Novoimenovanom zadarskom nadbiskupu koadjutoru, mons. Milanu Zgrabliću, može se pripisati krilatica – nasmiješila mu se treća sreća. Životni put treći put vodi ga u Zadar, grad sv. Stošije: prvi put kao sjemeništarca, pitomca zadarskog sjemeništa Zmajević, drugi put kao prefekta, odgojitelja u istom sjemeništu te treći put imenovanjem zadarskim nadbiskupom koadjutorom.

Misno slavlje u zadarskoj prvostolnici sutra će predvoditi zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, koji je glavni zareditelj, a suzareditelji su mons. Dražen Kutleša, splitsko-makarski nadbiskup i porečki i pulski apostolski administrator, te mons. Ivan Milovan, umirovljeni porečki i pulski biskup.

Zadarska nadbiskupija dobiva novog nadbiskupa koadjutora mons. Milana Zgrablića kojega je papa Franjo 7. travnja imenovao za tu službu. Sadašnji zadarski nadbiskup mons. Puljićem bio je dvanaest godina na čelu zadarske nadbiskupije. Ove je godine, 7. siječnja, navršio 75. godina, što je kanonska dob za umirovljenje biskupa ili nadbiskupa.

Kad mons. Zgrablić preuzme kormilo zadarske nadbiskupije bit će 114. pastir Crkva u Zadru u 17 stoljeća njezina postojanja i 70. zadarski nadbiskup.

Mons. Milan Zgrablić, svećenik porečke i pulske biskupije, u pazinsko sjemenište stupio je 1976. godine; tu je boravio, a učio dvije školske godine u „vanjskoj“ gimnaziji, treći i četvrti razred polazio je pak u zadarskom sjemeništu, gdje je maturirao 1980. godine. Nakon šest godina teoloških studija u Rijeci, za svećenika ga je zaredio biskup Antun Bogetić u crkvi Sv. Eufemije u Rovinju 8. lipnja 1986. godine. Mladu misu slavio je u novoosnovanoj kapelaniji Sv. Ivana i Pavla na Pazinskom polju, 29. srpnja 1986. godine.

Sv. Ivan i Pavao, kao samostalnu kapelaniju osnovao je biskup Bogetić 1984. godine odvajanjem od Pazina, a uzdigao u rang župe 1992. godine. Istoimena crkva sagrađena je 1635. godine i po njoj čitavo ovo područje naziva se Sv. Ivan i Pavao s deset sela: Cerovci, Drndići, Gajmovići, Kašćergani, Maretići, Pulići, Sergovići, Šajini, Zabrežani i Zgrablići. U vali, nedaleko od crkve Sv. Ivana i Pavla, skupna je grobnica ubijenih 7. listopada 1943. Tih su dana pripadnici Rommelovih nacističkih postrojbi sijali smrt diljem Istre. Ubijeno je pedeset i sedmero nedužnih muškaraca iz sela Žgrablići, Pariži, Kašćergani, Drndići, Gajmovići i Zabrećani. Tada je mladi svećenik Zvonimir Brumnić, narodnjak, sudionik tzv. Pazinskih odluka, kada su predstavnici istarskog naroda rekli da Istra jedino mora pripasti Hrvatskoj, išao po Pazinskom polju i uz pomoć seljaka sakupljao mrtvace po njivama, cestama i jamama iskopanog boksita te ih zakapao.

Mladomisnik Zgrablić bio je župni vikar rovinjskom župniku Ivanu Milovanu, biskupu porečkom i pulskom u miru. Jedan je od potpisnika pisma što su ga istarski svećenici uputili na Veliki četvrtak 2011. godine papi Benediktu XVI. i podržali biskupa Milovana da ne odustane od svoga stava i ne popusti pritiscima kako bi samostan i zemljište u Dajli pripali talijanskim benediktincima. Ova „buna“ stavila je na led istarsko svećenstvo, a napose biskupa Milovana, koji je ubrzo umirovljen, a naslijedio ga je po prvi put u povijesti Crkve u Istri biskup koadjutor dr. Dražen Kutleša.

Sada kada je mons. Zgrablić, istarski svećenik koji je podržao „neposlušnog“ biskupa Milovana, imenovan zadarskim nadbiskupom koadjutorom, može se zaključiti da papa Franjo nije zlopamtilo i da su „pobunjeni“ svećenici abolirani. Papa Franjo, međutim, i u slučaju mons. Zgrablića pokazuje da je ustrajan u tome da kandidate za (nad)biskupe ne bira među domicilnim svećenstvom. To se dogodilo s mons. Kutlešom, koji je iz Poreča otišao u Split, mons. Matom Uzinićem, koji je iz Dubrovnika premješten u Rijeku, a dubrovačkim biskupom posvećen je svećenik šibenske biskupije mons. Roko Glasnović.

