Cjepivo protiv koronavirusa još ne postoji, ali postoji "kandidat" za cjepivo koji je "pri prvoj" kliničkoj fazi i razvija ga Nacionalni institut za zdravlje u SAD-u, izjavila je infektologinja Alemka Markotić, ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti "Fran Mihaljević", gostujući u emisiji "Nedjeljom u 2".

"Dakle, sve je to vrlo ubrzano, vidjet ćemo hoće li cjepivo proći dalje, ali već je velika vijest da nakon par mjeseci imamo "kandidata" za uspješno cjepivo, izjavila je Markotić.

Odgovarajući na pitanja voditelja Aleksandra Stankovića, kazala je da bi razoreni Imunološki zavod u Zagrebu uz pomoć EU fondova mogao postati važan hrvatski brend. Komentirajući jučerašnje brojke o 56 novooboljelih u Hrvatskoj, ukupno 1182 bolesnika, te tri preminule starije osobe u posljednja 24 sata, kazala je da je to dobra i loša vijest.

"Kad je riječ o novooboljelima dobro smo, držimo se stabilno, iako nema opuštanja. Broj umrlih smo očekivali. S dužinom trajanja epidemije infekcija će biti u rizičnoj skupini, kazala je, osvrćući se na podatak da su preminuli bili starije dobi i otprije su bolovali od kroničnih bolesti.

Na pitanje može li se u roku od šest mjeseci očekivati cjepivo, odgovorila je da nema čarobnu kuglu.

"Nitko ozbiljan to ne može prognozirati. Dio zemalja se dosta dobro drži, neke nisu uspjele, ali ne može se samo jedna zemlja izboriti. To nije samo stvar samo ljudi, nego i virusa", kazala je Markotić. SARS je, usporedbe radi, nestao nakon šest mjeseci, dok je ebola, prema riječima infektologinje, kružila u zapadnoj Africi skoro tri godine. Komentirajući činjenicu da najčešće umiru stariji ljudi slabog imuniteta koji već boluju od nekih bolesti, podsjetila je na pandemiju španjolske gripe 1918. od koje je, prema nekim procjenama, umrlo do sto milijuna ljudi ne samo zbog virusa, nego i zbog ranijeg četverogodišnjeg rata, gladi i iscprljenosti koje su ga pratile.

Opovrgnula je optužbe iz matične klinike "Fran Mihaljević" da nijednom nije obišla liječnike koji "padaju s nogu", a kad je riječ o rendgenu koji ne radi, premaloj čekaonici i nedostatku medicinskih sestara, kazala je da je nabavljen novi RTG uređaj koji će raditi 24 sata. Da bi se riješila čekaonica trebalo je legalizirati zgrade, a medicinskih sestara manjka jer se ne javljaju na natječaj, rekla je infektologinja.

Složila se sa Stankovićem da bi Zagrebu bila potreban jedna suvremena, velika bolnica izgrađena po suvremenim standardima, ili više manjih u različitim dijelovima grada, što je posebno važno u slučaju da se ponovi razorni potres.

Kad je riječ o zaštitnim maskama, kazala je da ih ne treba nositi dok šećete livadom sa psom, niti u automobilu, ukoliko ste u njemu sami. Kad je riječ o prodavaonicama, tu nema stopostotnog odgovora: nositi ih ne treba ako ste dovoljno udaljeni i ako je malo ljudi u prostoru.

Gledatelji su mogli doznati da je rođena u Zagrebu, a školovala se u BiH, gdje su se preselili jer je njen otac, koji je, zajedno s majkom, završio pravo, sudjelovao u studentskim demonstracijama, zbog čega je dvije godine bio "na preodgoju" na otoku Sveti Grgur. Markotić je bila liječnica u ratnom Sarajevu. Uspoređujući tadašnju situaciju u ratnoj zoni i današnju borbu s pandemijom koronavirusa, kazala je da u "Sarajevu niste vidjeli neprijatelja, a sad svatko tko vam je prijatelj, a tko ima virus, može pucati u vas".

Živi s majkom, dok je u stanu nosi zaštitnu masku, cipele nakon ulaska u stan prebriše, a svoju odjeću drži u posebnom kutu.  

Gledateljima je otkrila da je vjernica, a njen je životni moto "moli i radi".

"Biti vjernik je da čovjek osjeća i dobro i loše smiren. To nije da ja imam priviđenja, nego da osjećam neku snagu. Mi koji smo vjernici gledamo i slušamo da je i dobro i loše nama dato i da se s time moramo suočiti. Drugi netko to proživljava na drugi način, kroz prirodu, kroz sudbinu, izjavila je Markotić.

Na koncu, odgovarajući na pitanje voditelja što ako se pokaže da je riječ o bolesti poput gripe, od koje umire otprilike jednak broj ljudi, odgovorila je da čovjek nije broj, i da se ne smije banalizirati.

"Ne znam što bih rekla. Pogledajmo slike iz Italije i New Yorka, brojne crne vreće po hodnicima bolnica. Ne znam je li itko to zaslužio. Čovjek nije broj. Svaki ljudski život je vrijedan. Banaliziranje i pričanje o tome da netko tko je star nije bitan, da je 200.000 smrti nešto što je OK…Kad bi u tih 200.000 stavili nekog koga vole ili sebe, ne bi se tako postavljali. Teorije zavjere uvijek postoje, one služe za privlačenje pozornosti za manipulaciju ljudima. Mislim da se bavimo ozbiljnim stvarima na ozbiljan način i hvala medijima što to podržavaju", zaključila je Markotić.