POLITOLOG VIŠESLAV RAOS

Lega osvaja Rim, dok je IDS-u dovoljna Istra, Lega postala nacionalistička, IDS ostao regionalan


Na nedavnim parlamentarnim izborima u susjednoj Italiji političko klatno ponovno je otišlo prema desnom centru. U pobjedničkoj koaliciji stranaka istaknuto mjesto zauzima kandidat za premijera Matteo Salvini i njegova Lega, odnosno nekadašnja Sjeverna liga koja je nakon decenija „separatizma“ i borbe za imaginarnu Padaniju učinila oštar zaokret i pronašla nove ciljeve političke borbe. Sjeverna liga decenijama je uz IDS bila jedna od najuspješnijih regionalističkih stranaka u Europi, a obje stranke u svojoj doktorskoj disertaciji analizirao je i komparirao politolog i politički analitičar Višeslav Raos. S njim smo razgovarali o motivima za istraživanje regionalističkih stranaka i zaključcima njegovog znanstvenog rada, ali i aktualnom trenutku dvije stranke i „tajni njihova uspjeha“.

Istra homogen prostor

-Potaknulo me na istraživanje to što se radi o specifičnim strankama koje mobiliziraju birače konstruirajući priču o nekom identitetu koji je uronjen u teritorij i često ima kulturnu i povijesnu podlogu. Što je više kulturnih artefakata i materijala lakše je prodati priču. IDS-u je to bilo nešto lakše nego Sjevernoj ligi zato što Istra doista ima neke specifičnosti i relativno malen i homogen prostor. Paradoksalno je da je IDS 1992. godine bio jako protiv uspostave županijskog sustava, a upravo mu je tako postavljen sustav u kojoj ima jednu „svoju“ županiju pomogao da postane najuspješnija regionalistička stranka u cijeloj Europi. Kad su jednom došli na vlast ovladali su institucijama i ukorijenili se u njih i na taj se način ukorijenili i u život Istre. IDS-u je to bilo puno lakše nego Sjevernoj ligi koja je krenula s pričom o Lombardiji, a onda se širila u druge talijanske regije. Tako je puno teže održati nekakvu koheziju. Različite su aspiracije i različite snage regionalnih identiteta. Puno je teže prodati jedinstvenu padansku priču koju je Sjeverna liga promovirala kad unutar teritorija postoje zasebni identiteti poput mletačkog u Venetu ili pijemontske priče. Ono što drži vodu jest da postoji jedan alpski identitet na sjeveru Italije koji doista ima mnoge ekonomske, socijalne i druge karakteristike koje ga odvajaju od juga Italije.

- Što se dogodilo sa Sjevernom ligom da su od boraca za nezavisnost Padanije došli do stranke koja ima najozbiljnijeg kandidata za premijera Italije?

-Dugogodišnji lider Umberto Bossi bio je jedna užasno šarolika ličnost i kako se kretala čitava njegova karijera to se moralo u jednom trenutku ugasiti. Nakon njega na scenu stupaju neke nove snage predvođene Mateom Salvinijem koje su zapravo prepoznale neke nove momente. Shvatili su da nije dovoljno mobilizirati ljude uz poruke da Rim krade, da južnjaci ne rade i sve one slogane koji su bili uobičajeni u Bossijevo vrijeme. Velika ekonomska kriza koja je krenula 2008. godine ozbiljno se prelila na bankarski sektor. Kada je propala i najstarija banka na svijetu Monte dei Paschi iz Siene bilo je puno pritisaka iz Berlina i Brisela i prijetila je mogućnost da se Italiji nametne briselski ekonomski diktat. Tad se stvorila svijest u talijanskom društvu da si oni kao jedni od osnivača Europske unije i među najvećih europskih ekonomija to neće dopustiti. Novi lideri Sjeverne lige prepoznali su moment u kojem mogu mobilizirati ljude protiv Brisela i protiv Berlina. Premda se poigravaju porukama poput one „Euro je gotov“ nije da oni žele izići iz EU jer znaju da to nije moguće i da bi to značilo potpuni raspad eurozone. Salvini je svjestan da Italija ne može izaći iz EU, no euroskepticizam je odlično iskoristio za građenje svoje političke pozicije i tu je napravio zaokret. Umjesto da nastavi govoriti protiv Rima, počeo je govoriti protiv Brisela i na neki način Ligu od regionalističke stranke pretvorio u talijanske nacionaliste. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti sa Salvinijem hoće li njegova žestoka retorika splasnuti kroz participaciju u vlasti i činjenicu da će se morati ozbiljno ponašati na europskoj razini ili će to ići u daljnje zaoštravanje.

"Ne damo svoje novce"

-Kako je Sjeverna liga u svojoj transformaciji uspjela zadržati tradicionalne birače? Kako je zagrižene separatiste uspjela učiniti talijanskim nacionalistima?

-Stvar je u tome da su oni u nekim krajevima, recimo sjevernim dijelovima Lombardije, toliko dugo već prisutni na lokalnoj razini i na vlasti da su tamo postali prirodna stranka vlasti. Oni su establišment. S propašću Berlusconija i svih njegovih inačica stranaka birači nemaju više za koga glasati tako da je Lega uspjela zadržati svoje birače, ali i privući puno novih. Za njih je primjerice glasalo puno birača stare Demokršćanske stranke nakon što se ta stranka raspala, ali i drugih koje su uspjeli dobiti na tu svoju zaoštrenu političku retoriku.

- Koliko je uz teritorijalnu komponentu u pozicioniranju regionalističke stranke bitna ekonomska komponenta?

-Izuzetno je bitna. Teritorij je u prvom planu, ali da bi uopće uspjela jedna takva stranka mora postojati snažna ekonomska komponenta odnosno razlika u odnosu na ostatak okružja u kojem je nastala. Taj teritorij mora biti ili puno siromašniji pa da se homogeniziraju oko toga kako su "jadni i potlačeni" ili puno bogatiji pa će onda točka okupljanja biti "ne damo svoje novce, moramo se izboriti za drugačiju poreznu politiku". Regionalisti uvijek moraju biti autentični. Oni moraju prodati priču da oni jedni autentično predstavljaju interes neke regije i cijelo vrijeme podsjećati ljude koji tamo žive da su oni drugačiji od ostalih, odnosno uvjeravati ih da će im se ako oni više ne budu na vlasti promijeniti stil života i urušiti institucije i tradicije.

-Koje su po tim temeljnim postavkama osnovne sličnosti i razlike IDS-a i dojučerašnje Sjeverne lige?

-Mislim da su i jedni i drugi onako usputno participirali u izvršnoj vlasti, a sada se to, bar kad je Liga u pitanju, mijenja. Mislim da se IDS i dalje neće ozbiljnije baviti izvršnom vlašću, već će, ako budu u prilici sudjelovati, vjerojatno opet birati usku participaciju, prisutnost na nekoj simboličnoj razini tek toliko da su tu. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li u budućoj vladi IDS htio imati ministra za regionalni razvoj ili za upravu, preuzeti odgovornost za odluke u resorima kojima se kao opozicija najviše bave. Sjeverna liga je oscilirala između te priče o secesionizmu i slobodnoj Padaniji do toga da se prihvaćaju zadaće da decentraliziraju čitavu Italiju. IDS nije uspio pronaći partnere u ostatku Hrvatske, iako je pokušavao stvarati nekakve "druge IDS-ove" okolo, upravo zato što su vrlo često govorili o asimetričnoj decentralizaciji, odnosno tražili su više ovlasti odmah bez obzira na to što veći dio Hrvatske za takvu decentralizaciju nije spreman. Tu se naravno gubi puno partnera izvan Istre. Sjeverna liga je prepoznala da ukoliko nešto želi progurati u Rimu mora prodati priču koja je svima prihvatljiva i zbog toga su se vremenom počeli spuštati tonovi oko Padanije. IDS-ovo glavno igralište je Istra, tu znaju kako doprijeti do dosta različitih birača i to je nešto što ni jedna stranka ne uspijeva kao oni. To što su shvatili gdje su granice njihova utjecaja i jest jedno od objašnjenja uspjeha IDS-a. Liga je stalno širila područje borbe i zato im je dosta oscilirala podrška, a sad zahvaljujući rastu desnog centra, kao defaultna stranka iz tog spektra na Sjeveru, ponovno rastu.

Razlike između IDS-a i Lige

-Razlika između dvije stranke je u poziciji na političkom spektru, IDS je na lijevom, a Liga na desnom centru. Koja je pozicija prirodnija za jednu regionalističku stranku?