Na Papinskom učilištu Gregoriana mons. Zgrablić studirao je duhovnost, da bi potom tri godine bio voditeljem doma Pazinskog kolegija – klasične gimnazije, osam godina rovinjski župnik, gdje je, među ostalim, pokrenuo gradnju Pastirskog središta Sv. Obitelji. Porečkim župnikom imenovan je 2015. godine, kada se zamijenio s mons. Vilimom Grpcem, generalnim vikarom porečke i pulske biskupije: mons. Grbac je otišao u Rovinj, a mons. Zgrablić u Poreč. Iz Poreča dvije je godine upravljao i sutlovrečkom župom.

Ostat će upamćen po potpisivanju Povelje o kumstvu između župe Sv. Michaela u Poingu kraj Muenchena i porečke župe Uznesenja Marijina 2015. godine.

Bio je biskupski povjerenik za duhovna zvanja u porečkoj i pulskoj biskupiji, a čak trinaest godina, od 1996. do 2009., član Vijeća za kler i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije. Tri je godine, od 1994. do 1997., voditelj Pazinskog kolegija, od 1997. do 2007. godine na čelu biskupijskog Caritasa, pa i ravnatelj Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika.

On je koordinator liturgijskog odbora beatifikacije bl. Miroslava Bulešića i član Vijeća za promicanje kulta bl. Bulešića. Proslava beatifikacije održana je u pulskoj areni 28. rujna 2013. godine. Bio je predsjednik, pa član Uprave Benedikta u Novigradu, tvrtke koju je 2001. godine osnovala porečka i pulska biskupija sa zajedničkim kapitalom Biskupske zaklade za nekretnine iz Linza. Tvrtka pokriva široke djelatnosti, uglavnom u području turizma, i trebala je, navodno, kompleks samostana u Dajli „pretvoriti“ u elitni turistički smještaj.

Zanimljiva je povijest crkvenih ustanova u kojima je bio i djelovao mons. Zgrablić. Biskup Antun Bogetić zadužio je vlč. Antuna Heka 1992. godine da pripremi osnivanje katoličke škole. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman potpisao je s biskupom Bogetićem povelju o početku obnove zgrade sjemeništa. Prva školska godina mješovite katoličke škole počela je u rujnu 1993. Prvi ravnatelj, mons. Antun Hek, poginuo je u prometnoj nesreći 24. veljače 2002. na cesti u Tarskoj vali.

I još dvije zanimljivosti uz pazinsko sjemenište. U Pazinu je od 1955. do 1965. djelovala Viša teološka škola, koju je biskup dr. Dragutin Nežić otvorio nakon što je u montiranom slučaju zatvorena teologija u Rijeci. Na početku Domovinskog rata, od 18. siječnja 1992. godine, Nadbiskupsko sjemenište Zmajević iz Zadra dvije školske godine, 1991./92. i 1992./93., djelovalo je pazinskom sjemeništu u Pazinu. U lipnju 1993. godine sjemeništarci su se sa svojim nadbiskupom Ivanom Prenđom vratili u obnovljenu zgradu u Zadar.

Visoku teološku školu u Rijeci otvorio je 1947. godine senjsko-modruški biskup dr. Viktor Burić, da bi 1955. bila zatvorena (i ona u Splitu), a ponovno otvorena 1966. godine i otad nesmetano djeluje. Većina istarskih svećenika teološko-filozofske studije završilo je upravo u Rijeci. Nadbiskupsko sjemenište Zmajević u Zadru osnovao je nadbiskup Vicko Zmajević, kao sjemenište za svećenike glagoljaše. Namisao se počela ispunjavati 1735. godine, kada je sagrađena zgrada uz katedralu. Otvaranje sjemeništa u Zadru nije doživio nadbiskup Zmajević, to će učiniti njegov nasljednik Mate Karaman 1. svibnja 1748. godine. Sjemenište je biskupsko "per clero della campagna", da bi odgajao svećenike koji će Radosnu vijest puku prenositi na materinjem jeziku. Ono je 1821. postalo središnje Bogoslovsko sjemenište za područje čitave Dalmacije.

Povezane vijesti

• Papa imenovao prvog crnca za nadbiskupa Washingtona
• Panamski nadbiskup iz helikoptera blagoslovio maslinove grančice
• Dražen Kutleša imenovan nadbiskupom koadjutorom Splitsko-makarske nadbiskupije