PREDSJEDNICA NA ODLASKU
KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ- Bio je to najlošiji mandat u povijesti moderne Hrvatske
(M. MIJOŠEK)
Početak mandata Kolinde Grabar-Kitarović odmah je obilježen skandalom kada je na inauguraciju na Markov trg pozvala, između ostalih, opskurno društvo kojem tamo nikako nije bilo mjesto. Nažalost, i ostatak mandata bio je krajnje upitan zbog činjenice da je dobrim dijelom estradizirala funkciju šefa države, bila nedosljedna i nevjerodostojna. Prije svega nije pokazala državničku osobnost, ni u zemlji ni u svijetu
Posmrtnim odlikovanjem kardinala Franje Kuharića Veleredom Franje Tuđmana s lentom i Danicom završava se petogodišnji boravak Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčaku. Sljedeći tjedan tamo će useliti novi predsjednik Zoran Milanović i tako će i službeno završiti petogodišnji mandat prve žene koja je bila predsjednica Hrvatske.
Za mnoge, bio je to i najlošiji predsjednički mandat u povijesti moderne Hrvatske. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman radio je u posebnim uvjetima rata i agresije i do dana današnjeg nema jedinstvenog stava o godinama u kojima je Hrvatska izašla kao pobjednica u ratu i kada je uspostavljena samostalna hrvatska država. Stjepan Mesić velikim je dijelom detuđmanizirao Hrvatsku, nastojeći u dva mandata i deset godina koliko je bio na Pantovčaku, otvoriti put zemlji za demokratske procese nužne za približavanje Europi, a Ivo Josipović, kao ugledni pravnik i sveučilišni profesor, u prvom je i jedinom mandatu želio okrenuti Hrvatski brod prema budućnosti, a ne prošlosti.
Podrška desnice
A onda je došla Kolinda Grabar-Kitarović. U Zagreb se vratila iz Bruxellesa, gdje je bila pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Porazila je Josipovića na izborima s viškom od svega nekoliko tisuća glasova, prije svega zbog grešaka koje je tadašnji predsjednik napravio izborom lošeg tima uoči izbora i slabom kampanjom koju je vodio. Donekle i zbog fige u džepu koju je dio SDP-a imao pod utjecajem Zorana Milanovića.
Početak mandata Kolinde Grabar-Kitarović odmah je obilježen skandalom kada je na inauguraciju na Markov trg pozvala, između ostalih, opskurno društvo kojem tamo nikako nije bilo mjesto. Nažalost, i ostatak mandata bio je krajnje upitan zbog činjenice da je dobrim dijelom estradizirala funkciju šefa države, bila nedosljedna i nevjerodostojna. Prije svega nije pokazala državničku osobnost, ni u zemlji ni u svijetu.
Mandat Kolinde Grabar-Kitarović često nije bio iskren i sva ta silna rukovanja s građanima u cirkusantskom seljenju Ureda predsjednice po zemlji nije joj donio adute za novih pet godina na Pantovčaku. Ljudima se ne može manipulirati i kada su shvatili da od silnih obećanja predsjednice nema ništa, da je to samo jalova politika na rubu politikanstva, leđa su joj okrenuli i oni koji su je na početku mandata podržavali.
Grabar-Kitarović došla je na Pantovčak i zdušnom podrškom hrvatske desnice. Ali ne samo i isključivo ekstremne desnice, već i desnog centra unutar HDZ-a, koji je nakon Mesića i Josipovića želio domoljubnu predsjednicu. Među njenim prvim potezima bilo je protjerivanje biste Josipa Broza s Pantovčaka, dok su druge, ona Alojzija Stepinca, Starčevića i Tuđmana, ostale na mjestu koje je kao Vila Zagorje izgrađena 1964., baš za Broza dok je boravio u Zagrebu. Jedno od izbornih obećanja da će svoj ured preseliti negdje drugdje, najvjerojatnije u Visoku ulicu, nikada nije realizirano jer u konačnici nije bilo ni uvjeta za to. Na kraju nije realiziran ni pompozno najavljen projekt otvaranja kompleksa na Pantovčaku za građane.
Ali to je najmanje što se predsjednici može zamjeriti. Mnogo više joj se može spočitati stalno laviranje između tvrde desnice i građanske Hrvatske, što je ponekad prelazilo svaku mjeru. Umjesto da smanjuje podjele u hrvatskom društvu, ona ih je produbljivala. Neukusno laviranje oko ustaškog pozdrava Za dom spremni samo je dolilo vatru oko teme koju uljuđena Hrvatska prezire, a to su pokušaji rehabilitacije aveti iz prošlosti.
Udarac u leđa
Dosadašnja predsjednica nije ekstremist, daleko od toga. Kada se sama nađe pred zrcalom, sigurno je u njenom političkom biću više liberalnog od onog tvrdo desnog. Mnogo je veći problem što se za cijelog mandata uvijek željela nekome svidjeti, tako i ekstremnoj desnici, pa je često i na nagovor savjetnika plivala s jedne na drugu obalu, stvarajući vrtloge na obje. Šteta. Nedosljednost je jako loša strana u politici i na kraju uvijek bude kažnjena. Ne može se diviti Thompsonu i zalagati za europske vrijednosti. Ne može se u svijetu govoriti jedno, a za dnevne potrebe politike u Hrvatskoj drugo. Ne može se čas kritizirati Vlada, a onda odjedanput okrenuti ploča i postati dio tima. Ne može se dičiti svojim porijeklom, a onda Rijeci zabiti udarac u leđa.
Grabar-Kitarović naprosto nije shvatila da je svoj mandat uništila kada je otišla previše udesno, u zemlji koja jednostavno tako ne diše. Tvrde desnice ima i bit će je, vjerojatno i više, ali u ovom trenutku ona nije dominantna. Istra i Primorje nikada neće prihvatiti desnu ideologiju, neće ni sjever Hrvatske, neće ni Zagreb, neće ni dio Dalmacije, Slavonije, da se ne nabraja dalje. U srazu tvrde desnice i građanske Hrvatske pobijedila je ova druga, što se vidi i na primjeru Zorana Milanovića.
A za samu Grabar-Kitarović najgore od svega je da nikada nije bila i neće biti tvrda desnica. Potenciranje njenog hrvatstva u mnogim trenutcima jednostavno nije bilo potrebno. Bar ne na način kako je ona to radila. Ponekad je to djelovalo stvarno groteskno, pa je Ivo Josipović vrlo tvrdo prokomentirao njen mandat riječima: "Znamo onu knjigu 'Sto godina samoće', ovo je pet godina sramote". Pokušavajući se približiti običnim ljudima, predsjednica je otišla u estradu, a zamalo ju je pobijedio i čovjek s estrade, Miroslav Škoro. Malo desno, malo lijevo naprosto ne može proći nigdje, pa ni u Hrvatskoj.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
