(SERGEJ DRECHSLER)
Hrvatski učenici nazaduju u odnosu na svoje vršnjake, pokazalo je PISA istraživanje (Programme for International Student Assessment ) za 2018. godinu, po kojem se Hrvatska u prosjeku svrstala na 27. mjesto od ukupno 77 država u kojima je provedeno istraživanje. Po čitalačkoj pismenosti hrvatski su petnaestogodišnjaci zauzeli još lošije, 29. mjesto i ostvarili 479 bodova, što je manje od prosjeka zemalja OECD-a. Ništa bolje ne stoje ni po matematičkoj pismenosti, gdje su na 40. mjestu. Kad je o prirodoslovnoj pismenosti riječ, drže neslavno 36. mjesto. Najporaznije je što je njihov rezultat sve lošiji. Naime, PISA istraživanje provodi se svake tri godine i Hrvatska je od posljednjeg, provedenog 2016., doživjela najveći pad, za više od 20 bodova.
Procjena znanja
PISA je međunarodno istraživanje procjena znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika pod pokroviteljstvom OECD-a. Njime se ocjenjuje razina obrazovanja među mladima u glavnim industrijskim zemljama. Istraživanje je prvenstveno usmjereno prema politici obrazovanja, a naglašava inovativni koncept pismenosti i važnost cjeloživotnog učenja.
U svim područjima prednjače azijske zemlje, prije svega Kina, odnosno Peking, Šangaj, Jiangsu i Zhejiang, prve po sve tri vrste pismenosti. Na drugom je mjestu Singapur. Među europskim državama najbolje stoji Estonija koja je peta u čitalačkoj pismenosti, osma u matematičkoj te četvrta u prirodoslovnoj. Slovenija je ispred Hrvatske, za kojom pak kaskaju ostale republike bivše Jugoslavije. Kad je riječ o sve tri vrste pismenosti, najlošije stoje Filipini i Dominikanska Republika, potom BiH i Makedonija.
Pulski prosvjetari, međutim, nisu toliko zabrinuti zbog ovih rezultata. Ravnatelj Ekonomske škole Pula Petko Radulović kaže da je upoznat s rezultatima, ali odmah upozorava i na činjenicu da su na ljestvici zemlje iz cijelog svijeta, od Europe do Kine.
- Mislim da rezultat i nije tako loš kad gledamo zemlje u našem okruženju i vidimo da je ispod nas, primjerice, jedna Italija. To što stagniramo ne smijemo nikako uzeti kao nešto dobro, ali niti katastrofično, kako se sada predstavljaju rezultati. Vjerujem da ima mjesta za pomake nabolje i to se od ove reforme i očekuje. Primjer kako se to može bolje je susjedna Slovenije: imamo mogućnost učiti od nje kako se to radi, rekao je Radulović.
Tanja Carić, profesorica u Gimnaziji i predsjednica istarske podružnice Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSSH) kaže da rezultati uopće nisu dramatični i neočekivani.
- Prije svega, u društvu s nama u tom nekom prosjeku gore-dolje su zemlje koje puno više ulažu u obrazovanje i razvijenije su. Imaju veći BDP od našeg. Kad uzmemo u obzir koliko se u Hrvatskoj ulaže u obrazovanje, rezultati nisu tako strašni.
Pritom mislim na ulaganje u sve: od političke brige prema obrazovanju, brige o kadru koji radi u obrazovanju, pa do same škole, opremljenosti, propisa, nastavnih programa i planova, kurikuluma, apsolutno svega. Meni to nije iznenađujuće i ne bih rekla da je uopće dramatično, veli Carić. Na pitanje koliko su za taj rezultat odgovorni sami profesori, a koliko oprema i kurikulum, odgovara da su profesori najbolji resurs u obrazovanju.
- Međutim, radi se o tome da su metode rada koje se po našim propisima primjenjuju u nastavi, takve da učenici na ovim testovima nisu mogli ostvariti puno bolje rezultate. Zastarjele su, naravno. Učenici dobivaju problemske zadatke, a naša nastava apsolutno nije takva, prije svega kad se radi o prirodoslovnoj i matematičkoj pismenosti. Osim toga, pitam se kakav je uzorak učenika obuhvaćen takvim istraživanjima, je li reprezentativan ili nije. Uglavnom, ovo me ne iznenađuje i ne bih rekla da je to katastrofa. Ne bih rekla da mi loše radimo svoj posao, to znači samo da školu trebamo modernizirati i prilagoditi nekakvim modernim standardima obrazovanja, smatra Carić.
Rezultat
Komentirajući ministricu Divjak koja veli da ovi rezultati potvrđuju da je reforma obrazovanja potrebna, Carić ponavlja da treba modernizirati sustav obrazovanja i u kurikulumskom i u metodičkom smislu te, naravno, programe. Na pitanje što donosi Škola za život, odgovara da je ona tek djelomično pozitivna, te da neće polučiti dobar rezultat ukoliko nastavni sadržaji koji se trebaju obuhvatiti novim načinom rada ostanu tako opširni.
- Zato nisam jako optimistična ako sve ostane samo na promjeni kurikuluma. Treba doći i do promjene nastavnih planova i programa a to su, naravno, drugi akti, zaključuje Carić.