštovano pravilo o dovoljnom pravilu žena – slaže se kako je žena premalo.

- Činjenica je da je svijet napredovao i da su žene danas ravnopravnije nego prije, ali daleko smo mi od puno ravnopravnosti. To da uopće govorimo o kvotama je u neku ruku poražavajuće. Hrvatska je, na žalost, još uvijek daleko od nekih zemalja u kojima su žene u velikom broju zastupljene na liderskim pozicijama, poput Finske. Osim toga, žene koje kod nas ulaze u politiku vrlo često su izložene stereotipnim i šovinističkim uvredama, što samo znači da kao društvo imamo još jako puno posla”, kaže Nemet i dodaje: „Iako i kod nas ima prostora za napredak, Istra je i tu korak ispred. U Istri je normalno i uobičajeno da su žene na čelu brojnih kompanija, upravljaju velikim sustavima te su često na rukovodećim pozicijama. Meni su osobno svojevrsne heroine žene koje svojim malim obrtom uspijevaju opstati na tržištu unatoč općoj nesređenosti države, kao i žene koje ulažu nevjerojatnu energiju u balansiranje privatnog i poslovnog života. U svakom slučaju, slažem se s onima koji tvrde da na našim listama ima premalo žena, ali to je na žalost tek manji problem kad govorimo o položaju žena u Hrvatskoj. Puno veće, strašnije i tužnije je pitanja nasilja nad ženama, a sve nas skupa trebaju plašiti i radikalni stavovi koje slušamo ovih dana, a koje predstavljaju prije svega uvredu, a onda i direktnu prijetnju ljudskim i građanskim pravima svih žena.”

Jedina koalicijska lista gdje je više ženskih nositeljica listi nego muškaraca je ona Zeleno lijeve koalicije. U osmoj izbornoj jedinici listu vodi Katarina Peović, koja kaže: „Naše liste imaju jednak broj žena i muškaraca ali ne kako bi se zadovoljila forma već zato jer su liste samo refleksija rodne jednakosti kao dugogodišnjeg principa. Rodni paritet je dio beskompromisnih borbi za jednakost, bolje materijalne uvjete života, reproduktivna prava, izjednačavanje plaća, podruštvljenje reproduktivnog rada odnosno kućanskih poslova koji u tradicionalnim društvima padaju uglavnom na žene, borbe za LGBTQ+ osobe, ukratko svih nastojanja da se društvo usmjeri prema potrebama društvene većine, a ne privilegirane manjine.”

Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno, ističe kako su „na izborne liste koalicije uvrstili smo 40 posto žena, od kojih su tri nositeljice. Dalija Orešković tako predvodi listu u prvoj izbornoj jedinici, Andrea Gross Bošković u četvrtoj, dok sam ja nositeljica u desetoj izbornoj jedinici. Podsjećam i da smo na prošlim parlamentarnim izborima bili stranka s daleko najviše žena na listama te da četiri rukovodeće pozicije u Pametnom pripadaju upravo ženama.”

- Ni u stranci ni u koaliciji ne dijelimo ljude po spolu, oni djeluju ovisno o vlastitim afinitetima, a smatramo da bi tako trebali funkcionirati i svi ostali. Međutim, propisane kvote su ipak neophodne, jer je ravnopravnost spolova na hrvatskoj političkoj sceni u većini slučajeva još uvijek isključivo privid. Problematikom rodnog pariteta stranke se bave samo onda kada im može donijeti političke bodove, dok se ženama u praksi i dalje jako teško izboriti za bolje položaje. Idealan primjer je SDP koji je prije nekoliko dana, baš uoči parlamentarnih izbora, uveo potpuni rodni paritet u sva tijela stranke, samo par mjeseci nakon što je Davor Bernardić na pitanje zašto među koordinatorima jedinica nema žena, odgovorio da 'koordinatorstvo nije za eksperimentiranje',” komentirala je Puljak.

Očito je kako su se u izbornoj kampanji otvorila pitanja koja nismo očekivali, a uz očekivanu raspravu o ustašama i partizanima koja će se rasplamsati narednog tjedna, naveliko se raspravlja o ženskim pravima. Prilike u hrvatskoj javnosti danas više podsjećaju na sedamdesete godine prošlog stoljeća – kada su medijski ratovale feministice i konzervativke – i to zahvaljujući prije svega muškim kandidatima koji svoj primitivizam pretvaraju u izborni program.

- Nema napretka u našem društvu ako će se rodni paritet ostvarivati „samo“ putem sastavljanja lista na izborima. Zalažem se za poboljšanje razine ravnopravnosti spolova u svim segmentima života, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, nejednaki tretman u plaćanju za isti posao, obiteljski i privatni život, što, nažalost, nije uvijek donosilo učinke. Rodno osjetljivi proračuni jedino su rješenje jer se opredjeljenje za paritetnu demokraciju najbolje vidi iz raspodjele javnog novca. To podrazumijeva financiranje projekata tzv. društvene infrastrukture koji svima, a posebice ženama omogućuju intenzivnije uključivanje u javni, društveni i politički život”, ističe SDP-ova sanja Radolović.

Još otvorenije govori Katarina Peović iz Radničke fronte: „Rodna nejednakost samo je jedna od klasičnih desnih mehanizama razjedinjenja obespravljene većine - umjesto da se orijentiramo prema poboljšanju materijalnih uvjeta života - desnica se trudi uvesti razdor među one kojima je jedinstvo najpotrebnije. Dodatno obespravljivanje žena - koje će na svojim leđima osjetiti postojeću krizu - odgovara samo elitama.”

Kako će na sve to reagirati žensko biračko tijelo – kojeg je više od polovice – vidjet ćemo 5. srpnja. Drugim riječima, odluka je i u njihovim rukama.

Povezane vijesti

• Parlamentarni izbori donijeli bi stare rezultate
• Manjine se prikazuju u krivom svjetlu kako bi ih se ocrnilo
• Tušek: HDZ je spreman, neovisno kada su izbori