Kolinda Grabar Kitarović imala je izvrsnih, prelijepih fotografija, dobro je promovirala dijetu, odlično se oblačila i strasno ljubila nogometaše. Loše? Gotovo sve što se odnosi na politiku

U ljeto, prije pet godina, Ivo Josipović bio je u anketama najpopularniji hrvatski političar, a Kolinda Grabar-Kitarović visoka dužnosnica NATO-a koja se pripremala za predsjedničku trku. Trebalo je vremena Tomislava Karamarka uvjeriti da je "projekt Kolinda" najbolja prilika da HDZ dobije ozbiljnog kandidata za predsjedničke izbore, a pomoćnica glavnog tajnika NATO-a počela je pripreme za odlazak iz Bruxellesa kako bi već prvih dana rujna krenula s kampanjom.

Ipak, u to vrijeme Josipović je slovio kao neprikosnoveni kandidat koji će lako osvojiti drugi mandat. Na kraju, to se nije dogodilo i doslovno u fotofinišu pobijedila je sadašnja predsjednica. Ivo Josipović u kampanji je doživio gotovo nevjerojatan napad na svoju obitelj, prije svega oca, a na tim su izborima društvene mreže, uz sve one istinite i lažne vijesti, pokazale koliko mogu biti važne za konačni ishod.

Pet godina kasnije u intervjuu za Glas Istre Ivo Josipović detaljno je opisao što se događalo iza kulisa. Svo ovo vrijeme štedio je svoju nasljednicu, ali je u ovom razgovoru bio izuzetno oštar, pa čak i u tvrdnjama da su u epicentru prljave kampanje protiv njega i njegovog oca bili Kolinda Grabar-Kitarović i njen tim.

- Kako vidite Hrvatsku danas u odnosu na 2015., kad je prestao vaš predsjednički mandat?

- Hrvatska je danas u stanju društvene regresije. Vrijednosti, one europske, a i nacionalne koje smo bili prihvatili i smatrali da su trajne, pokazalo se, napuštene su ili znatno okrnjene. Gotovo da je teško nabrojati sve ispade rasizma i šovinizma, fizičke nasrtaje na ljude samo zato što su druge vjere, nacije, boje kože, ili se drukčije razlikuju od ultrakonzervativno projiciranog lika idealnog građanina. Pogledajte kako su sasvim normalni, čak i u mainstream medijima i u javnom prostoru, povijesni revizionizam i veličanje ili barem "lakiranje" ustaštva. Ili, koliko je porasla korupcija i kako nam je normalno da nakon očito nezakonitih i nemoralnih radnji pojedini visoko rangirani političari, pa i ministri, eventualno odlaze s pozicije, ali bez pravnih sankcija.

- Pa, odlaze u Sabor?

- Da, umjesto u Remetinec. Odlaze na neku drugu dobru sinekuru. O socijalnoj pravdi, koja, istina, nikad nije bila previše razvijena, ali je ipak bilo nekih rezultata, da i ne govorim. Što je najgore, društvena je regresija vrlo jasno dobrim dijelom vezana za djelovanje političkih institucija.

- Dojam je da je danas mnogo više ekstremizma s ekstremno desnim predznakom, a da nije bilo snage ni s Pantovčaka, ni iz Banskih dvora, da se tome efikasno suprotstavi?

- Evo, i vaše pitanje, zapravo, potvrđuje ono što sam rekao. Pa kako i očekivati da će Vlada ili predsjednica stati na kraj desnom ekstremizmu, kad mnogi članovi Vlade, o predsjednici da i ne govorim, svako malo daju podršku ili relativiziraju ekstremizam. Nije riječ o tome imaju li snage, nego imaju li volje za to. Očito, nemaju. Sjetite se samo svih onih likova koji su okruživali predsjednicu, od kampanje i inauguracije, pa sve do danas. Biti u društvu s Bujancem, Tomcem, Šeparovićem, Mamićem i sličnima znači samo da ste isti kao i oni.

- Koju viziju Hrvatske ste imali kada ste ušli u predsjedničku trku za drugi mandat i da ste pobijedili, koje ste poteze planirali da Hrvatska postane bolje mjesto za život?

- Predsjednik nema izvršnu vlast, ali može poticati društvo i institucije vlasti da poduzmu određene stvari. Sjetimo se, obećao sam tri najvažnije stvari: ulazak Hrvatske u EU, pomirenje i bolje odnose sa susjedima i borbu protiv korupcije, pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva. Na sva tri područja ostvaren je značajan rezultat. Međutim, pokazalo se da određeni dosezi nisu zauvijek. Istina, nismo izašli iz EU, ali smo sa susjedima opet u hladnom ratu, korupcija cvate, a pretvorbeni kriminal i ratno profiterstvo ne samo da su zaboravljeni, već su praktično abolirani skandaloznom odlukom Ustavnog suda u predmetu HYPO. Tom je odlukom ona Rojsova "ko je jamio, jamio" ugrađena u hrvatski Ustav.

