Objavljena knjiga "Stoljeće genocida: Utopije rase i nacije", E.D. Weitza

(Hina/EPA)

Knjigu Erica D. Weitza "Stoljeće genocida: Utopije rase i nacije", u kojoj se ispituje eskalacija genocida u 20. st. na primjeru četiri slučaja i analiziraju povijesni procesi koji su doveli do masovnih istrebljenja pojedinih društvenih skupina, objavila je izdavačka kuća "Mizantrop".

Weitz u knjizi (372 str.) genocid analizira na primjerima Sovjetskog Saveza pod Lenjinom i Staljinom, nacističke Njemačke, Crvenih Kmera u Kambodži te Srbije i rata u Bosni i Hercegovini.

Na temelju obimne građe koja se sastoji od sudskih zapisa, svjedočanstva i književnosti, knjiga detaljno opisuje specifične povijesne okolnosti koje su dovele do genocida te pokazuje i povijesne procese u kojima su pokušaji očuvanja države, pod krinkom ideologija rasne i nacionalne utopije, doveli do masovnih istrebljenja pojedinih društvenih skupina. Također, pokazuje kako suvremene međunarodne institucije mogu pripomoći pri sprečavanju političkih i humanitarnih katastrofa u budućnosti.

Režimi koji su obećali stvoriti utopiju ovdje i sada

Weitz navodi kako su svi pokreti i režimi kojima je posvećena knjiga artikulirali snažne vizije budućnosti te je svaki od njih obećao da će stvoriti utopiju ovdje i sada. Tisućljetni Reich trebao je biti izričito rasni poredak predvođen arijevcima, a Sovjeti su tvrdili da stvaraju egalitarnu budućnost za sve narode. Da bi takva budućnost bila moguća država je trebala oteti tvornice i posjede iz ruku kapitalista i aristokrata.

Nastojeći stvoriti vlastiti egalitarni poredak Crveni Kmeri su reproducirali i radikalizirali sovjetsku i kinesku komunističku politiku te su, kako bi stvorili svoju utopiju, željeli ne samo uništiti moć urbanih elita nego i zatrti tradicionalne načine života većinski seljačkog stanovništva.

Za srpske nacionaliste utopija je bila država očišćena od svih "stranih" elemenata, a Srpski bi narod svoj procvat mogao doživjeti samo u nacionalno čistoj Velikoj Srbiji. "Ono što je ironično kada je riječ o srpskim nacionalistima jest činjenica da je stara elita bila komunistička i da se njezina moć temeljila na postojanju partijske države i vojske, no ona se preobrazila nastojeći promijeniti sastav srpskog društva", smatra Weitz.

Ključnim za provedbu genocida drži činjenicu da su ti režimi mobilizirali ljude za provedbu populacijskih politika. Organizirali su ih tako da su im dodjeljivali uloge zapovjednika brigada, socijalnih radnika i predvodnika, ali i tamničara, stražara, mučitelja i ubojica u revoluciji. Uz to, svaki od tih režima imao je brojne i moćne paramilitarne snage i snage sigurnosti koje su mobilizirale desetke i stotine tisuća muškaraca u čije su se glavne zadatke ubrajale čistke stanovništva.

Tako su u Sovjetskom Savezu to bile postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, nacistički SS, vojska Crvenih Kmera i srpske paravojne postrojbe, poput Arkanovih Tigrova, koje su djelovale zajedno s Ministarstvom unutarnjih poslova i redovnim vojnim postrojbama.

Genocidi su bili planski, a ne arhaične erupcije stoljetne mržnje

"Genocidi kojima je posvećena ova knjiga nisu bili anarhične erupcije stoljetne mržnje. Ubojstva su se odvijala u širemu okviru revolucionarne politike usredotočene na preoblikovanje sastava društava. Unatoč nasumičnosti nekih ubojstava, unatoč arbitrarnosti sudbine pojedinaca koji su postali žrtvama ili preživjeli, djelovanje počinitelja uvijek je uključivalo neki stupanj planiranja i odvijalo se u širemu režimskom kontekstu dominacije i isključivanja", ističe Weitz.

Knjigu je preveo Slavko Amulić.

Eric D. Weitz (1966.) američki je povjesničar i redovni profesor na The City College of New York. Prethodno je predavao na University of Minnesota i održao gostujuća predavanja na University of New York, Princetonu i St. Olaf College. Važnija djela su mu "Weimar Germany: Promise and Tragedy" i "Creating German Communism, 1890 – 1990: From Popular Protests to Socialist State".