-Najčešće te stranke jesu stranke lijevog centra, pogotovo u monarhijama poput Britanije i Španjolske zato što se protiv središnje vlasti, establišmenta, kralja i Crkve prirodnije boriti s lijeva. Kod etnoregionalista u Španjolskoj poput Katalonaca to opredjeljenje seže dublje u prošlost i svrstavanje dominantno na stranu republikanaca za vrijeme trajanja građanskog rata tako da je ta lijeva tradicija duboko ukorijenjena.

-Zašto se na političkoj karti Hrvatske ni jedna regionalistička stranka do danas nije ni približila rezultatima IDS-a?  

-Mislim da je korijen toga kod nas ekonomska priča jer je ipak lakše kad je ekonomska podloga takva da je regija jača i da se ima što braniti i tražiti u smislu većih ovlasti. Kad imate jednu regiju koja je obilježena ratom kao Slavonija koja je nužno okrenuta središnjoj državi i stalno traži pomoć, onda to teško može uspjeti. Tamo je to dodatno onemogućio i spomenuti županijski ustroj, jer je Slavonija podijeljena na pet županija. Međutim HDSSB koji se tamo pojavio nikad nije bio prava regionalistička stranka već pobunjeni dio slavonskog HDZ-a koji nije mogao tu priču izvući do kraja. Neke druge regije su za tu priču jednostavno premale ili preblizu Zagrebu. I tako na kraju ostaje usamljeni IDS. Glavni razlozi zbog kojih je IDS vrlo uspješan u promoviranju svoje priče jest spomenuti jasno zaokruženi teritorij djelovanja, ali i županijski sustav koji omogućava da jednom kad dođete na vlast transformirate županiju po svojim zamislima. Spomenut ću i Statut Istarske županije koji, za razliku od ostalih županija u kojima je to običan tehnički tekst, jedini u Hrvatskoj ima iste izvorišne osnove kao i ustav, odnosno unosi identitetsku dimenziju, a zatim i himnu, te čitav niz drugih elemenata koji podsjećaju na državu i kroz koje je bilo lakše istaknuti posebnost Istre.

Istrijanstvo kao kišobran

-Razlika je i u nacionalno vrlo heterogenom području, nije li istrijanstvo zapravo vrlo dobar trik koji je IDS-u osigurao inkluzivnost?

-Naravno! U tom smislu jako je zanimljiv uspjeh, pogotovo ranog IDS-a, u gradovima na obali. Prodavala se priča autentičnosti, autohtonosti i istarskom identitetu kroz povijest međutim s druge strane na tom teritoriju je, isto kao i u Rijeci, puno stanovništva koje je zbog industrije i vojske doseljeno iz različitih dijelova Hrvatske i bivše Jugoslavije, odnosno područje je prilično raznorodno. I to se sjajno uklopilo i meni se čini da je tih godina istrijanstvo za neke ljude postalo zamjensko jugoslavenstvo jer se iz raznih razloga nisu uklapali ili ih nije zanimala Tuđmanova priča o snažnom nacionalnom identitetu, a hrvatstvo koje je promovirao HDZ nije bilo dovoljno inkluzivno da bi ih privuklo u tu nacionalnu priču. Istrijanstvo je bilo nekakav kišobran pod kojim su se dobro osjećali i nisu imali potrebe opravdavati se zašto imaju ovakvo ime ili onakvo prezime, zašto ne slave ni jedan Božić ili slave oba Božića.

- Koliko je uspjehu IDS-a doprinijelo kronično nesnalaženje main stream nacionalnih stranaka s istarske strane Učke?

- One se nikad tom teritoriju nisu mogle posvetiti na način na koji to čini IDS. HDZ kao politički kontrapunkt u jednom trenutku kao da je odustao od Istre, više se nisu ni trudili, a u novije vrijeme shvatili su da na tom području moraju i oni biti Istrijani jer drugačije jednostavno ne ide. To je uspjeh IDS-a jer oni su Istri uspjeli nametnuti dominantnu priču, narativ. Nametnuli su da u Istri svi moraju pratiti njihove standarde. IDS je uspio prodati priču da ima monopol na istrijanstvo, kao što HDZ na nacionalnoj razini često voli gurati priču da ima monopol na domoljublje, hrvatstvo i zaštitu nacionalnih interesa. I zbog toga svi u Istri danas moraju političku borbu voditi da tako kažem gostujućem terenu uz diskurs i pravila koja je postavio IDS. Teško da će bilo tko to promijeniti.

(Milan PAVLOVIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of