U nekim zemljama i njihovim većim strankama postoje legalizirane frakcije koje imaju svoje predstavnike u stranačkim vodstvima, ali to kod nas nije zaživjelo. Primjerice, u Novoj Sloveniji imamo demokršćansku stranačku frakciju, no kod nas se prije može govoriti o krilima u pojedinim strankama, nego o frakcijama, objašnjava politolog Davor Gjenero

Unutarstranački izbori u HDZ-u obnovili su ideju legalizacije frakcija unutar hrvatskih političkih stranaka. Prijedlog je došao od jednog od najuglednijih i najutjecajnijih članova HDZ-a – dr. Miroslava Tuđmana, saborskog zastupnika i sina prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana – koji u uvođenju frakcija unutar HDZ-a vidi mogućnost izbjegavanja izglednog raskola u stranci što bi ga prouzročili izbori u HDZ-u i to na način kako bi predstavnici manjinske struje ipak imali svoje predstavnike u stranačkom vodstvu što će sačinjavati izborni pobjednici.

U recentnom intervjuu za tjednik „Globus” dr. Miroslav Tuđman je naglasio da je „HDZ je velika, središnja stranka koja je uvijek u sebi imala i lijevu i desnu opciju, lepezu stajališta. Očigledno je da danas u njoj postoji određeni stupanj nezadovoljstva, koji se može najbolje riješiti tako da sve te opcije ili frakcije imaju svoje predstavnike u vrhu stranke”.

Utjecajnog političara na otvorenu „ponudu” legalizacije frakcija ili različitih stranaka natjerao je uzbudljivi predizborni „rat” u HDZ-u, u kojem je sam Tuđman pomirljivo potpisao podršku i timu Andreja Plenkovića koji nastupa pod motom „Odvažno za Hrvatsku” i ekipi Mire Kovača s promocijskim sloganom „Opcija za promjene”.

Miroslav Tuđman svojim je pomalo iznenadnim prijedlogom da se legaliziraju stranačke frakcije unutar HDZ-a podsjetio kako se o frakcijama u HDZ-u govorilo još prije četvrt stoljeća, 1994. i 1995. godine, kada je dr. Franjo Tuđman ponudio Josipu Manoliću i Stjepanu Mesiću da legaliziraju svoju frakciju unutar HDZ-a koja se zalagala protiv tadašnje oficijelne politike prema Bosni i Hercegovini i jačanja desnice u društvu.

Pitanje frakcija unutar političkih stranaka nije aktualno samo u HDZ-u – o tome se povremeno govori u SDP-u i HSS-u, dok je proteklih godina o „normalizaciji” stranačkih odnosa kroz suživot političkih neistomišljenika bilo riječi i u IDS-u, HNS-u te drugim strankama koje više nisu aktivne na nacionalnoj političkoj pozornici.

„U nekim zemljama i njihovim većim strankama postoje legalizirane frakcije koje imaju svoje predstavnike u stranačkim vodstvima, ali to kod nas nije zaživjelo. Primjerice, u Novoj Sloveniji imamo demokršćansku stranačku frakciju, no kod nas se prije može govoriti o krilima u pojedinim strankama, nego o frakcijama,” objašnjava politolog Davor Gjenero.

„U HDZ-u smo u devedesetim godinama imali tri stranačka krila – tehnomenadžere s Franjom Gregurićem, demokršćansku opciju s dr. Matom Granićem te desnu liniju s Gojkom Šuškom. Tuđman je vodio HDZ s tri krila, a ponudio je i Mesiću i Manoliću da budu frakcija unutar HDZ, ali oni su osnovali Hrvatske nezavisne demokrate”, kaže Gjenero.

Legalizacija frakcija u stranačkim statutima HDZ-a i ostalih važnih stranaka stabilizirala bi političku scenu i spriječila neprekidnu mitozu stranačkih organizama na sve manje i neutjecajnije političke stanice. HDZ je već doživio nekoliko značajnih podjela i raskola – od HND-a do Hrvatskog bloka dr. Ivića Pašalića i Demokratskog centra dr. Mate Granića. Pravaške stranke podijeljene su u desetak opcija s pravaškim nadimkom – tako da birači teško raspoznaju o čemu se uopće radi.

