Krešimir Macan (Darko Tomas/CROPIX)
Krizna komunikacija je vrlo dobra, solidna četvorka. Ali, u kriznim vremenima ipak se vidi kako je državni sektor potkapacitiran u segmentu informiranja, kaže Macan
Razumijemo li vlast i poruke koje premijer i najizloženiji ministri šalju u doba korona krize ili bi sve brojnije i oštrije mjere koje se odnose na živote svakog od nas trebalo bolje objasniti? Uz njih, tu su i šefovi parlamentarne i izvanparlamentarne opozicije, "wanabee" premijeri Davor Bernadić iz SDP-a i Miroslav Škoro, lider Domovinskog pokreta, koji često preko društvenih mreža ili medijskih konferencija izlažu svoje prijedloge i "mjere" za spašavanje građana i poduzeća pogođenih koronom na razini cijele Hrvatske i potresom na području Zagreba i okolice, ali pitanje je koliko su njihovi zahtjevi prilagođeni sve tamnijoj stvarnosti koja nas okružuje.
Komentar na efikasnost kriznog komuniciranja Vlade, ministara i Ravnateljstva civilne zaštite - te vodećih oporbenjaka - dobili smo od Krešimira Macana, vodećeg stručnjaka za politički marketing, bivšeg glasnogovornika Vlade SDP-a i nekadašnjeg savjetnika premijera Andreja Plenkovića.
Krešo Macan kaže kako je komunikacija na temu korona krize odgovarajuća, ali vide se i nedostaci zbog nepripremljenosti državne uprave na krizne prilike.
Druga linija
- Krizna komunikacija je vrlo dobra, solidna četvorka. Ali, u kriznim vremenima ipak se vidi kako je državni sektor potkapacitiran u segmentu informiranja. Nemaju dovoljno obrazovanih ljudi u sektoru koji mogu obavljati takve poslove, što je najvidljivije bilo u zdravstvu, gdje nisu imali ni glasnogovornika. Čim su angažirani ljudi sa strane, postalo im je lakše, ali je važno istaknuti da su prvi glasnogovornici postali sami ministri Vili Beroš i Davor Božinović i njima ljudi vjeruju. U ovakvim situacijama naciji se trebaju obraćati prvi ljudi, objašnjava Macan pa kaže:
"Imamo tri glavna komunikatora - Beroša, Božinovića i kad treba Plenkovića, koji je prilagodio svoj format i ne komplicira. Oni vrlo jasno objašnjavaju ljudima što rade. Činjenica je da moraju raditi brže, jer je ekonomiju lakše spašavati nego uzdizati je ispočetka", kaže Macan.
No, sve je vidljivije kako Vlada nema informacijskih timova koji bi na najširoj mogućoj platformi - od komercijalnih medija do društvenih mreža i mobilnih informacijskih kanala - objašnjavali kako postupati u krizi s korona virusom ili pri elementarnoj nepogodi poput strahovitog potresa u Zagrebu.
"Nije bilo druge linije informiranja, iza ministara, i stanje se dosta popravilo kad su oformljeni portal i društvena grupa Koronavirus.hr, gdje su angažirani vanjski stručnjaci. Oni će i volontirati ako treba, ali bitno je da se pita struka i to se polako postavlja. Ministri komuniciraju jasno i glasno, što je dobro i vidi se kako su i oni ljudi. Doduše, nema one druge ruke koja pročita neku odluku i savjetuje kako to pojednostaviti da svi razumiju. Primjer toga su dozvole za kretanje, ali trebalo je postaviti tehničku razinu komuniciranja gdje ljudi dobivaju jasne, nedvosmislene upute. U kriznim situacijama ljudi žele što jasnije odgovore, kaže stručnjak za politički marketing.
Domovinski rat
Javnost i predstavnici javnosti - novinari - ponekad traže i odgovore na suvišna pitanja, ali pri tome očito procjenjuju životne stilove dijela građana. To se odnosi na pitanja treba li skidati cipele kad se uđe u stan, kako prati ruke ili treba li se presvući i oprati odjeću kad se s posla ili iz trgovine ljudi vrate u svoje domove.
"To su najjednostavnije stvari i to ljudima treba objašnjavati druga razina komunikatora. Sjetimo se početka Domovinskog rata - u početku je bilo svašta, ali se onda uspostavila odgovarajuća komunikacija s građanima", napominje Macan, koji procjenjuje da je dio pitanja maliciozan i komentira:
"Treba znati i kako odgovoriti na pitanja koje su usmjerena na širenje panike. Jasno je da nema dovoljno opreme i očito je zašto ne daju preporuke za nošenje maski svim građanima - zato jer ih nema. Radi se s onim što imaš - u ratu ako nemaš metaka, ne pucaš rafalno nego metak po metak".
