”Nema dileme, ljudi se moraju cijepiti ako želimo pobijediti pandemiju”, kaže za Glas Istre istaknuti liječnik i znanstvenik Asim Kurjak. Razgovarali smo s njim u Dubrovniku, gdje provodi ljetne mjesece, ali i uvjetno rečeno odmor prolazi uz rad, pisanje novih knjiga i radova.

Kurjaka ne treba posebno predstavljati, šira javnost mnogo zna o njegovoj svjetski priznatoj karijeri. Najcitiraniji je hrvatski znanstvenik i na toj top listi drži uvjerljivo prvo mjesto već dvadesetak godina. Školovao je veliki broj mladih stručnjaka koji su danas vodeći ljudi svjetskih klinika i znanstvenih institucija. Napisao je brojne radove koji su pionirski i koji su odredili daljnja istraživanja znanstvenika.

- Kako ste, kao istaknuti liječnik i znanstvenik doživjeli ovu pandemiju covida-19?

- Nevolja je s ovom pandemijom da je ona zatekla znanost i da se znanost nije snašla. Nije se ni mogla snaći, jer o svemu tome nismo znali ništa. Sve saznajemo u hodu. Dobro je to što znanost ipak na kraju pobjeđuje i tamo gdje na početku nije bilo prepoznatljivih uspjeha. Najveći uspjeh znanosti u vrijeme pandemije svakako je cjepivo.

Posljedice pandemije

- Ali, mnogi, pa i u Hrvatskoj, imaju podozrenja ili strah prema cjepivu i cijepljenju?

- Samo suludi ljudi mogu biti protiv cijepljenja. Tu nema alternative, do cjepiva se došlo nakon ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Danas tako imamo na raspolaganju nekoliko zaista uspješnih cjepiva. Ali, ostaje problem što znanost još uvijek nije našla lijek za covid-19. A sve pandemije koje su bile i u prošlosti na kraju su ipak prestajale, pa će tako i ova.

- Što će nam nakon svega ostati?

- Dvije posljedice osjetit ćemo još dugo, prvo navike da se budimo gledajući izvještaje koliko je ljudi umrlo ili je bilo zaraženo virusom. To snažno utječe na mentalno zdravlje, a nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Tako da će sigurno nakon svega ovoga porasti broj psihoza, neuroza, anksioznosti. I drugo, ova pandemija nam je pokazala da nema solidarnosti u svijetu. Kada je buknulo u svim europskim zemljama posebno u Italiji, onda su Francuzi svoje bolesne ljude slali i u Njemačku. Nijemci su ih primali, ali su liječenje naplaćivali po punoj cijeni. Dakle, nije se pokazala solidarnost čak ni među dvije europske, prijateljske zemlje, koje u Europskoj uniji neposredno surađuju i vode europski projekt.

- Odakle, profesore Kurjak, taj strah prema cijepljenju?

- Trebalo bi imati neki mjerni parametar da se sve može bolje sagledati. Sve ove podatke koje primamo o broju cijepljenih i broju necijepljenih, broj umrlih, ne podliježe znanstvenoj analizi. Mora se uzeti mnogo toga u obzir da se dobije prava slika. Ima i nekontroliranog širenja lažnih vijesti, ljudima se ne govori dovoljno koliko je cijepljenje potrebno. Tko je uništio velike boginje, tuberkulozu? Pa cjepivo. Ne umire se od straha, već od bolesti. Strah je skretanje u mentalno zdravlje, a to je suptilan parametar da se dođe do zaključka jesmo li odabrali dobru terapeutsku metodu. Običan čovjek se boji da se ne vide posljedice pandemije, kao što se nije vidio ni razvojni put same pandemije. Ali, straha kada je riječ o cijepljenju ne treba biti. Moraju se ljudi cijepiti da se pobijedi pandemija.

- Vidjeli smo da ni bogatstvo i siromaštvo u svijetu nije bilo presudno za pandemiju?

- Nije, stradali su najbogatiji. Novac očito nije bio važan da se spriječi širenje zaraze. Naučili smo iz svega ovoga i da u svijetu u ovom času nema lidera. Siromašne zemlje koje nemaju vođe poznate u svijetu, od Vijetnama do Tajlanda najbolje su prošle u pandemiji, a zemlje poput Amerike i Velike Britanije imali su na čelu dvojicu lidera, Donalda Trumpa i Borisa Johnsona koji su negirali da virus postoji i da je opasan, nisu imali vizije. A svi smo očekivali da će se bogate zemlje bolje snaći, da imaju više opreme i svega što bi moglo zaustaviti širenje virusa. To se međutim nije dogodilo.

- Znači li to da iz ove pandemije možemo zaključiti da svijet treba nove lidere?

- Svakako, a zanimljivo je da su se najbolje snašle žene koje su bile premijerke i na čelu vlada nekih zemalja koje su se dobro snašle i imale uspjeha u pandemiji. Bilo je i puno nekritičnih napisa, brzopleto su neki komentirali područja na kojima nisu posve potkovani. Ta brzopletost dovela je do konfuzije, a dio onih koji se danas ne žele cijepiti baš su bili bombardirani tom konfuzijom. Čak su i respektabilni znanstvenici davali danas jednu, a za petnaest dana drugu izjavu, a bilo je toga i kod nas. A mediji, nažalost, love onoga tko ima težinu, ali i atraktivnost u javnom nastupu. Tako su mnogi zavaravali javnost, davali kontradiktorne izjave i upute.

- I što će nas najviše opterećivati kada pandemija prođe?

- Najviše siromaštvo, kao i bitka za mentalno zdravlje. U svemu ovome najviše su trpjeli oboljeli od malignih bolesti, jer je fokus bio na pandemiji, a sve se manje kontroliralo i rano preveniralo maligne bolesti. U drugi plan su tako došle maligne i krvožilne bolesti, a znamo da od posljedica toga umire najviše ljudi.

Koncept zdravog starenja

- Sve se više i u vrijeme ove pandemije govorilo kako je zadatak znanosti ne samo pobjeđivati bolesti, već postići uvjete da ljudi žive mnogo duže nego sada?

- Danas u svijetu prevladava koncept zdravog starenja. Ne može se spriječiti starost, jer starimo od trenutka kada se rodimo, ali možemo stariti zdravo. To znači da se može izbjeći pušenje, gojaznost, da se bude aktivniji. Ako se sve to prevenira onda su tu i pretpostavke da će starost biti lišena mnogih zdravstvenih problema. Ne treba pošto poto produžavati život, u nedogled, već treba stvoriti uvjete da ljudi i u starosti budu zdravi, treba kvalitetno živjeti.

- Znanost usprkos svim izazovima koje smo vidjeli i u ovoj pandemiji ipak ide nezaustavljivo dalje u traženju rješenja za mnoge bolesti i probleme, pa tako i kada je riječ o području gdje ste vi stručnjak?

- Naučili smo da smo čak pomalo pretjerivali kada je riječ o malformacijama kod nerođene djece. Onda smo svo znanje i energiju mi znanstvenici okrenuli prema otkrivanju nasljednih bolesti i tu je napravljen nevjerojatni iskorak. Danas se niti jedno dijete s teškim malformacijama ne treba roditi, ali je ostala etička dilema imamo li mi znanstvenici pravo u sve to se miješati. Pitanje je li svaka malformacija nespojiva sa životom, pa se sada mnogo radi na tome da se spasi život i nerođenom djetetu, dok je u utrobi majke. Postoje mnoge metode, čak i kirurškog liječenja u maternici majke.

- A koji bi bio problem broj jedan područja kojim se vi bavite?

- To je svakako bolest kod trudnica koju prati visoki tlak, gubitak na težini, a sedam posto trudnica od toga boluje. Može se to prevenirati redovitim mjerenjem tlaka i kontrolom tjelesne težine. Sada je znanstveni svijet tome posebno okrenut, jer je to postao vrlo ozbiljan problem. To je također i bolest teorija, jer ima više od stotina teorija kako bolest nastaje. Kao što ne znamo dovoljno o virusu korone, tako ne znamo ni o tom zdravstvenom problemu koji najviše napada žene u zemljama u razvoju. Ne znamo i dalje uzrok, pa liječimo simptome.

Bolest nastaje u maternici

- Znanstvenici, među kojima ste i vi tvrde da mnoge bolest od kojih ljudi kasnije umiru nastaju u maternici majke?

- Da, to je točno. Meni sada izlazi knjiga o funkciji mozga i ona će također potvrditi da prevencija mnogih bolesti počinje u maternici majke. Zato dobro vođena trudnoća i porođaj preveniraju bolesti u kasnijoj životnoj dobi, a ako bolesti i počinju u maternici majke treba se koncentrirati da se tamo i liječe. Tako se razvila fetalna terapija i fetalna kirurgija, a neki od radova koji su objavljeni u svijetu su naši pionirski radovi. Učimo svaki dan nešto novo.

- Edukacija je očito cjeloživotni proces?

- Ja bi sada u mojoj životnoj dobi mogao reći da imam karijeru koju sam ostvario, brojne sam knjige i radove napisao, školovao mlade ljude i da je vrijeme da prestanem čitati, raditi, učiti. Ali onda to ne bi bio ja. Nema razdoblja u ljudskom životu da se kaže, sada ću prestati, neću više čitati. Edukacija traje cijeli život, dolazimo do novih znanja i saznanja, a naš mozak je briljantan organ. Niti jedan superkompjuter ga ne može zamijeniti. Ali, taj organ treba znati ‘prazniti’, jer u njemu ima gomila činjenica i podataka koji nam više ne trebaju. Treba stvoriti prostor za nove podatke, a to se postiže isključivo edukacijom.

Kada počinje život?

- Svako malo se i u Europi i svijetu, pa tako i kod nas diskutira o vrućoj temi pobačaja. Sada nam slijedi i donošenje novog zakona koji bi trebao regulirati pobačaj. Koji su sve tu izazovi, prije svega o tome kada zapravo počinje život?

- Život nikada nitko nije mogao definirati, jer nije vidljiv. Pravnici traže da im mi znanstvenici definiramo početak života kako bi se onda mogao štititi, jer je pravo na život iznad svih drugih prava. O životu brinu i sve religije, znanost i svi imaju svoje vlastite kriterije. Niti jedan ozbiljni znanstvenik neće se usuditi definirati kada počinje život, jer to je metafizičko, a ne znanstveno pitanje.

- A kada je riječ o pobačaju?

- Nevolja je da o svemu raspravljamo puni emocija, a tamo gdje emocije nadvladaju zdrav razum nema ni rješenja. Život se mora štititi, tu nema dileme, ali ostaje i pravo majke. Zakonodavstvo najvećeg broja europskih zemalja temelji se na starom rimskom pravu po kojem fetus nema nikakvog prava dok je u maternici majke i steći će prava kada se dijete rodi. Ali, fetus ne može biti bespravan. Mi se jako borimo da fetus dobije pravo. Ostaju dileme je li pobačaj pravo žena ili ubojstvo, dilema je mnogo, ali se moramo naviknuti da o svemu raspravljamo u miru, da poslušamo i znanost i religije.

Povezane vijesti

• MIRJANA KRIZMANIĆ, psihologinja, spisateljica i znanstvenica: Ljude ne treba nagovarati da se cijepe, nego ih uvjeravati da je to za njihovo dobro. JA ĆU SE PRVA I PRED SVIMA CIJEPITI!
• EKSKLUZIVNO: Kontroverzni imunolog Srećko Sladoljev protivi se obaveznom i masovnom procjepljivanju. Tvrdi da ljudima PRIJETI OPASNOST OD CJEPIVA, A NE OD VIRUSA!
• POZNATI ISTRIJANI O CIJEPLJENJU PROTIV KORONE (3): Evo što kažu Igor Duda, Hassan Abdelghani, Tamara Brussich, Magdalena Vodopija, Gordana Restović, Miljenko Jergović i Loris Peršurić