VIŠNJANSKI ASTRONOM

Dramatično upozorenje Korada Korlevića: "Dragi moji, ušli smo u SLIJEPO CRIJEVO CIVILIZACIJE"

| Autor: Edi PRODAN

Informatičko, doba digitalne revolucije je iza nas. Trajalo je kratko, najkraće je to razdoblje u povijesti, ali napravilo je niz dramatičnih preokreta. Jer, pretpovijest civilizacije je trajala 90 tisuća godina, poljoprivredno doba 10 tisuća, industrijsko doba u najboljem smislu dvjesto godina, informatičko svega 25. Ali umjesto da uđemo u neko novo doba razvoja, mi smo vam dragi moji ušli u – slijepo crijevo civilizacije

Sve, sve, sve, ali baš – sve svoje stavove, razmišljanja, navike, sve morate promijeniti ako se mislite prilagoditi budućnosti koja je već počela. Ma kakvo digitalno doba, ono je već iza nas. Morate preuzeti upravljanje i odrediti se prema budućnosti tako da ona pripada vama!

Korado Korlević... mnogo je toga on po svom zanimanju i stručnosti koju posjeduje, ali nakon sat i pol predavanja tematike vrlo širokog spektra u kojem je bez ikakvih problema, u potpunoj tišini uspio držati mirnima riječke gimnazijalce, adolescente koji se nalaze u jednom od najnemirnijih razdoblja svog života, zaslužuje prije svega titulu humanista.

Godinama je na samom vrhu zanimanja javnosti koja se bavi – svemirom. Astronomijom. Općenito, nepoznatim, ali i generalno područjima bliskim nauci koja jako voli zaviriti preko praga sadašnjosti. Koja voli zaviriti u budućnost. Korado Korlević, višnjanski astronom, ali i dobitnik brojnih nagrada koje se odnose na procese rada s djecom, učenicima, sa svima onima na kojima – svijet ostaje. Pokušavali smo do njega nekoliko dana. Pristupačan, iskren, naravno i zanesen kakvi već jesu znanstvenici, trudio se udovoljiti nekom od termina koji bi nam odgovarao. Iako nam je sa stručnim predavanjem došao gotovo u samo dvorište, u srijedu ga se s velikim zanimanjem slušalo u RiDentu, zamolio nas je da ne dolazimo nakon toga.

A onda se u čitavoj priči našla njegova suradnica, programska koordinatorica AD Višnjan Gordana Ruso.

– Pa u četvrtak poslijepodne u višnjanskoj staroj zvjezdarnici Korado ima predavanje za učenike riječke gimnazije Andrije Mohorovičića. Možda je to idealna prilika da i sami prisustvujete predavanju, vidite interakciju, nakon toga obavite razgovor.

Genijalno! Pa sve da smo i željeli »izrežirati« jednu takvu predstavu, teško bi nam pošlo za organizacijskim moćima.

Na putu kaosa

Vijećnica, 16 sati, puna riječkih gimnazijalaca. Njih sedamdeset stiglo je u dva autobusa. Kako nam je pojašnjavao njihov voditelj, prof. Goran Krapić, u ekipi su bili GAM-ovci raznih uzrasta koji su kroz svoja interesna područja najbliži svemu onom što znanstvenik formata Korada Korlevića koliko stručno, toliko i prijemljivo širem krugu ljudi pojašnjava.

– Nalazimo se na putu kaosa. Ali da on to ne bi bio, postoje ključanice koje se moraju otključati kako bi se dobilo odgovore na pitanja koja smo prečesto skloni mistificirati, skloni smo bojati ih se jer na njih nemamo odgovora. Istina je drugačija. Ali da biste mogli doći u situaciju u kojoj ćete pronaći modalitet za otključavanje neke od ključanica kaosa, najprije mora se shvatiti da su znanja koja vam se nude potpuno nebitna. Čemu? Gomilate podatke koji su putem elektronskih, digitalnih platformi dostupni u nekoliko sekundi. Kurikularna reforma? Ma nemojmo biti smiješni, pa kome ona treba, pucao je Korlević iz svih oružja na današnji sustav školstva, sustav koji unatoč silnim naporima i želji mijenjanja zapravo već u svojoj pripremi beskrajno zastario. Učenici u prepunoj dvorani Stare zvjezdarnice u središtu Višnjana su se pogledavali, dok je profesorski tim, smješten s boka – Fedora Vidas Dejhalla, Ivan Vitas, Filip Radan i već spomenuti Goran Krapić – poprilično hrabro primala »udarce«. Mada, Korlevićevi stavovi o školskom sustavu su poznati, znali su gdje djecu vode i što će im jedan od najdinamičnijih hrvatskih humanista priopćiti.

