SAMOSTALNA HRVATSKA DRŽAVA POSTOJI 27 GODINA - od 1075. preko 1871. do 1991.: 8. listopada je datum na koji se u Hrvatskoj događaju VELIKE STVARI

(N. REBERŠAK)

Gledajući u daleku povijest, vidjet ćemo da je 8. listopada 1075. godine okrunjen posljednji hrvatski kralj Zvonimir u Solinu, dok je 8. listopada 1871. Eugen Kvaternik podigao Rakovičku bunu - još jedan pokušaj da Hrvatska postane samostalna država. Na taj je dan burne 1991. godine Hrvatska izašla - slobodnom voljom svojih građana - iz federativne Jugoslavije, čije je ime još krasio socijalistički pridjev

Republika Hrvatska slavi Dan neovisnosti 8. listopada kao svoj najvažniji državni praznik. Na taj je dan burne 1991. godine Hrvatska izašla - slobodnom voljom svojih građana - iz federativne Jugoslavije, čije je ime još krasio socijalistički pridjev. Hrvatskim napuštanjem federacije - koje se poklopilo sa slovenskim putom u državnu samostalnost - nestala je druga Jugoslavija, zemlja stvorena na temeljima antifašizma, ali i nauku komunizma koji je ograničavao ljudska prava i slobode te nacionalna prava naroda što su je sačinjavali.

Hrvatsko opredjeljenje za državnu samostalnost, formalizirano u Odluci o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, koju je na dramatičnoj sjednici u podrumskoj dvorani zgrade INA-e u zagrebačkoj Šubićevoj ulici pročitao Vladimir Šeks, nije bilo izlet u nepoznato. Hrvatska je znala da je čeka rat za slobodu, bila je uvjerena da će u njemu pobijediti, te da će postati, prije ili kasnije, članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i NATO saveza. Da će, kako je govorio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, postati suverena i samostalna članica europske i svjetske zajednice naroda i država.

Velike žrtve

S takvim se ciljevima krenulo 1991. godine na put državne samostalnosti i ti su ciljevi - koji danas sačinjavaju svakidašnjicu - ostvareni uz velike žrtve i odricanja. Malo tko je tog 8. listopada 1991. vjerovao da će putovanje u slobodu toliko trajati, da će se ratovati sve do kolovoza 1995. i da će Hrvatska na granicu na Dunavu dospjeti tek 1997. godine. Ulazak u punopravno članstvo Europske unije očekivao se, dakako, mnogo prije od 1. srpnja 2013. godine.

Izlazak Hrvatske iz raspadajuće Jugoslavije 8. listopada 1991. nije bio ishitrena odluka provocirana početkom ratnih zbivanja, nego provođenje Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske koju je Hrvatski sabor donio 25. lipnja 1991. Tom je odlukom Hrvatska jasno najavila svoju budućnost, da bi je tri mjeseca kasnije, istekom tromjesečnog moratorija, i proglasila na tajnoj saborskoj sjednici u zgradi INA-e. Naime, Brijunskom deklaracijom od 7. srpnja 1991. predviđeno je da će se Hrvatska i Slovenija mirno razdružiti od ostatka Jugoslavije, što je bio zahtjev Europske zajednice koja je željela mirni završetak jugoslavenske krize. Vodstvo JNA i vlasti u Beogradu, čiju je politiku vodio nacionalsocijalistički lider Srbije Slobodan Milošević, svoje su namjere pokazali 7. listopada, kada su na istek moratorija bombardirali Banske dvore u Zagrebu s ciljem likvidacije Franje Tuđmana, predsjednika Saveznog izvršnog vijeća Ante Markovića, te hrvatskog člana predsjedništva Jugoslavije Stjepana Mesića.

Balvan-revolucija

Napad na Banske dvore - gdje je tada bilo sjedište predsjednika Republike - bio je tek posljednji potez Beograda u najavi još žešćeg rata i pokušaja trajne okupacije dijelova hrvatskih državnih teritorija. Balvan-revolucija na području Knina i takozvane Srpske Krajine započela je još u ljeto 1990. godine, odmah nakon formiranja višestranačkog Hrvatskog sabora 30. svibnja, a oružane akcije JNA i pobunjenih Srba te protjerivanje civila hrvatske nacionalnosti bili su svakodnevnica tijekom 1991. godine.

Proglašenje hrvatske samostalnosti 25. lipnja 1991. - koje se danas obilježava kao Dan državnosti - bilo je prvi korak, a Odluka o raskid državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama tadašnje Jugoslavije od 8. listopada - drugi korak u proglašavanju neovisnosti Republike Hrvatske.

Inicijativa da se 8. listopada slavi kao Dan neovisnosti potekla je 2001. godine od saborskog zastupnika HSLS-a Ive Škrabala, a provedena je od Vlade premijera Ivice Račana, prvog SDP-ovog lidera na toj dužnosti. Račanova Vlada proglasila je dotadašnji Dan državnosti, 30. svibnja, Danom Hrvatskom sabora (koji nije državni praznik), dok je 25. lipnja postao Dan državnosti, a 8. listopada Dan neovisnosti. Sva tri datuma iznimno su važna u suvremenoj hrvatskoj povijesti, odnosno u formiranju Republike Hrvatske kakvu poznajemo.

Današnja Republika Hrvatska ostvarila je sve povijesne težnje i želje za kojima su njezini građani stoljećima posezali. Jesmo li zbog toga sretna zemlja? (Dubravko GRAKALIĆ)