Bacanje leševa
Politički marketing u doba krize znatno uvjerljivije rade, po mišljenju našeg sugovornika, premijer i ministri, dok su lideri opozicije u zakašnjenju sa svojim prijedlozima, iako ima tema koje mogu postaviti pred javnost.
"U trenutku kad imaš ratno stanje i mobilizaciju treba se staviti na raspolaganje. Treba raditi onako kako je premijer radio kad je sazvao šefove opozicije i rekao im koje mjere predstoje", napominje Macan.
Zanimljivo je stoga pogledati što najavljeni kandidati za premijersku dužnost - nakon parlamentarnih izbora koji bi se trebali održati do jeseni - govore u najžešćem jeku epidemije i na početku nesagledive ekonomske krize.
"Predsjednik SDP-a Davor Bernardić mogao bi slušati ono što ljudi kažu, pa da njihove zahtjeve počne gurati prema Vladi. Očito je da poduzetnicima gori pod nogama. Tu je prostor gdje opozicija može zauzeti stav i tražiti da ga se uvaži. Ali, tražiti da se dobije plaća, a da nitko ne radi - to pokazuje neozbiljnost. Nemoguće je da svaki roditelj koji ostaje doma zbog škole dobije plaću - jesu li uopće izračunali koliko je to novaca i koje su posljedice za proračun? Nacionalni stožer pokušava balansirati stvaran život i protuepidemijske mjere, da ekonomija što više preživi. Ako eskaliramo mjere, ekonomija pada i toga moraju biti svjesni i Bernardić i SDP", komentira Macan.
Naš sugovornik tvrdi kako se estradni umjetnik, političar i poduzetnik Miroslav Škoro u pravom trenutku riješio neugodnih komentara koji su ga proteklih dana pratili u javnosti.
"Škoro je napravio komunikacijski gledano zgodan potez. U petak je objavio imovinsku karticu i ukinuo naplatu parkiranja u bolnici Merkur. To je napravio pod najvećom gužvom i kad je znao da se o tome neće pisati. To je pravilo kriznog komuniciranja - ako imaš "mrtvaca", isporuči ga kada ima puno "mrtvih". To je tzv. tehnika bacanja leševa u rijeku", analizira Macan.
Neki prijedlozi Davora Bernardića, poput poziva na minimalnu plaću i za političare, treba shvatiti kao poziv na geste solidarnosti s građanima da se javni sektor s njima solidarizira. Slovenski premijer Janez Janša najavio je, primjerice, rezanje plaća u javnom sektoru za 30 posto, što se ne odnosi na zdravstvo nego na državne službenike. Bernardić je na saborskoj sjednici predložio minimalac za saborske zastupnike u naredna tri mjeseca.
"Od takvih mjera nikome neće biti bolje, ali će ih narod pozdraviti", naglašava Macan i dodaje kako bi "oporbenjaci mogli pitati i što će biti sa stotinu tisuća korisnika povlaštenih mirovina? Jadranka Kosor je bez problema skinula povlaštene mirovine za deset posto - i to bi se zvalo solidarnost. To je pozicija s koje i Bernardić i Škoro mogu zatražiti ukidanje povlaštenih mirovina i akademicima i braniteljima. Neka se smanje deset posto - to bi bila solidarnost koju bi ljudi pozdravili. I to je prostor za opoziciju da to predlože. Trenutačno, Škoro ide u populizam i stvara nered, dok Bernardić treba pokazati više kompetencije. SDP ne predlaže ništa konkretno, pričaju da se svakome isplati plaća. Svi bi to željeli, ali ne ide, treba biti realan. Je li itko 1991. godine pitao da plaću dobiju oni koji su u skloništima?", kaže Macan.
Predsjednik uravnotežen
Komunikacijski stručnjak osobito zamjera nesnalaženje predsjedniku SDP-a:
"Bernardić, ako ima nešto za reći, treba zatražiti prijem kod Plenkovića, iznijeti prijedlog i poslije ga predstaviti javnosti. Njegova komunikacija je još na razini "kiselog kupusa" s kojim se proslavio u vrijeme krize s Agrokorom", kaže Macan.
Za razliku od njega, ponašanje predsjednika Zorana Milanovića ocjenjuje se uravnoteženim i normalnim. On je jasno rekao kako krizom upravlja Vlada te kako je on tu da pomogne u sklopu svojih ovlasti.
Aktualna kriza pokazala je, prema mišljenju stručnjaka, da Vlada i javna uprava nisu imali spremne komunikatore da je vode - ali i da premijer Plenković i ministri Beroš i Božinović uvjerljivo rade svoj posao i imaju povjerenje građana.
Političari koji bi tek željeli postati premijeri - Davor Bernardić s lijeve i Miroslav Škoro iz desne strane hrvatske političke arene - ne ostavljaju dobar dojam. Prvi je ostao prodavač zelja, a drugi šef parkinga u zimskom periodu.