TOP: Kiara Goršić, djevojčica koja je dobila šansu za život / FLOP: Radovan Fuchs, ministar koji je loše shvatio "Školu za život"

Ilustracija

TOP: Kiara Goršić, djevojčica koja je dobila šansu za život

Najljepša moguća vijest koja je mogla obilježiti Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti, 15. veljače, stigla je iz Sjedinjenih Američkih Država. Sedmogodišnjoj Kiari Goršić, djevojčici čija je priča odjeknula čitavom Hrvatskom, nakon dva mjeseca liječenja u SAD-u eksperimentalnom metodom smanjio se maligni tumor na mozgu. Ovu su novost za brojne hrvatske medije potvrdili njezini roditelji, trenutno vjerojatno najsretniji ljudi na svijetu.

Malenoj Kiari je prije sedam mjeseci dijagnosticiran zloćudni tumor. Nakon teške operacije, za nju više nije bilo lijeka u Hrvatskoj, pa je obitelji preostalo samo uputiti se na drugi kontinent u potrazi za čudom. Cijeli tumor nije se mogao odstraniti zbog povezanosti s moždanim deblom. Oralna kemoterapija kojom se djevojčica liječila u San Franciscu, pokazala je prve dobre rezultate i upalila svjetlo nade za ozdravljenjem.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od malignih bolesti u Hrvatskoj godišnje oboli između 150 i 180 djece i mladih. Riječ je najčešće o leukemiji, zloćudnim tumorima mozga i leđne moždine te limfoma. Kao i kod brojnih drugih bolesti, i maligne se mogu izliječiti ukoliko se na vrijeme dijagnosticiraju. Prema istim podacima, uspješno se izliječi između 70 i 80 posto oboljele djece.

Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti simbolizira zlatna vrpca koja podsjeća na vrijednost života. Djeca koja se bore protiv malignih bolesti, baš kao i svako dijete, zaslužuju svoju priliku za život onakav kakav bi trebao biti. Neka prva dobra vijest iz daleke američke klinike bude tek prva stepenica Kiarinog putovanja prema zdravom, radosnom i bezbrižnom djetinjstvu.

FLOP: Radovan Fuchs, ministar koji je loše shvatio "Školu za život"

U moru loših vijesti i nerijetko još gorih poteza pojedinaca na hrvatskoj političkoj sceni koja takvim primjerima obiluje, teško je odlučiti se za samo jedan. Ipak, ovotjedni izbor za "palac dolje" pripao je glavnoj osobi Ministarstva znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu. Početak tjedna obilježilo je samotestiranje učenika osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj s navodnim ciljem smanjivanja (samo)izolacija koje su (pre)čest razlog ostajanja iza zatvorenih vrata kuća i stanova posljednjih sedamstotinjak dana naših života, imali simptome ili ne. Možda u nekoj naprednijoj verziji države ovakvi testovi i ne bi bili toliki problem da ne postoje četiri realna objašnjenja zašto oni to jesu.

Prvi je proizvoljna mjera donesena isključivo u dogovoru spomenutog ministarstva i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i o kojoj je odlučeno bez ikakve upute, edukacije, pa i konzultacije s roditeljima, ili barem njihovim predstavnicima u vijećima. Ipak su oni ti koji moraju gurati štapiće u dječji nos. Valjda neće doći na red i preporuka za neke posebne samopreglede ako se, recimo, na državnoj razini masovno pojave dječje gliste u školama.

Drugi razlog zašto je samotestiranje loše leži u činjenici da je u hrvatskim školama nezanemariv broj djece s teškoćama, uključen u redoviti odgojno-obrazovni program, kojima se ponekad vrlo teško pristupa uobičajenim načinom komunikacije, pa je guranje predmeta u nos u takvim slučajevima često trauma. Potencijalno izuzeće od samotestiranja? Nerazrađeno!

Treće objašnjenje nameće se samo po sebi svakome iole razumnom biću. U brojkama, u testove je utrošeno više do 26 milijuna kuna. Neke škole su tek pojavom covida dobile sapune. Besplatni obroci za djecu – utopija!

Zadnji, ali ne i najmanje važan razlog leži u naravi upute: dobrovoljno, ALI… Dobrovoljno inače znači da nema uvjeta. No, ovdje glasi: preuzmi testove, ali ako nećeš – potpiši. U javnosti se provlači teza da učenici preprodaju testove. Što reći? Djeca su doslovno shvatila pojam 'Škola za život'.