Davao sam i brojne druge inicijative, čak predlagao i promjenu Ustava radi reforme pravosuđa i sustava lokalne i regionalne uprave i samouprave. Ali vlade, na žalost ni ona koja je bila iz socijaldemokratskog miljea, nisu željele reforme.

- U međuvremenu je iz Hrvatske otišlo izuzetno mnogo mladih ljudi, vlada potpuno razočaranje građana u politiku i političare. Koji su razlozi tome?

- Upravo sve ovo o čemu sam govorio, nezadovoljstvo opisanim stanjem, nedostatak povjerenja u institucije, uz slabašnu ekonomiju i male zarade, razlog su odlaska mladih i obrazovanih ljudi. Bitno je različita ova sadašnja migracija u odnosu na onu iz početka i sredine prošlog stoljeća. Tada su ljudi odlazili da pomognu svojim obiteljima i da se malo imućniji vrate, makar pod stare dane. Danas odlaze zajedno s obiteljima i malom djecom da se nikada ne vrate.

- Molio bih vas da se prisjetite kampanje koja je vođena pred prošle izbore, pogotovo onih detalja o kojima ste rijetko govorili, a riječ je i o prljavoj kampanji koja je bila okrenuta i prema vašoj obitelji?

- Riječ je o bila o agresivnim i pomno smišljenim i sistematski širenim lažima. Neke su se odnosile na mene osobno. Recimo, da imam neku tajnu imovinu ili vanbračnog sina. Ali, s obzirom da je sve vidljivo i provjerljivo, te se laži nisu primile. Međutim, lagalo se, kroz desne medije, ali i s oltara mnogih crkava, kako mi je otac u Drugom svjetskom ratu pobio neke fratre, ulazio na konju u crkve i uništavao ih, da je bio šef Golog otoka i ne znam što još. I nitko to, iako je bilo lako, nije provjeravao. Laž se naprosto širila. Otac je najveći dio rata bio, kao mladi partizan, u El Shattu u pratnji zbijega i uopće nije bio tu u vrijeme događaja o kojima su lagali. (El Shatt - kompleks izbjegličkih logora u Egiptu, u kojem je od 1944. do 1946. boravilo evakuirano stanovništvo iz dalmatinskih otoka, primorja i Zagore, op. a.).

- Je li to u međuvremenu razjašnjeno?

- Tek nedavno su pitali autora najopsežnijeg djela o Golom otoku ima li dokumenata o angažmanu moga oca tamo. Rekao je da ne samo da nema traga da je obavljao neku dužnost, već da nema traga da je ikad stupio na Goli otok. To je točno, jer je u vrijeme tog logora bio učenik, kasnije student. Zanimljivo, pred oko dvije godine, medij koji je najintenzivnije širio laži, dnevno.hr, objavio je tekst u kojem je, vođen neočekivanim istinoljubljem, opovrgao sve te laži. Nije ih dugo držalo, glavna je urednica smijenjena…

- Tko je zapravo pokrenuo i vodio tu prljavu kampanju?

- Kolinda Grabar Kitarović i njen tim, važnu je ulogu igrala i Katolička crkva, preciznije, njen ultradesni dio.

- Jeste li oko toga ikada razgovarali s Grabar-Kitarović?

- Ne, to je kao da s lopovom razgovarate o tome zašto vas je okrao. Reći će: Ja? Nikada to ne bih učinio…

- Koliko je i vas osobno ta prljava kampanja pogodila, jeste bili razočarani što se tako nešto može dogoditi u demokratskoj Hrvatskoj?

- Osobno nisam imao iluzija pa me i nije osobno pogodilo. Izmišljali su o meni laži još od vremena kad sam se prvi put kandidirao za predsjednika. Rado se sjećam jedne novinarke Slobodne Dalmacije, nisam je pitao za dozvolu, pa neću spominjati ime, koja mi je pristupila u Saboru i rekla da je dobila nalog napisati jedan difamirajući tekst o nekim mojim navodnim firmama i njihovim poslovima. Rekoh joj, provjerite, ja ću Vam dati sve podatke koje budete tražili. Provjeravala je i provjeravala i jedan dan nasmijana došla u Sabor i rekla kako su sve to laži i da ona u tome neće sudjelovati. Ne samo da nije napisala difamirajući tekst, nego je u jednom tekstu oderala i naručitelja.

- Ali, u vašem je slučaju bio na stup srama pribijen vaš otac?

- Ono što mi je žao je nešto drugo. Politička orijentacija mog oca ne mora se svakome dopadati. Bio je vrlo mlad partizan i komunist. Cijeli je život vjerovao u ideju socijalizma. Ali, bio je principijelan, pošten i krajnje korektan čovjek. Lagati o čovjeku koji je teško bolestan, praktično na samrti, da je ubojica i mučitelj, zaista je prljavo i nedostojno. To mi je žao…

- Nikada do kraja nismo ni saznali zbog čega je iz kruga vaših bliskih suradnika otišao dr. Dejan Jović?

- Dr. Jović je vrhunski intelektualac i dao je vrijedan doprinos mom mandatu. Kao i kod drugih savjetnika, nisam smatrao da o svemu moramo isto razmišljati. Dr. Jović je u nekim od svojih tekstova o povijesti i sadašnjosti Hrvatske mislio dosta drukčije, na način koji je često iritirao dobar dio javnosti, čak ne samo onaj desni. Uvijek sam stao iza njega i poštivao njegovo mišljenje i pravo da ga izrazi, kao što to činim i danas. Pred izbore smo razgovarali i zamolio sam ga da se suzdrži od provokativnih izjava jer da o tome kako će mene, ali i moje suradnike, u predizborno vrijeme percipirati javnost, ovisi i moja politička budućnost, ali i budućnost mnogih od mojih suradnika. Složio se i prihvatio moju molbu. Međutim, ubrzo nakon toga je izašao s jednom od najprovokativnijih političkih teza vezanih za nastanak hrvatske države. Smatrao sam to tada nekorektnim činom koji je tražio reakciju. Danas s Dejanom, kojega poštujem i cijenim, imam vrlo korektne odnose. Ali, moram reći, u istoj bih situaciji, i prema njemu i prema bilo kome drugome, postupio isto.

- Je li vam danas pomalo žao što je došlo do onih izjava o SDP-u nakon izbora, kad ste govorili da niste imali podršku u vodstvu SDP-a?

- Ne, one su bile istinite i točna dijagnoza onoga što se događalo u stranci. Na žalost! Da dobar dio SDP-ovaca ne misli tako, i kad javno ne želi to reći, sigurno me ne bi ponovo primili u svoje društvo. Znaju da sam bio i ostao iskreni socijaldemokrat i da je moja kritika bila motivirana tada zaista lošom politikom i lošim stanjem koje je, uostalom, i dovelo do gubitka vlasti i odlaska mnogih članova i simpatizera.

- Kako biste rezimirali period kad ste pokušali s novom strankom na hrvatskom političkom prostoru. Je li to bio uspjeh ili neuspjeh?

- Kako se uzme. Sa stanovišta izbornog rezultata sigurno ne mogu reći da je riječ o uspjehu. Izbori su nam došli prebrzo, praktično odmah nakon osnivanja, bili smo bez novaca i infrastrukture potrebne za izbore, a i nismo imali naklonost medija. Ali, s druge strane, sačuvali smo preko tisuću ljudi za socijaldemokraciju i imali neke pozitivne rezultate. Evo, imamo i, po mnogima, najboljeg zastupnika u Gradskoj skupštini, kolegu Renata Peteka, inače glavnog tajnika stranke Naprijed Hrvatska. SDP je na čelu s Bernardićem, koji je također prošao teške trenutke izazvane istim onim sindromom zbog kojega sam kritizirao SDP, ojačao, a i postao svjestan da valja ujedinjavati ljevicu. Ujedinjenje SDP-a, velike stranke ozbiljnih kapaciteta, s manjim lijevim strankama, poput Naprijed Hrvatska, dobar je put jačanja ljevice. Mislim da se prvi rezultati već vide, a i da će se proces dijaloga, pa i ujedinjavanja na ljevici nastaviti.

- Jeste imali ozbiljnih ambicija ući i u ovu predsjedničku trku i kako procjenjujete šanse Zorana Milanovića?

- Nisam imao ambicija sudjelovati u ovim izborima. U suprotnom, sigurno bih ušao u kampanju. Za to je bilo dosta poticaja, ali, smatram da je realno i korektno da se pojavi novi kandidat na ljevici i da mu damo podršku. Milanovića čeka teška i neizvjesna borba. Ni njemu stanje društva i jačanje tvrde desnice ne ide u prilog. Sigurno, točno je i ono što je on sam ili netko iz njegovih krugova rekao da, prije svega, za pobjedu nad Grabar Kitarović - treba pobijediti sebe.

- Na početku mandata Kolinde Grabar-Kitarović bili ste vrlo oprezni u iskazivanju svog osobnog mišljenja, ali ste u nekoliko navrata pokazali da neke predsjedničine poteze smatrate krivim i štetnim?

- U početku sam, bez obzira na prljavštine iz kampanje, iskreno želio da Hrvatska ima jedan kvalitetan predsjednički mandat. Zato sam rijetko i s puno opreza kritizirao neke od prvih poteza predsjednice. Međutim, na žalost, pokazalo se da je Grabar-Kitarović predsjednica koja je znatno doprinijela onoj društvenoj regresiji o kojoj sam govorio. Koketirala je s ustašlukom, sudjelovala u reviziji antifašističke povijesti, imala izrazite nacionalističke geste, poput one s čokoladicama. Uz to, potpunom estradizacijom devastirala je i degradirala funkciju predsjednice države. Oduzela joj je dostojanstvo. Naprosto, riječ je o politički dezorijentiranoj i potkapacitiranoj osobi oskudnog općeg obrazovanja. Ali, naravno da sam svjestan da je većina medija voli takvu i da je favorit na predstojećim izborima. Njoj na sreću, Hrvatskoj na sramotu.

- Iako je, naravno, nezahvalno to komentirati, molio bih vas za stav što je po vama u mandatu sadašnje predsjednice bilo dobro, a što loše?

- Imala je izvrsnih, prelijepih fotografija, dobro je promovirala dijetu, odlično se oblačila i strasno ljubila nogometaše. Loše? Gotovo sve što se odnosi na politiku.

- Je li ugled Hrvatske u svijetu zadnjih pet godina veći ili manji od vremena dok ste vi bili na Pantovčaku?

- Hrvatska je, posebno do ulaska u EU, postajala bolje društvo, čak ne ni samo bolja država. I to ne zahvaljujući meni, ili ne samo meni. Bio je to jedan dobar period jer su sve političke snage, Vlada i oporba, da, i ja kao predsjednik, bile zajedno na provedbi reformi vezanih za ulazak u EU. I to se u međunarodnoj zajednici cijenilo. Danas je Hrvatska u međunarodnoj zajednici tretirana kao nepouzdan partner, država koja je odustala od mnogih europskih vrijednosti i sklona proustaškim ispadima. Gotovo je tretiraju kao ružno pače.

- Kakve su vam daljnje političke ambicije, unutar SDP-a ili još šire?

- Drago mi je da se moja politička ambicija, jačanje i ujedinjavanje ljevice oko SDP-a, počela ostvarivati. To vidim kao svoju glavnu zadaću. Uz to, želim dati sve od sebe da desni radikalizam i ustašofilija ne postanu definitivno dominantne politike. Da i tu imam neki rezultat, vidite po silini napada na mene desničarskih bardova. Hoću pomoći da Hrvatska bude demokratska, građanska i sekularna država. Uh, kako mi je drago da sam na sudu pobijedio Vigilare i gospodina Batarela, zadrte klerikalce i ultradesničare koji bi svoj koncept ultrakonzervativne Hrvatske ostvarivali i pravosudnom represijom.

- Uskoro slijede i parlamentarni izbori, velika su previranja u HDZ-u. Što će se po vama događati, hoće li Andrej Plenković politički preživjeti?

- U HDZ-u ne mijenjaju predsjednika dok god su na vlasti. Mislim da je Plenković siguran dok ne izgubi parlamentarne izbore. Ako ih izgubi, proći će ostracizam, kako ga je prošla i gospođa Kosor. Izgubiti će sve i biti protjeran iz HDZ-a.

- Istra je uvijek bila neka posebna oaza u Hrvatskoj, gdje se osjećala tolerantnost prema svima. Kakva su bila vaša iskustva u suradnji s ljudima iz Istre i kako vidite Istru u godinama koje slijede?

- Uvijek sam isticao da je u mnogim aspektima, gospodarskim, društvenim i političkim, Istra desetljeća ispred ostatka Hrvatske. Sigurno, i Istra ima svoje probleme i nezadovoljstvo elitama. Međutim, svaka ozbiljna usporedba Istre i ostatke zemlje ide Istri u prilog. Meni posebno imponira to što Istra pokazuje kako hrvatska većina može živjeti u miru i međusobnom uvažavanju s manjinskim zajednicama, prije svega s Talijanima, ali i ostalima, poput Srba, Albanaca, Bošnjaka… Istra je zaista topao dom svim ljudima koji u njoj žive! Uz to, odanost Istre antifašizmu je nešto što bi trebala slijediti cijela Hrvatska. Želim da Istra nastavi s uspjesima i da i dalje ponosno pjeva o Istri, krasnoj i miloj zemlji roda hrvatskog.

Povezane vijesti

• Maja Šarić prelazi u stranku dr. Josipovića?
• Josipović i Čačić zajedno na izbore
• Dva lijeva bloka dobivaju izbore