Na Iblerovu trgu, u sjedištu SDP-a, o frakcijama koje bi imale utjecaj na politiku vrha stranke govorilo se pri suspenziji Siniše Hajdaš Dončića, Peđe Grbina i drugih zastupnika koji su izrazili svoje neslaganje s politikom Davora Bernardića, no umjesto demokratske rasprave oni su suspendirani na dvije godine. SDP je raspravu o frakcijama započeo još za svog prvog predsjednika Ivice Račana – ali do promjena nije došlo.

Antisistemske stranke, poput Živog zida, također ne trpe međusobne razlike nego se raspadaju u kratkom roku. Od svibnja do danas od Živog zida nastali su i Stranka Ivana Pernara i Treća opcija Branimira Bunjca i Barijera Damira Grünbauma.

Jedna od rijetkih stranaka gdje se otvoreno govorilo o legalizaciji krila ili frakcija je HSS, gdje se pokušalo legalizirati „zelenu” frakciju, te demokršćansku opciju Marijane Petir, ali to, kaže Davor Gjenero, nije uspjelo kada je stranku preuzeo Krešo Beljak.

„Kod nas do podjela u strankama uglavnom dolazi zbog osobnih sukoba u vodstvu stranke. Predsjednici stranaka traže apsolutnu odanost i ako se ne poštuje njihovo stajalište skloniji su izbacivanju iz stranke nego prihvaćanju stranačkih frakcija ili krila. To se svodi na osobne sukobe što smo vidjeli na primjeru HNS-a kada je otišao Radimir Čačić, u HSS-u ili Živom zidu,” kaže Davor Gjenero.

IDS je također doživio podjele – od Denisa Martinčića i Luciana Delbianca koji je osnovao Istarski demokratski forum te do pobunjenog Damira Kajina – ali legalizacija frakcija nikada nije bila izgledna opcija u najjačoj istarskoj stranci. Današnje primjedbe nekih osnivača IDS-a koji tvrde kako bi stranka trebala biti pučka, a ne liberalna, teško da će završiti u stvaranju „pučkog krila IDS-a”.

„Današnje vodstvo IDS-a sačinjavaju mlađi liberalni političari i njih ne zanima politika pučana. Oni smatraju da se Istra razvija i može dalje napredovati kao liberalna politička sredina gdje vrijede pravila liberalnog tržišta te da nema razloga povratku na stare sentimente i pučanstvo,” analizira Davor Gjenero.

Uvođenje frakcija, stranačkih krila ili drugih opcija u pojedine utjecajnije stranke kako bi se pospješila unutarstranačka demokracija i spriječili mogući raskoli svakako su tema o kojoj će se dosta govoriti i u izbornoj 2020. godini i nakon nje. Nema sumnje da će u strankama izbornim gubitnicima – bez obzira bile one lijeve ili desne, odnosno centralističke – biti skupina koje će javno pokazivati svoje nezadovoljstvo. Promjenama stranačkih statuta kojima bi se jamčilo da unutar jedne stranke mogu postojati opcije koje se ne slažu u svim političkim pitanjima – ali nisu toliko različite da bi došlo do razlaza – pokazalo bi se koliko su pojedine stranke realno demokratske. Deklarativno, svi se stranački lideri zaklinju u poštovanje tuđeg mišljenja, ali svakog mjeseca promatramo kako se neka stranka dijeli zbog međusobnih sukoba njezinih lidera.

Inicijativa patrijarha HDZ-a Miroslava Tuđmana za legalizaciju stranačkih frakcija kako bi spriječio raskol nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u stoga se treba gledati mnogo šire od te zanimljivije stranačke utakmice. Poslije parlamentarnih izbora slijede unutarstranački izbori u svim važnijim političkim strankama i nema sumnje kako bi postojanje frakcija amortiziralo nezadovoljstva i na duge staze ojačalo najvažnije stranačke organizacije.

Povezane vijesti

• Plenković: TUĐMAN JE BIO VIZIONARSKI DRŽAVNIK
• Erceg osuđen zbog incidenta na otvorenju Tuđmanova spomenika
• Na Tuđmanov spomenik bačena jaja