UGLEDNI SOCIOLOG RELIGIJE

IVAN MARKEŠIĆ: Kad bi se u nas živjelo po nauku Katoličke crkve, sve bi cvjetalo i zatvori ne bi bili puni

| Autor: Zoran ANGELESKI
Dr. sc. Ivan Markešić (Foto: Institut 'Ivo Pilar', Zagreb)

Dr. sc. Ivan Markešić (Foto: Institut 'Ivo Pilar', Zagreb)


Ne možemo odbaciti islam kao kulturu i civilizaciju, kao nešto negativno, niti možemo odbaciti kršćanstvo. Oni će se međusobno gurati za veći utjecaj, ali doći će do uzajamnog uzimanja pozitivnih obilježja one druge strane. Pa pogledajte Rijeku, Islamski centar u Rijeci pa ćete vidjeti što on sve donosi; bit ćete pozitivno iznenađeni

Dr. sc. Ivan Markešić jedan je od najcjenjenijih hrvatskih sociologa religije. Redovni je profesor u trajnome zvanju na Institutu društvenih znanosti 'Ivo Pilar' u Zagrebu. Njegovi stavovi i ocjene o društvenim, političkim i vjerskim problemima često izazivaju i negativne reakcije, posebno kad osvjetljava odnos Katoličke crkve u Hrvatskoj i vlasti, odnosno politike.

Nakon što je završio studij sociologije na Fakultetu političkih nauka te studij njemačkoga jezika na Filozofskome fakultetu u Sarajevu, Markešić je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu magistrirao s temom o političkoj teologiji Dorothee Sölle, a zatim doktorirao na temu "Religija u teoriji sustava Niklasa Luhmanna". Objavio je šest knjiga, više od 40 znanstvenih radova. S njemačkoga na hrvatski jezik preveo je šest knjiga i jednu s hrvatskoga na njemački jezik. Ivan Markešić je i član Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, a upravo se danas obilježava Međunarodni dan vjerskih sloboda, pa se čini najpogodnijom osobom za razgovor o senzibilnoj temi slobode vjerovanja. To pravo osigurava Ustav RH u članku 40. ("Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja").

'Vi ste pozvani na slobodu'

Na stranici ove udruge citira se i za, ovu temu, ključni članak 18. Deklaracije Opće skupštine UN-a od 10. prosinca 1948. godine, koji glasi: "Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima".

Pritom se citiraju se i dva citata o slobodi iz Biblije: "Uistinu, braćo, vi ste pozvani na slobodu! Samo neka ta sloboda ne bude izgovor za tijelo, već ljubavlju služite jedni drugima" (Galaćanima 5,13.), te: "Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Budite postojani i ne dajte se ponovo upregnuti u jaram ropstva". (Galaćanima 5,1.). Udruga je osnovana 1994. godine, a kako se sami predstavljaju, to je "nevladina i neprofitna organizacija koja okuplja vjernike, svećenike i vjerske službenike raznih vjerskih zajednica, one koji ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici i ateiste u svim županijama Hrvatske s jedinstvenim ciljem: obrana, očuvanje, širenje i oplemenjivanje vjerskih sloboda pojedinaca i vjerskih zajednica, kao i unaprjeđenje prava na slobodu savjesti i vjeroispovijedi".

- Ne postoji li nešto suštinski kontradiktorno u pojmu i općem prihvaćanju pojma vjerske slobode? Svaka religija ima svoju istinu o Bogu i čovjeku, i nju smatra jedino pravom, dok vjerska sloboda podrazumijeva izbor?

- Da, to je točno ako gledamo s te točke gledišta. Međutim, ovdje se govori o religijskim ili vjerskim slobodama unutar jednog društva, jedne države. To znači koliko jedna država u svom sustavu omogućuje da sve vjerske zajednice, ja više volim reći religijske zajednice budu jednakopravne, s time da ni jedna od njih ne bude državna religija. I mi u Hrvatskoj s te strane imamo sekularnu državu, u kojoj se temeljem Ustava određuje sloboda vjerovanja, a time i sloboda organiziranja religijskih zajednica, prema pozitivnim zakonskim odredbama. Naravno, svaka religija, budući da ona želi dati potpuno tumačenje smisla življenja i duševnog spasenja, polazi od toga da su oni jedni posrednici između ovozemaljskog i onostranog života, i da oni jedini pružaju pravo vjerovanje. One su u toj težnji da obuhvate cijeli svijet, i zato se zovu misijske, svjetske religije, poput kršćanstva i islama, idu za tim da svi ljudi svijeta mogu biti članovi te religijske zajednice. Međutim, u društvima kao što je naše, prihvaćaju se takva nastojanja, ali prihvaćamo također i nastojanje druge religijske zajednice da i ona može djelovati na našem području, s time da ni jedna ne smije ugrožavati djelovanje druge zajednice.

- Kako ocjenjujete razinu vjerskih sloboda u Hrvatskoj? Koliko, recimo, katolički vjeronauk narušava ravnopravnost religijskih zajednica, kao i ustavno pravo na vjersku slobodu? Ipak se vrši utjecaj na djecu samo kroz jednu religiju?

- Vjeronauk u školama biraju roditelji prilikom upisa djece u školu. S druge strane, temeljem ugovora između Vlade RH i pojedinačnih religijskih zajednica omogućeno je da i islamska, pravoslavna, protestantska zajednica mogu imati vjeronauk u školama, s time da mora biti, čini mi se, sedam učenika. Naravno, u Hrvatskoj imamo većinsku, gotovo 90-postotnu katoličku zajednicu koja je iskoristila taj moment da svoj vjeronauk postavi kao fakultativan, pa čak i obvezni kolegij, da bi se na taj način izvršio utjecaj na buduće građane.

- Od 1990. godine, već 30 godina, vjersko katoličko opredjeljenje nameće se kao obilježje "pravog Hrvata".

- I u Hrvatskoj, ali u Bosni i Hercegovini smatra se da je 'pravi Hrvat' onaj koji je katolik, kao što je 'pravi Bošnjakom' onaj tko se izjašnjava kao Musliman, a 'pravi Srbin' kao pravoslavac.

- Da nije tako, sigurno ne bi bilo gotovo 90 posto deklariranih katolika u Hrvatskoj.

- Naravno, na posljednjem popisu pučanstva njih 87,7 posto izjasnili da pripadaju Katoličkoj crkvi.

- Vjeru aktivno prakticira možda njih deset ili nešto više posto. Nije li onda takvo masovno izjašnjavanje prije svega političko-etničko, a ne vjersko svrstavanje?

- Može biti i kulturološko, kao pripadanje određenoj civilizaciji utemeljenoj na kršćanstvu, izjašnjavajući time pripadnost zapadno-europskom kršćanskom katoličkom kulturnom krugu, neovisno o tome koliko će njih prakticirati tu svoju vjersku pripadnost. Ona je u Hrvatskoj jako niska. Kad bi se živjelo po nauku koji propovijeda Katolička crkva, u nas ne bi bilo nikakvih problema, sve bi cvjetalo, sve bi bilo dobro; ne bi zatvori bili puni, ne bi bilo lopovluka, ne bio bilo odmazde…

- A bilo bi i malo više tolerancije i empatije prema migrantima?

- To je, opet, pitanje odnosa prema migrantima.

- Nije li taj odnos određen dominantno muslimanskom vjerskom pripadnošću migranata?

- Točno. Ovdje imate islamofobiju, strah od islama, kao što u islamskim zemljama imate strah pod kršćanstva. Vidjeli ste u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kad je papa Franjo dolazio u posjet - tamo kršćani čak ne smiju imati vidljive znakove, da bi uopće vani mogli biti primijećeni. Ta bojazan i strah od ljudi druge vjere nije samo oznaka Hrvatske ili zapadne Europe, nego je to prisutno gotovo svugdje gdjegod su velike religije. Naći ćete i religije koje prihvaćaju sinkretizam i koje na neki način priznaju postojanje i drugih religija. Tijekom ratova i velikih migracija dolazi do sublimacije, stapanja, miješanja kultura, civilizacija, uzimanja dobrih strana od drugih kultura. Mi ne možemo odbaciti islam kao kulturu i civilizaciju, kao nešto negativno, niti možemo odbaciti kršćanstvo. Oni će se međusobno natjecati za veći utjecaj, ali, u svakom slučaju, doći će do uzajamnog uzimanja pozitivnih obilježja one druge strane. Pa pogledajte Rijeku, Islamski centar u Rijeci pa ćete vidjeti što on sve donosi; bit ćete pozitivno iznenađeni.

- Koliko je 'brak' politike i crkve štetan po samu crkvu, a time i vjernike?

- Uvijek je postojala veza između države i religijskih zajednica. Uvijek je religijska zajednica davala legitimaciju postojećem državnom režimu, legitimaciju tome na koji će način vladati, svejedno bilo to dobro ili loše. Gotovo do kraja 19. stoljeća vrijedilo je pravilo "Cuius regio eius religio" - "Čija regija, njegova i religija". Tako i danas imamo spregu između države i crkve. Crkva odnosno religijska zajednica može bez države, no država teško može bez religijske zajednice, posebno kad su u pitanju izbori, odnosno na koji će način religijska zajednica podržati politička nastojanja jedne stranke.

