Marko studira i radi u Nottinghamu već neko vrijeme i sagledavajući sve epidemiološke podatke i informacije iz Velike Britanije, moja procjena nakon razgovora s epidemiolozima je bila da se treba vratiti jer će u Hrvatskoj biti sigurniji

Saborska zastupnica Mosta Ines Strenja je u samoizolaciji na koju je prisiljena ne zbog toga što je zaražena koronavirusom ili je bila kontakt zaražene osobe, ona je u samoizolaciji vlastitim izborom jer spada u najrizičniju skupinu kojoj bi inficiranje koronavirusom značilo ozbiljno igranje životom. Razgovarali smo s ovom riječkom liječnicom o njezinom iskustvu samoizolacije kroz koje prolazi sve više ljudi zbog pandemije koja je zaustavila svijet, piše Novi list. 

- Možete li nam reći od kada ste u samoizolaciji i zašto ste se odlučili na nju?

- Ponajprije moram naglasiti da sam u nekoj vrsti dobrovoljne samoizolacije posljednja dva tjedna, s obzirom na bolest od koje bolujem i zbog koje spadam u najrizičniju skupinu. Dakle, nisam bila ni s kim tko je obolio u kontaktu, niti sam negdje putovala. Radi se o autoimunoj intersticijskoj bolesti pluća s fibrozom od koje bolujem već više od desetak godina i poradi koje sam na ozbiljnoj imunosupresivnoj terapiji rituksimabom. Sve to me u ovom trenutku čini jako podložnom većini infekcija pa tako i ovoj koja bi po mene, kako kažu stručnjaci, završila loše.

- Kako izgleda vaš život od kada ste u samoizolaciji?

- I dalje mi fali vremena. Bitno je da ljudi uspostave i dalje neku rutinu, da se zna vrijeme za rad, zabavu i odmor. Ja osobno sam u stalnom kontaktu s kolegama diljem Hrvatske. Moj saborski Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku i dalje radi punom parom. Kao što znate, njegov djelokrug rada kao matičnog radnog tijela Hrvatskog sabora je praćenje funkcioniranja zdravstvene zaštite i organizacija zdravstvene službe i socijalne skrbi. Stručne službe odbora na čelu sa Sanjom Vuletić mi sve prosljeđuju, dogovaramo se i na dnevnoj bazi rješavamo ono što je u našoj domeni. No, s obzirom da sam neurolog i nije mi drago što u ovoj situaciji ne mogu biti sa svojim kolegama, stavila sam se na raspolaganje za sve konzultacije i kolegama i bolesnicima koji u ovom trenutku ne mogu obaviti kontrole. Naravno, svi koji imaju akutne tegobe i dalje se trebaju javiti svome liječniku i neurologu, no procijenila sam da je mnogo mojih sugrađana sad zbunjeno i zabrinuto jer ne znaju kamo s nalazima, je li nešto hitno itd… Svoj Facebook profil i mailove su otvorili mnogi kolege i ponudili pomoć.

To je u ovoj neuobičajenoj situaciji građanima potrebno, fukcionira na isti način kao i psihološka pomoć koju nude gotovo sve županije, kao i savjeti u vezi s infekcijom koronavirusom. Sve pohvale i našim vrijednim djelatnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo naše županije, koji danonoćno i vikendom dežuraju uz telefone. Naravno, i dalje mi je glavna razonoda film, film, film… Jer sam nepopravljivi filmofil…. pa malo knjige. Nisam imala vremena pročitati neke knjige koje me već dulje čekaju, Mani Gotovac s njenim »Rastancima« i Michelle Obama »Moja priča«. Bit će ih očito...

- Što biste preporučili ljudima koji se nađu u takvoj situaciji?

- Dakle, obveza svih osoba starije dobi i onih koji su na neki način imunokompromitirani, bilo lijekovima ili samom osnovnom bolešću, je ostati doma, biti u samoizolaciji ako je to ikako moguće. Jer zbog nas je i sve ovo. Uostalom, sve poruke zdravstvenjaka koje čujemo su – mi smo tu zbog vas, a vi ostanite kući zbog nas! Stoga preporučam da oni koji imaju pristup internetu da čitaju www.koronavirus.hr gdje su vrlo jasno nabrojene i sve preporuke i najsvježije informacije.

- Koliko vam cijelu situaciju otežava činjenica da je vaš sin inficiran koronavirusom? Kako se osjeća, koliko to traje i kako je došlo do zaraze?

- Moj sin se dobro osjeća, najteže je to što ga nisam vidjela skoro četiri mjeseca, a tako će biti sve dok se ne negativizira. Marko studira i radi u Nottinghamu već neko vrijeme i sagledavajući sve epidemiološke podatke i informacije iz Velike Britanije, moja procjena nakon razgovora s epidemiolozima je bila da se treba vratiti jer će u Hrvatskoj biti sigurniji.

Napravljen je plan, auto ga je čekao na aerodromu i on se sam odvezao u samoizolaciju. Nakon 4 dana dobio je blažu temperaturu, odmah je nazvan epidemiolog koji ga je uputio da se testira, vratio ga u samoizolaciju te po prispjeću nalaza da je pozitivan organizirao sanitetski prijevoz koji ga je uza sve mjere predostrožnosti prevezao u KBC na Infektologiju.

Ovo navodim jer je jako bitno da se svi pridržavaju propisanih pravila i procedura koje onemogućavaju širenje infekcije. On sam ne zna gdje se zarazio, sveučilište i kampus nisu u trenutku kad se on vratio još poduzeli nikakve protuepidemijske mjere, jer je u tom trenutku još bio stav da će pustiti da se virus spontano širi u populaciji. Nasreću od toga su odustali, mada smatram prekasno. Podaci i budućnost će pokazati.

- Možete li kao medicinska radnica ocijeniti sve ono što poduzima Nacionalni stožer kako bi se zaustavilo širenje koronavirusa?

- Nacionalni krizni stožer ima moju punu podršku, što sam već više puta komunicirala. Možete biti sigurni da bih kao oporba već žestoko kritizirala i upozoravala, kao što sam uvijek i činila u svom dosadašnjem saborskom mandatu, sve propuste u zdravstvenom sustavu kojima sam svjedočila. Nacionalni krizni stožer je pravodobno i jasno komunicirao svo ovo vrijeme, nisu niti umanjivali, niti uvećavali.

Spremni su se korigirati, što smo već imali prilike vidjeti. Ministar Vili Beroš nije klasični političar, on nastupa s pozicije struke, što se i vidi, kao što sve potrebno adresira kolegi Kreši Capaku ili prof. dr Alemki Markotić, njima prepušta krizno komuniciranje iz stručnih domena. To je dobro. Sustav su pravodobno stupnjevito podizali, razmjestili su bolničke krevete, formirali respiracijske centre, pripremili primarne i sekundarne centre, uz kontinuirani predani 24-satni rad epidemiologa koji su dosad odradili lavovski posao.

- Nije vam uža specijalnost, ali pretpostavljam da komunicirate s kolegama i kolegicama u vezi s pandemijom i kakve su procjene u vezi s ovom pošasti?

- Hrvatska je zemlja koja se oslonila na znanje i struku. I to svi indikatori pokazuju, nema dokaza za slobodnu cirkulaciju virusa, nema eksponencijalnog rasta oboljelih, zdravstveni sustav se priprema na prihvat većeg broja oboljelih, no prilagođen je trenutnoj situaciji i liječnici su podijeljeni u tri kategorije koje će optimalno pokušati zadovoljiti sve zahtjeve. Ima li problema – naravno da ima. I rješavaju se. Morate znati da i najbogatije zemlje svijeta u ovom trenutku imaju problema sa zaštitnom opremom, no svjedoci smo da se ubrzano radi na dobavi istih iz svih mogućih izvora i zemalja.

U ovom trenutku smo usredotočeni na koronavirusnu epidemiju, međutim ne trebamo zaboraviti i ostale bolesnike koji trebaju neizostavnu medicinsku skrb. To ni u kom trenutku ne treba pasti u drugi plan. Ozbiljnim pridržavanjem uputa Nacionalnog kriznog stožera nadam se da će brojke oboljelih i dalje imati samo linearan rast, no sve ovisi o tome koliko ćemo mi sami građani biti odgovorni. Zasad, bez obzira na slučajeve kršenja samoizolacije, mislim da su naši građani shvatili i da se odgovorno ponašaju. I rezultat toga su ove brojke. Nikome nije po volji socijalna izolacija ni karantena. No treba znati da kašnjenje samo dva tjedna s početkom karantene znači razliku smrtnosti koja sa 100 ide na 10.000. To sada vidimo u Italiji.

- Kako ocjenjujete mjere koje poduzimaju u europskim zemljama, ali i u svijetu, te možete li se osvrnuti na situaciju u Italiji, Španjolskoj, SAD-u...?

- Ono što je sada sve jasnije, jest da bez odlučnih mjera nema adekvatnog rezultata te uz manje oscilacije gotovo sve zemlje prate isti režim mjera socijalnog distanciranja i ograničenja svakodnevnih aktivnosti, a najveće razlike su u vremenu i brzini implementiranja gdje smo mi, prema svim pokazateljima, među vodećima u svijetu zbog čega vjerujem imamo ovakve rezultate nasuprot Italije, Španjolske, Velike Britanije i drugih kod kojih se vidi eksponencijalni rast. SAD je, nažalost, priča za sebe zbog karakterističnog vodstva i utjecaja biznisa na strategiju rukovođenja epidemijom koju kreiraju političari, a ne stručnjaci, što ih vodi prema potencijalno najgorim ishodima i stotinama tisuća mrtvih.

- Koja je vaša porukama i građanima i kolegama iz zdravstvenog sustava?

-Poručujem građanima da vjeruju u naš zdravstveni sustav. Hrvatska ima dobro javno zdravstvo, bez obzira što se događalo proteklih desetljeća. Mjere socijalne izolacije napravili smo u pravom trenutku, postupno i odlučno, naša prva linija obrane se pokazala, kako kaže prof. dr. sc. Igor Rudan, među najboljima od 30-ak zemalja EU-a.

Vjerujem da je to rezultat Štamparovog modela javnoga zdravstva s još svježim iskustvima iz Domovinskog rata u kojem, unatoč vrlo teškim uvjetima posebno na bojišnici, nismo imali ozbiljnijih epidemija. A poruka zdravstvenim djelatnicima i svim onim neophodnim nezdravstvenim strukama – samo nastavite kao i dosad. Kad sve ovo prođe, nastavit ćemo stare bitke za bolje plaće, bolje uvjete rada i zaustavljanje odljeva preko granice. Unatoč čestom nezadovoljstvu o tome kako funkcioniramo u mirnodopskim uvjetima, ekstremne situacije nas često prikažu u najboljem svjetlu. I u dobru i u zlu. I nogomet i rat. I ovaj virus.