Nakon vlade, rekonstrukcija HDZ-a

Rekonstrukcija vlade je prošla, a rekonstrukcija HDZ-a tek slijedi. Najjednostavnija je to poruka poslije gotovo dvotjedne trakavice u kojoj su padali ministri, politički tajnik HDZ-a, a promaknuti Davor Božinović i Zdravko Marić. I kada je Plenković, sada već svojstvenim stilom 'korak natrag, dva naprijed' uspio pokrpati kabinet s ljudima koje javnost uopće ne poznaje, Miro Kovač mu je poručio 'rekonstruiraj stranku'.

Tomislavi vrebaju

Za vrh HDZ-a to je rukavica bačena u lice, iako su očekivali da će se bivši veleposlanik i šef diplomacije uključiti u kompoziciju onih koji će se kandidirati na stranačkih izborima, za otprilike godinu dana. Spisak Plenkovićevih protukandidata već je dosta dugačak, od Davora Ive Stiera koji je proteklih mjeseci proputovao Hrvatskom i razgovarao s brojnim dužnosnicima stranke do razočaranog Tomislava Tolušića koji je odlazak s ministarske fotelje skončao srcedrapajućim pismom 'svojim seljacima i ribarima'. Ali, Tolušić ima jaku stranačku bazu u hadezeovskim utvrdama u Slavoniji i svakako, ako se odluči na kandidaturu, nije za odbaciti u trci za budućeg šefa HDZ-a.

Plenkovićeva politička sudbina u stranci ovisi samo o jednom – hoće li u sljedećih godinu dana vratiti snagu HDZ-u i biti izvjesni pobjednik parlamentarnih izbora. Sada je preživio, istom taktikom kao na europskim izborima igrajući na svoje ljude koje malo tko u stranci zna, ali je istovremeno oživio SDP i raširio budući front protiv HDZ-a, jer će HNS-ovci vrlo brzo krenuti nekim drugim putem. Teško je zamisliti da će i SDSS ponovo s HDZ-om.

Sve u svemu, u ovom trenutku Andreju Plenkoviću političke karte nisu sklone. Ako ga je do sada pratila i sreća, pa je na čelo stranke i vlade došao bez puno muke, uz poboljšanu gospodarsku klimu u Europi koje je i na naše obale donijela mrvice, uz potpuni slom ljevice, preko noći sve se brzo okrenulo. Sada Plenković više nije sigurni pobjednik, ni u državi, ni u stranci.

Više je scenarija koje čekaju premijera i šefa HDZ-a. Prvi mu je najidealniji, da prebrodi jesen i dočeka hrvatsko predsjedanje Europskom unijom, bez obzira pobjedi li Kolinda Grabar-Kitarović ili ne. Ako pobijedi, dobro, ako ne, opet ništa, jer ionako nije neka percepcija da je Plenković svim srcem priprema za kampanju. Nakon predsjedanja i dobre turističke sezone, pa i naznaka ulaska u Schengen i niz populističkih poteza koje svaka vlada poduzima u zadnjoj godini mandata, Plenković bi imao dobre šanse za novi mandat i čelno mjesto u stranci. Ali, u tom slučaju sve dalje treba ići glatko, bez novih afera ministara i stranačkih dužnosnika, što je jako teško zamisliti.

Drugi scenarij je manje povoljan za premijera. HNS će sigurno napustiti sadašnji brod, jer je u protivnom politički mrtav. Matija Posavec već na velika vrata ulazi na stranačku scenu, a njegov prvi potez bit će raskidanje koalicije. U tom slučaju Bandićevi ljudi postaju presudni za opstanak vlade, ako Milorad Pupovac ostane s Plenkovićem do kraja mandata. Tada svašta može biti, jer nedostatak jedne ruke na glasanju u Saboru može pokrenuti lavinu problema.

Naravno da bi bilo krajnje nezgodno da padne vlada neposredno pred hrvatsko predsjedanje EU-om, ali to nije problem Europe, već hrvatske stvarnosti.

Treći scenarij najgori je za Plenkovića, a kako se sada čini i najrealniji. Ako i progura predsjedanje to neće previše impresionirati hrvatske građane ne osjete li u zemlji neki značajniji pomak. Stranačka desnica, sve nezadovoljnija, dignut će glavu, Milijan Brkić ako do tada preživi imat će manevarski prostor za nove kombinatorike, a hadezeovci će procijeniti da je Plenković budući gubitnik i s njim će pomesti pod. Bit će to vjetar u leđa i lijevoj opciji, koja i u ovom trenutku ima veći koalicijski potencijal nego HDZ.

Znakovita šutnja

Plenkovićevih političkih neprijatelja iz dana u dan sve je više, a oni više neće biti skriveni u mišjoj rupi, već će sve glasnije tražiti promjene u HDZ-u. Kovač je to jasno rekao i izazvao reakciju Gordana Jandrokovića koji ga je pokušao politički upokojiti. Ali, stranački vrh u Zagrebu više nema autoritet da bi lokalni hadezeovci drhtali kada nešto glavni tajnik poruči.

Šefa HDZ-a previše ne vole ni oni koje se svrstava u stranačke liberale, jer su razočarani da nije imao do sada hrabrosti za neke poteze koji su naprosto logični za demokratsko društvo. Mladi ljudi, razočarani u politiku odlaze iz zemlje i dalje glavom bez obzira, a ugled politike kao profesije pao je na najniže grane.

Andrej Plenković bio je personifikacija otvaranja nove stranice u hrvatskoj politici, gdje bi Hrvatska postala europska zemlja u punom smislu te riječi. Sada je možda dalje od Europe nego ikada. Projekt ”Plenković” - za sada - nije uspio, što ne znači da ne može uspjeti.

Istovremeno, sve se više osjeća da premijer nije izvorni HDZ-ovac, što mu postaje dodatno opterećenje. Za vratom su mu Stier i Kovač, možda i Tolušić i Domagoj Milošević, a nikako ne treba zaboraviti ni Tomislava Karamarka, koji mudro svo vrijeme šuti, ali i u onom rijetkom obraćanju javnosti kaže mnogo i jasno.