- Koliko načelo vjerske slobode uključuje i ateiste?

- To je pravo na vjerovanje i nevjerovanje. I ljudi koji ne vjeruju imaju pravo iskazati da ne pripadaju niti jedno religijskoj zajednici, nego da svoj život i sve što imaju određuju prema svom vlastitom viđenju.

- Religije i crkve znaju biti isključive i negativističke prema ateistima. No, narušavaju li, s druge strane, i ateisti pravo vjerske slobode, smatrajući religije štetnim po čovjeka i društvo, 'opijumom za narod'?

- Treba razlikovati vjeru od religije. Vjera je osobni odnos čovjeka, pojedinca prema nadnaravnom biću kojeg prihvaća i kojem se klanja, a religije su stvorili ljudi na temelju tog odnosa pojedinca prema nadnaravnom biću. Kad su u pitanju ateisti, ima onih koji bi uništili sve što je religijsko, sve što pripada određenje religijskoj zajednici, međutim, to je nemoguće uraditi zbog toga što ljudi temeljem svojih vjerovanja organiziraju život tamo gdje se nalaze, i društvo kao takvo.

- Ali na stranu sad religija odnosno crkva kao institucija. U jazu između vjernika i nevjernika, pozicija ateista je Protagora za koga je čovjek mjera svih stvari, pa je za njega vjernik onaj koji poništava zdravi razum, dok s druge strane vjernik smatra ateista uskogrudnim, racionalnim, oholim bićem.

- Svatko ima pravo na svoj vlastiti stav, i taj stav iskazivati, i vjernici i nevjernici, sve dotle dok ne počne ugrožavati temeljna prava i slobode onoga drugoga, bio vjernik i nevjernik.

- Kako tumačite da se papa Franjo zauzima i promovira odnos suosjećanja i solidarnosti spram migranata, a da se niti jedan hrvatski biskup u svojim propovijedima, izuzev vojnog ordinarija u BiH biskupa Tome Vukšića, nije uopće osvrnuo na migrantsku krizu.

- To je točno. Nalazimo se na granici. Živimo u graničnom području različitih civilizacija - imamo pravoslavlja, katoličanstvo, islama i židovstva, i tu se čuva granica. Papa je vrhovni poglavar Katoličke crkve koji se drži kršćanskog katoličkog nauka da su svi ljudi Božja stvorenja, da su jednako vrijedni i jednakopravni. On dolazi iz drugog kulturnog okruženja, Južne Amerike, gdje se miješaju kulture. Papa kaže da je miješanje kultura pozitivno i da doprinosi stvaranju novih civilizacijskih, kulturnih vrijednosti. Sa stajališta empatije, papa govori da te ljude treba primiti, pritom polazeći od perspektive da nesreće koje su zadesile te ljude, bilo u Africi, Bliskom ili Dalekom Istoku, nisu nastale same od sebe - kao slučajno izbijanje vrela vode - već kao posljedica djelovanja zapadnoeuropskih "kršćanskih", vojnih, ekonomskih, kolonizatorskih sila, i svega onog što su ratovima ili kolonizacijom učinili. Njihov dolazak u Europu je bumerang za sve ono što je   Europa radila po Africi i Aziji!

- Kod nas je 'preblizak' odnos Crkve i vlasti i dalje žilav. Čak i u Poljskoj nije više u tim razmjerima.

- Žilav je jer je potreban državi, odnosno političkoj stranci. A Crkvi je važno koliko će stranka podržavati njene proklamirane vrijednosti. Recimo, HDZ neće donositi zakon o pobačaju, iako je još prije dvije godine Ustavni sud donio odluku da se to mora napraviti. HDZ je svjestan toga da ne može ukinuti niti zabraniti pobačaj, i kad bi krenuo u to, HDZ bi izgubio izbore. Mogli ste sada vidjeti predsjednicu koja je na vratu imala križić, promovirajući da je kršćanka, katolkinja, da bi se na kraju ispostavilo da je ona liberalna osoba koja zastupa gay brakove, koja prihvaća usvajanje djece od strane gay osoba.

- Pitanje je koliko su to njena uvjerenja, a koliko politička trgovina?

- Zato vam i govorim. U pitanju je čista politička pragma i dodvoravanje. A što je to moral i što su moralne odrednice, to je drugo pitanje.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum