Objavljena biografija "Kissinger 1923.-1968: Idealist" Nialla Fergusona

(Hina/EPA)

Biografsku knjigu britanskog povjesničara Nialla Fergusona "Kissinger 1923.-1968.: Idealist" u kojoj su prikazani prvi dio života i postignuća najmoćnijeg čovjeka u američkoj vanjskoj politici Henryja Kissingera, objavila je zagrebačka izdavačka kuća "Mate".

Ferguson u opširnoj biografiji (1006 str.), prvoj od dva toma, detaljno prikazuje Kissingerovo djetinjstvo i mladost kao Židova u Hitlerovoj Njemačkoj, selidbu s roditeljima u SAD 1938. godine u bijegu pred nacizmom, vojnika u bitci u Ardenima, studenta povijesti i profesora na Harvardu te vrijeme kada je kreirao i odlučivao o vanjskoj politici SAD-a u odnosima s Kinom, o umiješanosti SAD-a u ratove u Vijetnamu i Bangladešu, izraelsko-arapskim ratovima, američkim intervencijama u Čileu, Angoli, Rodeziji, Istočnom Timoru, Kubi i drugdje.

"Svakako ni jednog modernog državnika, a sigurno ni jednog američkog državnog tajnika nisu toliko poštovali, a zatim i grdili kao Henryja Kissingera", ističe Ferguson koji se u pisanju biografije koristio izvorima iz Kissingerovih dosad nedostupnih privatnih dokumenata kao i dokumenata iz više od stotinu arhiva iz cijelog svijeta.

Navodeći kako ovaj svezak obuhvaća prvu polovinu Kissingerova života i završava 1969. godine u trenutku kada je ušao u Bijelu kuću u službu Richarda Nixona kao savjetnik za nacionalnu sigurnost, Ferguson podsjeća i da je Kissinger bio na toj funkciji i za vrijeme predsjednikovanja Geralda Forda. Također, od 22. rujna 1973. do 20. siječnja 1977. bio je državni tajnik (ministar vanjskih poslova) - prvi čovjek na toj dužnosti koji je rođen u inozemstvu, na najvišem položaju u izvršnoj vlasni nakon predsjednika i potpredsjednika.

No, podsjeća i da Kissingerov utjecaj na vanjsku politiku SAD-a nije bio ograničen samo na te godine jer je 1969. imao važne uloge i za vrijeme predsjednikovanja Johna F. Kennedyja, Lyndona B. Johnsona te Ronalda Regana.

Kissinger se početkom 70-tih angažirao u stvaranju boljih odnosa SAD-a i SSSR-a, a tijekom 1972. sudjelovao je u pregovorima o ograničenju strategijskog oružja i antibalističkih raketa pri čemu mu se u zasluge pripisuje potpisivanje ugovora koji je smanjio napetosti između tih dvaju svjetskih supersila. Također, bio je taj koji je u listopadu 1973. godine pregovarao o svršetku Jomkipurskog rata između koalicije arapskih država i Izraela i čiji su naizmjenični pregovori za zaraćenim stranama utrli put Sporazumu iz Camp Davida. Dva puta je 1971. tajno posjetio NR Kinu dogovorivši povijesni posjet američkog predsjednika Nixona Pekingu 1972. godine i normaliziranje kinesko-američkih odnosa.

Zajedno s ministrom vanjskih poslova Sjevernog Vijetnama Le Ducom Thoom dobio je i Nobelovu nagradu za mir 1973. godine jer su iste godine u Parizu potpisali Sporazuma o okončanju rata i uspostavljanju mira u Vijetnamu, ali je Tho nagradu odbio jer su Amerikanci kršili dogovoreni prekid neprijateljstava i nastavili s bombardiranjem.

Autor se u knjizi osvrće i na Kissingerove kritičare koji su smatrali da je on zapravo neprijatelj demokracije ili barem indiferentan prema njoj, da se kod njegova "modusa operandi" osjeća prizvuk antisemitizma, optužbe novinara Christopera Hitchensa da je kriv za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Indokini, Čileu, Argentini, na Cipru, Istočnom Timoru i u nekoliko drugih mjesta, optužbe da je da je amoralni realista koji je "stavljao zahtjeve države iznad drugih moralnih skrupula" i slično.

"Daleko od toga da bude makijavelistički realist, Henry Kissinger bio je zapravo od početka karijere idealist udubivši se kao student u filozofiju velikog pruskog filozofa Immanuela Kanta", smatra Ferguson. No, ističe i da nikad nije bio makijavelist niti liberalni idealist poput Woodrowa Wilsona već je prvi priznao razliku između svijeta intelekta i svijeta moći.

Knjigu su preveli Janko i Neda Paravić.

Niall Ferguson profesor je povijesti na katedri Laurence A. Tischa na Sveučilištu Harvard, viši znanstveni suradnik Institucije Hoover na Sveučilištu Stanford te gostujući profesor na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu. Autor je brojnih knjiga poput "The House of Rothschild", "The Pity of War", "The War of the World" i druge , a na hrvatski jezik su mu prevedene knjige "Uspon novca: financijska povijest svijeta", "Kolos: uspon i pad američkog imperija", "Civilizacija: Zapad i ostali". Dugometražni film "Kissinger", temeljen na njegovim intervjuima s Henryjem Kissingerom, dobio je 2011. nagradu za najbolji dokumentarni film na Njujorškom filmskom festivalu.