Teško je zamisliti situaciju da je Škoro pristao biti tek pijun HDZ-ovih ultradešnjaka u rušenju Plenkovića. Ako i jest, onda se taj njihov projekt oteo kontroli. Sada će Škoro teško pristati na to da nestane s političke scene ili se utopi u HDZ-ovoj plejadi onih koji ciljaju na najvišu funkciju u toj stranci. Dakle, Škori odgovara da se HDZ drži desnog centra, da ne ulazi u njegovu baru u kojoj se kupaju povijesni revizionisti, katolički fanatici, merčepovci, culejovci, krajnje desničarska rulja

Iako je izgubio svoju prvu političku bitku prsa o prsa, bivši HDZ-ovac Miroslav Škoro ne misli napustiti ring. Najavljuje osnivanje vlastite političke platforme, čime jasno daje do znanja da ne misli sudjelovati u projektu Bože Petrova koji nezaustavljivo tone. Istina je da je Škoro u prvom pokušaju ispao luzer, ali ne misli se družiti s još većim luzerima iz Mosta. Uostalom, u prvoj su ga njegovoj političkoj bitci razdjevičili kandidati dviju najjačih stranaka. I nisu to učinili grubo. Dojam je da je zapravo Škoro njima zagorčao život, pogotovo Kolindi Grabar-Kitarović, koja je ciljala na glasače iz Škorinog krajnje desnog spektra. Iz perspektive aktualne predsjednice, njena gusta pobjeda nad Škorom u prvom krugu trebala bi joj biti garancija osvajanja još jednog mandata na Pantovčaku. Jer logično bi bilo da škoristi u drugom krugu izbora prijeđu u njen tabor, da u njoj vide spas od mračnih lijevih sila koje utjelovljuju u Zoranu Milanoviću. Kolinda Grabar-Kitarović to u svakom slučaju očekuje. Međutim, ankete ne govore tome u prilog. Naime, trećina škorista bira Milanovića. Gotovo je nemoguće očekivati da će ih Škoro pokušati spriječiti u tome, da će im sugerirati da glasaju za Grabar-Kitarović. Ne, Škoro će šutjeti. Iako nije politički iskusan, zna da bi opredjeljivanjem za jednog od kandidata ugrozio kompaktnost svog biračkog tijela, koje će mu poslužiti kao hipoteka na idućim parlamentarnim izborima. 

Ideološka prsa

Prvi scenarij: No, to ne znači da Škoro nema svog favorita. Ako doista misli ostati u politici, osnovati svoju stranku i ugroziti HDZ, onda bi, prvi je dojam, trebao navijati za Grabar-Kitarović. Jer bi u slučaju njene pobjede i Plenković bio siguran na svom mjestu predsjednika HDZ-a, što Škori može samo koristiti. To vrijedi u slučaju da Škoro nije žrtveni jarac desnog krila HDZ-a, koji će poslužiti za rušenje aktualnog hadezeovskog softvera i instaliranje novog, desnijeg.

Teško je zamisliti situaciju da je Škoro pristao biti tek pijun HDZ-ovih ultradešnjaka u rušenju Plenkovića. Ako i jest, onda se taj njihov projekt oteo kontroli. Sada će Škoro teško pristati na to da nestane s političke scene ili se utopi u HDZ-ovoj plejadi onih koji ciljaju na najvišu funkciju u toj stranci. Dakle, Škori odgovara da se HDZ drži desnog centra, da ne ulazi u njegovu baru u kojoj se kupaju povijesni revizionisti, katolički fanatici, merčepovci, culejovci, krajnje desničarska rulja. Ta bara je njegova i ne bi volio da mu u goste dolaze razni stierovi i kradu ono što smatra da je svojim imenom stekao na predsjedničkim izborima.

Ma koliko se političari busali o ideološka prsa, ideologija im služi samo za dobivanje glasova. Trenutno mi na pamet kao dobar primjer pada slovenski političar Janez Janša koji je izabrao biti krajnja desnica ne zato što je zaista u to vjerovao (sada je vjerojatno, nakon toliko ponavljanja gradiva, sam sebe uvjerio da on to stvarno jest), nego je jedino u tom političkom spektru bilo mjesta. Na ljevici i u centru mjesta su bila zauzeta pa je oportunist Janša zajahao metlu koja mu se činila najmanje upotrebljavana, najmanje izlizana. Tako je i Škoro, koji je za razliku od Janše uvijek naginjao udesno, kao uostalom dobar dio Slavonaca, shvatio da mu krajnje desna ideologija može donijeti politički probitak. 

Nezavidna pozicija

Drugi scenarij: E sad, problem kod logike u politici je što ona ima više razina. Škori bi odgovarao opstanak Plenkovića na vrhu HDZ-a, ali mu to s druge strane neće koristiti ukoliko nakon idućih parlamentarnih izbora bude imao koalicijski potencijal. Škoristi, naime, sigurno neće htjeti nikakvu koaliciju njihovog junaka i Plenkovića. A drugog partnera na desnici nema. Barem ne toliko jakog da bi s njim eventualno mogao sanjati o sastavljanju Vlade.

Dakle, Škoro će eventualno moći računati na kakav saborski mandat, ali ne i na ministarsko, ili, nedajbože, premijersko mjesto. Ukoliko, pak, na čelo HDZ-a dođe netko poput Davora Ive Stiera, onda ta suradnja nakon parlamentarnih izbora itekako dolazi u obzir. Međutim, kao što sam već naveo, u tom slučaju Škoro gubi na vlastitoj, odnosno snazi svoje stranke, što ozbiljnom političaru sigurno nije u interesu.

Povezane vijesti

• Škoro potvrdio da će se kandidirati za predsjednika, njegov je program savez s narodom
• Miroslav Škoro: Hrvatska treba osnažiti ustavni položaj predsjednika Republike
• Ne mislimo svi isto i to je dobro