Nove tehnologije i roboti mogli bi pomoći u očuvanju čistoće Jadrana HRVATSKA I DUBROVNIK NAJUGROŽENIJI SU ONEČIŠĆENJEM MORA
Mikroplastika
Imamo veliki problem s onečišćenjem mora koji utječe na brojne gospodarske sektore, od turizma, do ribolova i poljoprivrede. Ovdje smo da zajednički nađemo rješenja, a to je ujedno i glavni cilj projekta InnovaMare, istaknuo je Mateo Ivanec iz Hrvatske gospodarske komore na radionici u Biogradu na Moru
Hoćemo li u skoroj budućnosti imati umjetne ribe koje plivaju Jadranom i prikupljaju podatke o onečišćenju mora, te kako nam općenito moderna tehnologija i robotika mogu pomoći u očuvanju morskih ekosustava. To su neke od zanimljivih tema o kojima se razgovaralo na Okruglom stolu u sklopu radionice Breaking the surface (BtS). Radionica se održala u Biogradu na Moru kao dio projekta InnovaMare, financiranog iz prekograničnog programa Italija-Hrvatska, a vrlo je zanimljiva i iz perspektive usmjeravanja obrazovanja mladih.
U raspravi su, što fizički, što virtualno, sudjelovali međunarodno priznati stručnjaci, Fantina Madricardo s venecijanskog Instituta za istraživanje mora (ISMAR-CNR), Ivana Palunko sa Sveučilišta u Dubrovniku, Gregory Yovanof sa studija Informacijske tehnologije u Ateni, Massimo Caccia, s Instituta za morsko inženjerstvo Nacionalnog istraživačkog vijeća Italije (CNR-INM) i Nikola Mišković s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) Sveučilišta u Zagrebu. Moderator Mateo Ivanac iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) otvorio je okrugli stol kazavši da je ekologija mora globalni društveni izazov koji ima ogroman utjecaj na društvo i ekonomiju.
- Imamo veliki problem s onečišćenjem mora koji utječe na brojne gospodarske sektore, od turizma, do ribolova i poljoprivrede. Ovdje smo da zajednički nađemo rješenja, a to je ujedno i glavni cilj projekta InnovaMare, istaknuo je Ivanec. Mišković je pak naglasio da je neophodno na nacionalnoj i europskoj razini utvrditi snage i prednosti u borbi protiv takvog onečišćenja i onda se fokusirati na njihov razvoj.
-U Hrvatskoj moramo poticati gospodarstvo da u praksi koristi i primjenjuje znanstvena istraživanja u koja trebamo što više ulagati. Softver, hardver i senzori su sve napredniji, a uz interdisciplinarnu suradnju će se još brže razvijati. Zato je važan transfer znanja, ali i da se ta suradnja preslika s akademske zajednice na samo tržište, odnosno da se inovacije komercijaliziraju, ustvrdio je Mišković.
Madricardo je pak naglasila da upravo InnovaMare pruža mogućnosti da se uz pomoć sofisticirane tehnologije smanje troškovi i poboljšaju rezultati istraživanja morskih ekosustava. Dosta se toga može automatizirati na istraživačkim brodovima, a napredni senzori mogu stručnjacima dati bolju sliku morskog dna i opcije njegovog mapiranja. Moderna tehnologija ujedno pomaže i podvodnim arheolozima, a posebno je važna za nadziranje onečišćenja i prikupljanje podataka. Palunko se nadovezala rekavši da je tehnologija već dostupna, ali je skupa pa je stoga potrebna suradnja s gospodarstvom da bi se razvili sustavi koji će biti komercijalno isplativi za implementaciju. Mogućnosti su praktički neograničene, a uz daljnja tehnološka poboljšanja područje uporabe dodatno raste, poručila je Palunko, dodavši da je upravo Dubrovnik jedan od gradova na Jadranu koji je najugroženiji onečišćenjem mora.
- Suradnja između znanosti, državnih institucija i tvrtki je ključna za razvoj dobrog inovacijskog ekosustava. Sada imamo odlične uvjete i poticaje za razvoj takvog sustava u sklopu ovog projekta i uvjeren sam da će to dovesti do konkretnih rezultata, kazao je Yovanof, a s njim se složio i Caccia napomenuvši da je provođenje projekta InnovaMare šansa da susjedne države zajednički poduzmu konkretne korake jer se tehnologija brzo razvija i otvara mogućnosti izrade jeftinijih i modularnijih robota koji mogu pomoći u čuvanju ekosustava. Sudionici su se složili da bi uz napredak mehatronike i razvoj novih materijala u skoroj budućnosti mogli imati umjetne ribe koje bi plivale po Jadranskom moru i prikupljale neophodne podatke, a pozabavili su se i idejom ugradnje senzora koji postaju sve manji i sofisticiraniji na prave, žive ribe.