– Da, kako sam i rekao informatičko, doba digitalne revolucije je iza nas. Trajalo je kratko, najkraće je to razdoblje u povijesti, ali napravilo je niz dramatičnih preokreta. Jer, pretpovijest civilizacije je trajala 90 tisuća godina, poljoprivredno doba 10 tisuća, industrijsko doba u najboljem smislu dvjesto godina, informatičko svega 25. Ali umjesto da uđemo u neko novo doba razvoja, mi smo vam dragi moji ušli u – slijepo crijevo civilizacije. Došli smo u društvo zabave, društvo koje skrbi prije i iznad svega o – sretnim potrošačima. Sve nebitno je bitno. Bolji nogometaš je plaćen kao tisuću vaših profesora, tisuću liječnika. A tako je jer je nevažno važno, a važno je - nevažno.

Nalazimo se naprosto u jednom stadiju u kojem se svojedobno našlo Rimsko carstvo. Ono je tada privremeno rješenje za spas pronašlo u sustavu koji poznajemo kao »kruha i igara«. Gradili su se amfiteatri, a ratnici bez vojske i ratova, kao i svi ostali ljudi bez posla bili su uhljebljivani, dalo im se posla, tek nekog, uz cara. Na taj se način odvlačila poznost od bitnog, ali ljudi su bili sretni. Jer imali su kruha i igara. Vidite li neku sličnost današnjim dobom? Naravno, identična je. Kako u Hrvatskoj gdje su najveće postignuća izgradnja sportskih dvorana i kružnih tokova, za čiju se vrijednost inače moglo osigurati na tisuće školskih kemijskih i sličnih laboratorija, tako i u svijetu. Jer čemu laboratoriji? Pa mnogo je važnija ljubav prema nekom sportskom klubu i pivovari koja ga prati, direktan je Korlević.

Društvo uhljeba

I zapravo nevjerojatan u tome s koliko elegancije povezuje naizgled potpuno nepovezive znanosti, kako ih iz različitih rukavaca vodi u istu maticu. U nabujalu, prijeteću rijeku koja nas upozorava: ili ćete nešto hitno mijenjati, ili će nas vrlo brzo sve zajedno neka viša sila – poništiti.

– Nalazimo se u Višnjanu, u Staroj zvjezdarnici. U međuvremenu smo nedaleko od ove u Tićanu, sagradili novu, a zahvaljujući predanom radu uvrstili smo se među tri najvažnije zvjezdarnice na svijetu. I to čak u korelaciji s najmoćnijima, s onima što su u funkciji američke vojske. Kako to postižemo kad je jasno kako nemamo ni promil njihovih sredstava, njihovog novca? Nije lako, ali se može. Budućnost naprosto pripada onima koji su je spremni prihvatiti, onima koji imaju vjeru u sebe i nemaju nikakvih predrasuda. Prema sebi i ljudima oko sebe. Mi između ostalog opažamo meteorite. Pratimo njihovo kretanje. Matematički izračunavamo mogućnost da udare u Zemlju, odnosno mjesto i vrijeme kad će se to dogoditi. A dogodit će se jer se kroz čitavu povijest i događalo. Posljednji veliki udar meteorita koji se dogodio u Tunguskoj prašumi prije više od stotinu godina, 1908. spalio je u Tunguziji površinu od 2150 četvornih kilometara. Srećom, kako je to nenastanjeno područje, izbjegnute su velike žrtve. Ali, da danas ili u dogledno vrijeme u neku morsku površinu udari meteor te da izazove tsunami, milijardu bi ljudi stradalo. Udaraju meteoriti i danas, ali dok ćete u medijima pronaći svu silu tekstova, krajnje senzacionalističkih kako Zemlji eto prijeti kataklizma zbog mogućeg udara meteora, baš nikad u tim istim medijima nećete pročitati da je negdje do udara i došlo. Zbog čega? Zbog toga jer su mediji jedna od poluga Društva sreće, oni ne vole prave, istinite vijesti! Oni moraju stvarati priče koje ne smiju uzbuditi potrošače. Oni moraju biti na koristi šačici ljudi, onih koji privatnim avionima dolaze na svoj summit u Davos, kako bi se i dalje širilo i razvijalo društvo potrošača. Stvara se društvo uhljeba, ljudi koji znaju tko ih hrani, da bi se zarađeno prelilo na potrošnju: na sportske događaje, kupovanje nepotrebnog, na – društvo zabave, žestoko se obračunavao s današnjicom Korlević.

Učenici su pak i dalje bili nevjerojatno koncentrirani i mirni. osjetili su naprosto da se Korlević obraća – njima. Da je nekolicina »staraca« u dvorani, profesora koji ne uspijevaju pronaći izlaz, bolje rečeno ulaz u školu budućnosti, i novinara, tih prodavača šarenih laži opsjena i obmana, plaćenika moćnika sa summita u Davosu, tu bila samo zato što oni, učenici GAM-a, još nisu preuzeli vlast.

Djeca novog doba

Da, u velikoj je mjeri Korlević u pravu no ono što je učinila informatička revolucija i njezino četvrt stoljeća dugo razdoblje, bilo je u velikoj mjeri i očekivano. Ekstremno brza transformacija sredstava za rad, načini stjecanja znanja, njegovog skladištenja i ekstremno brze dostupnosti tih znanja, nije mogla utjecati na biologiju. Ljudi i dalje stare svojim ritmom i naprosto nisu u mogućnosti tolikom brzinom pratiti tehnološki razvoj.

Jer dok se primjerice prije tridesetak ili nešto više godina velikom brzinom, na svakom koraku, otvaralo poslovnice banaka, informatička ih je revolucija učinila besmislenima. Pa se tako, nekoliko desetljeća kasnije u vlastitim reklamama čak ismijava ljude koji – odlaze u banke. Ali gdje s viškovima? Gdje s ljudima koji su izgubili svoje »šalterske službe«. K nozi caru! Na hljeb političkim strukturama i infrastrukturama! Pa u trgovačke centre. Da lijepo vrate ono što su im njihovi uhljebitelji darovali.

– Pred nama je presudnih deset godina u kojima će se sve odlučiti. Hoćemo li do kraja potonuti u kaos i u jednoj velikoj mjeri kao civilizacija koju pratimo od otkrića poljoprivrede do kraja informatičkog doba nestati ili se – promijeniti i pronaći ulaz, otključati tu presudnu ključanicu kaosa i otvoriti vrata novog doba civilizacije. Ali ne ove današnje, zalutale i besplodne, »civilizacije« Društva doživljajne ekonomije kako ju naziva Rolf Jensen, već neke nove, one koja će dramatično promijeniti sve što danas poznajemo. Pojam života i smrti, pojam znanja i mijenjanja svijeta na bolje zahvaljujući znanju, omogućavanje strahovitog produljenja života, da ne kažem besmrtnosti ljudi za što već danas postoji većina pretpostavki ili pak pretovoriti sve u – prah i pepeo. Na vama je odluka. Znam da upisom gimnazije ili bilo koje slične srednje škole niste zadovoljni jer vas tjeraju učiti ono što ne trebate. Da, takve se škole trude ali se jednostavno metodologijama koje dolaze još iz industrijskog doba ne mogu prilagoditi vašim sposobnostima i sasvim drugačijem odnosu prema učenju. Uostalom vi ste apsolutno djeca informatičkog doba, jednostavno sve je na vama: sudbina svijeta je u vašim rukama. I zbog toga od vas tražim samo nekoliko stvari. Najprije shvatite da budućnost kreće od vas. Da je svatko od vas rođen s nekim talentom samo ga pun vjere u sebe mora i pronaći, da ne robujete navikama koje vam nameću prošla vremena, da svu sviju energiju usmjerite na permanentnu edukaciju, da shvatite kako su znanja koja vam se nude apsolutno nebitna, da ne budete potrošačke ovce nego da, kako je svojedobno rekao i Gandhi »budite promjena koju želite vidjeti u svijetu«. Svatko od vas ima Božji dar, ali da biste ga pronašli morate sačuvati dijete u sebi. Ne vjerujete nikom, budite strastveni i znajte da ulazimo, svi zajedno u najluđi dio civilizacije. Kako ćemo iz njega izaći – vama je dano...

