MIROSLAV JELIČIĆ PURKO, POTPREDSJEDNIK UDRUGE MALIH DIONIČARA AGROKORA:
Država potezom pera uništava imovinu 17 tisuća dioničara
Komentar prihvaćanja općih uvjeta nagodbe.
To je pravljenje računa bez krčmara! Cijela se nagodba zasniva na ništavnim jamstvima Leda, Jamnice i drugih kompanija koje su jamčile za obveze Agrokora, a nisu dobile ništa zauzvrat. Posebno zato što jamstva sadrže ugovorne odredbe o ograničenjima za hrvatske dužnike. Intencija je izbrisati dioničare u Hrvatskoj, a u svim ostalim zemljama regije gdje Agrokor ima poduzeća dioničari će biti netaknuti. Općenito, nije u dispoziciji vjerovnika da se nagađaju oko ništetnih ugovora tj. jamstava, posebno zato što sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Isto tako sud po službenoj dužnosti pazi da se nagodba ne provede na nedopušten način. To je tako u njemačkoj, austrijskoj i slovenskoj sudskoj praksi. EU pravo jasno ukazuje da bi se u suprotnome radilo o povredi temeljnog načela slobode kretanja kapitala. Zato manjinski dioničari moraju biti na bilo koji način obeštećeni.
Izvanredni povjerenik Fabris Peruško drugačije tumači jamstva.
On je u emisiji Otvoreno HRT-a rekao da je jamstvo koje su Jamnica, Ledo i drugi davali za dugove Agrokora prema bankama isto kao i kad građanin jamči za kredit prijatelju pa ovaj ne plati te se banka naplaćuje od jamca. Peruško izgleda ne poznaje osnove Zakona o trgovačkim društvima. Njegove opservacije su, uz svu silu savjetnika, jadne. Za početak, banka ne može jamcu-prijatelju uzeti sve dohotke i imovinu, postoje zakonska ograničenja. Uostalom, po novom zakonu banka bi u toj situaciji čak trebala platiti nemale kazne i vratiti što je uzela iznad dozvoljenog.
Kad su u pitanju jamstva pravnih osoba, firmi, poduzeća, zakon jasno prepoznaje posebnu situaciju kad poduzeće jamči za dugove drugog poduzeća koje je njegov najveći vlasnik. Agrokor d.d. je pojedinačno najveći vlasnik u svim tim poduzećima i jasno je da je imao utjecaj na odluke. Upravo zato, zbog toga što se želi ograničiti takav negativan utjecaj, zakoni predviđaju ograničenja. Hajde da odgovorim gospodinu Perušku na primjeru fizičkih osoba, kad mu je tako lakše shvatiti. Roditelj ima potpuni utjecaj na svoje malo dijete. Smije li zbog toga on uzeti bubreg tom djetetu i prodati ga? Oprostite na morbidnosti, ali to je taj primjer u kojemu bismo tolerirali Agrokoru uzimanje imovine drugih firmi.
Jesu li onda banke koje su uzimale jamstva prevarene?
Nikako! U ugovorima upravo i piše da će jamstva biti ograničena. Dakle, sve su znale što potpisuju i kakvim se rizicima izlažu. Otkud sada podrška da se sve to zaboravi, to nas jako čudi. Ne mogu papiri nestati, znate.
Što planiraju manjinski dioničari učiniti po pitanju zaštite svojih prava? Udruga manjinskih dioničara predstavlja više od 17.000 dioničara i broji preko 1.200 članova. Udruga i njezini članovi iskoristit će sva pravna sredstva u zaštiti svojih interesa ukoliko na to budu primorani. No vjerojatnije je da će se naći rješenje za obeštećenje manjinskih dioničara, budući da si niti jedan ozbiljan vlasnik, a posebno međunarodne financijske institucije, neće dozvoliti vlasničku konsolidaciju opterećenu sudskim postupcima i negativnom reputacijom u atmosferi kršenja zakonskih normi.
Zašto Ivan Vrdoljak, predsjednik HNS-a kaže da se zakonom ne može odvojiti male dioničare od Ivice Todorića?
Kako je njemu ljudski žao malih dioničara, tako je meni ljudski žao što on svjesno miješa dioničara Agrokora d.d. (Todorića) s dioničarima Jamnice, Belja, Leda. Čovjek je bio ministar gospodarstva, nevjerojatno je da mu ove razlike nisu jasne. Bit će nam jako korisne te njegove izjave. Nadalje, njegova stranka je dala amandman da se smanji prag vlasništva s 50 na 25 posto i da se na ta društva odnosi lex Agrokor. Meni je osobno žao ljudi poput Radimira Čačića koji je izjavio da je najvažnije da su dioničari ostali bez svega. Žao mi je Borislava Škegre koji nas upoznaje da je surova ekonomska stvarnost da su tvrtke iz koncerna Agrokor radile bez kapitala. Pitanje je: zar nije kapital uplata novca u dionički kapital u javnoj ponudi Leda od prije nekoliko godina.
Poljska je, prema FTSE Russellu, prešla iz ekonomije u razvoju u razvijenu ekonomiju prvenstveno zbog učinkovitosti tržišta kapitala i zaštiti manjinskih dioničara. Da su gore navedena gospoda koristila iskustva Poljske dok su bili na vlasti, danas nam lex ne bi bio potreban.
Postoji li uopće način da se obeštete manjinski dioničari ako je imovina Agrokora manja od obveza?
U javnom prostoru svjesno se priča o jednoj firmi. Tako se, naoko, uspijeva staviti u isti koš dugove Agrokora s imovinom npr. Jamnice i Belja. Pa se posljedično namjerno manjinski dioničari Vupika, Jamnice, Leda i ostalih stavljaju u isti koš s većinskim dioničarem Agrokora, Todorićem. Tome nije tako. Agrokor je jedan od suvlasnika u Ledu i ostalim društvima. Drugi suvlasnici smo mi. Postoje dakle brojni načini da se manjinske dioničare obešteti, putem primjerice delistiranja dionica sa Zagrebačke burze i isplate pripadajuće otpremnine, zamjenom postojećih dionica za udjele u novom holdingu i slično.
Kakve su posljedice izglasavanja nagodbe po predloženom modelu?
Država ima monopol sile. I može postavljati pravila igre kako misli da treba pa tom silom osigurati da se pravila poštuju. Tako je i u ovom slučaju. Prisilno se može provesti što god da izglasaju vjerovnici. Mogu popustiti sve brane civiliziranog društva - mogu članovi vjerovničkog vijeća zanemariti obvezu dobrog gospodara, mogu sudovi reći da je zakonito uzimati od zdrave firme da bi platio dugove bolesne (i pritom srušiti zdravu firmu), može Europska komisija zažmiriti. Ako se to dogodi, onda je najmanji problem to da su neki od najvećih domaćih poslodavaca i poreznih obveznika poput Adrisa, Alce, Agrama, Francka, kao i više od 17.000 građana-dioničara upravo ti koji su potezom pera označeni kao oni čije se imovina uništava da bi se platilo nekom drugom. Važnija posljedica je što se sutra pravila igre mogu promijeniti tako da bude zakonito i provedivo da vam banka uzme stan jer je susjed na katu iznad prestao plaćati kredit. Već na prvi pogled evidentno je da su, izuzev dobavljača, domaći akteri najveći gubitnici ovako postavljene prisilne nagodbe. Postavlja se pitanje kako to da su neki od najvećih domaćih poslodavaca i poreznih obveznika te 17.000 građana-dioničara upravo ti koji su potezom pera označeni kao oni čije sa imovina uništava.
OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