Sudionici su zaključili da su i Italija i Hrvatska spremne za ovaj tehnološko-znanstveni korak, te poručili da obrazovanje mladih od malih nogu mora biti interdisciplinarno, odnosno, da u školama odgajamo znanstvenike i inženjere koje je vrlo bitno podučiti i poduzetničkim vještinama.
Ovogodišnji Breaking the Surface organizira se 12. put po redu i održavao se od 27. rujna do 4. listopada u Biogradu na Moru. Organizator radionice je FER, odnosno njihov Laboratorij za podvodne sustave i tehnologije (LABUST) koji je ujedno i partner na projektu InnovaMare. Spomenuti međunarodni projekt osmišljen je da bi se razvio i uspostavio model inovacijskog ekosustava na području podvodne robotike i senzorike za potrebe kontrole i nadzora onečišćenja u Jadranskom moru. Naime, Jadransko more je jedno od najzagađenijih u Evropi, nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora. Otpad u Jadran stiže od oko četiri milijuna ljudi koji žive uz njegove obale, a taj se broj tokom turističke sezone poveća gotovo šest puta, upozorio je lani međunarodni tim stručnjaka u studiji objavljenoj u časopisu Marine Pollution Bulletin.
Znanstvenici ističu da je poseban problem Jadrana to što se radi o prilično malom, plitkom i poluzatvorenom moru koje je sa Sredozemnim, koje je također poluzatvoreno i zagađeno, povezano Otrantskim vratima, širokim samo 80-ak kilometara. Tako se praktički kompletno onečišćenje, posebice plastičnim otpadom, koje u Jadran stiže sa kopna i iz Sredozemlja, morskim strujama „nagura u bazen“ odakle nema više kamo otići. U južne hrvatske vode većina plastičnog otpada, oko 90 posto, dolazi zahvaljujući strujama i vjetrovima ponajviše iz Albanije.
Pero Tutman iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu (IZOR) kaže da od 70 do 80 posto otpada u mora dolazi s kopna, dok ostalo stiže s mora od transporta, turističkih aktivnosti, nautičkog turizma, ribarstva, te s offshore platformi.
- Mediteran je nažalost jedno od zagađenijih mora zato što je poluzatvoreni bazen, a gravitira mu cijeli niz zemalja različitog civilizacijskog dosega. Tu su brojne zemlje Azije, Afrike i Evrope, a nažalost nivo ekološke svijesti i ponašanja nije svuda na najvišem nivou, rekao je on.
Vrijeme razgradnje plastike u moru je 450 godina, aluminijske konzerve od 200 do 500 godina, drva 13 godina, a papira dva do četiri tjedna. Kada govorimo o zagađenju mora, ne smijemo razmišljati samo o ružnim nakupinama prljavštine i otpadaka na površini mora, najčešće u najljepšim uvalama za kupanje. Najveći dio zagađenja nalazi se u podmorju, daleko od naših očiju, a posljedično će ostaviti ili već ostavlja opasne tragove na naše zdravlje. Već se godinama u želucima trilja, arbuna, srdela, orada i drugih riba koje obitavaju u Jadranu, a najčešće se konzumiraju, pronalaze komadi mikroplastike. Radi se o česticama plastike manjim od 5 milimetara koje dospijevaju u organizam morskih stvorenja, a posljedično i u ljudski organizam. Znanstvena istraživanja tek trebaju dokazati što to čini ljudskom zdravlju, no s obzirom na izrazitu toksičnost koja se ispoljava na morskim organizmima, zasigurno ni čovjek ne može bolje proći. Zbog svega navedenog, znanstvenici najozbiljnije upozoravaju da se hitno moraju poduzeti konkretne mjere u smislu sprječavanja daljnjeg zagađenja mora i oceana, te sanacije postojećeg onečišćenja, jer će u suprotnom do 2050. godine u morima i oceanima biti više plastike nego ribe. Hrvatska gospodarska komora pridružit će se svjetskim ekološkim inicijativama osnivanjem digitalnog inovacijskog centra (HUB) u Šibeniku s podružnicom u Italiji.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