Napredne znanosti

Nekoliko sekundi apsolutne tišine, u kojoj je onih nekoliko »staraca« vjerojatno čulo samo zujanje u svojim ostarjelim ušima, da bi se nakon toga prolomio moćni pljesak. »Propovjednik« Korlević je snagom istine animirao desetke »vjernika«. Hoće li se oni nakon ovog »višnjanskog summita« mirno otputiti u trgovačke centre, u Društvo snova, ili uroniti u virtualnu i apsolutno im dostupnu stvarnost te krenuti »preokretati kartu«? Sudeći po kasnijoj komunikaciji kao i interesu koji su pokazali u novoj tićanskoj zvjezdarnici AD Višnjan gdje smo se kasnije svi zajedno preselili, za budućnost izgleda ipak nema straha. Kako je ono Korlević govorio: ne vjerujte nikom, odradite školu, ali se ne zamarajte s onim s čime vas u njoj zamaraju, otiđite studirati napredne znanosti. Budite različiti i ne vjerujte nikom. Educirajte se i – ne okrećite glavu prema prošlosti!

Da, iako mu mi »starci« nikako nismo bili u fokusu, Korlević se zapravo obratio svima nama. Starima i mladima. Uhljebiteljima i uhljebima. Primimo se posla. Kruha i igara neće još dugo trajati. Deset, ma možda i manje godina, nakon toga... ne, neće nas udariti meteorit i napraviti sumrak civilizacije. Ovog puta kriv nam neće biti svemir, krivi ćemo biti sami.

Genetska manipulacija je stvarnost. To nam je iz brojnih primjera u životinjskom svijetu i potpuno jasno. Koliko smo blizu da to bude i u slučaju ljudi?

– Jako je blizu. Prema stručnim procjenama, oni koji budu za jedno pedesetak godina šetali Korzom vidjet će oko sebe identične ljude. Svi će izgledati jako slično. Ono što će se suštinski događati bit će »ispod površine«, događat će se u centrima moći. Zbog čega? Pa zbog toga što će se već za nekoliko godina moći genetski utjecati na izgled svog potomstva. Vi danas možete uz pomoć pojedinih sustava, »aplikacija« oblikovati svoje kućne ljubimce. Uskoro ćete to moći činiti i s vlastitom djecom. Boja očiju, jači mišići, ojačanje pojedinih organa i funkcija koje su kod prethodnika slabije funkcionirali, sve će se moći uz određenu cijenu. Ne baš malu, tako da će se ti moći osigurati bogatiji, istaknuo je Korlević.

No, kako tome svjedočimo i kod drugih roba, vjerojatno će se i to raširiti te pojeftiniti. Postat će dostupnije, a onda će vjerojatno moda utjecati na kreaciju embrija tako da nije daleko od Korlevićeve tvrdnje kako će Korzo biti prepuno sličnih ljudi. U vrijeme industrijskog doba to je činila moda – u pojedinim generacijama svi su imali isti model traperica, tenisica i jakni, kad je krenula era odlaska na skijanje, svi oni koji su si mogli to priuštiti dolazili su u školu u skafanderima kako bi pokazali gdje su bili. Znanost u smislu genetike napreduje tako brzo da će na kraju ne samo svi biti jednako odjevni, jednako će biti i – fizički iskreirani.


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom