Razgovor s profesoricom
"Bogatašima i tajkunima odgovara mržnja prema slabijima": Renata Kolombo o ekstremizmu i prijetnjama
(Snimio Nikola Blagojević)
Crvena boja na ulaznim vratima zgrade u kojoj živi nije je pokolebala. Renata Kolombo, profesorica hrvatskog jezika iz Kostrene, koja najviše radi s učenicima s posebnim potrebama, nakon niza uvreda i prijetnji ponovno se našla na meti nepoznatih počinitelja.
Njezina reakcija bila je nedvosmislena: neće šutjeti niti odustati od javnog upozoravanja na ono što smatra sve ozbiljnijim problemom hrvatskog društva - normalizaciju ustaške simbolike i ekstremizma.
Njezin aktivizam počeo je upozoravanjem na proustaške i neonacističke grafite u Kostreni i Rijeci, a nacionalnu vidljivost stekla je nakon javne kritike Marka Perkovića Thompsona.
Opasno nasilje
Što vas je pokrenulo na aktivizam?
- U Kostreni su se pojavili brojni ustaški i ekstremistički simboli, a mnogi su na to ostali pasivni. U meni se javio bunt jer su se neki pravili da ne znaju što znače keltski križevi i drugi simboli suvremenog ekstremizma i neonacizma.
Istodobno sam shvatila da dio ljudi doista ne poznaje njihovo značenje. Zato sam počela objašnjavati o čemu je riječ. Kasnije sam javno kritizirala Thompsona zbog njegove retorike i nastupa u Dvorani mladosti, što mi je donijelo nacionalnu vidljivost. Shvatila sam da postoje ljudi koji žele čuti što imam za reći i to me dodatno motiviralo.
Što je najveći problem u pojavi takvih simbola?
- Nije problem samo u simbolima nego i u tome što institucije ne reagiraju uvijek jednako. U nekim slučajevima reagiraju, u drugima ne. I sudska praksa nije ujednačena pa se stvara dojam da se jednima nešto dopušta, dok se druge kažnjava.
Tako građani dobivaju osjećaj da postoje povlašteni i oni za koje pravila vrijede. Oni koji upozoravaju na ekstremizam pritom često ostaju nevažni. Smatram da institucije moraju raditi svoj posao i da svi moraju biti jednaki pred zakonom.
Što bi trebalo konkretno promijeniti?
- Potrebno je jasno i dosljedno zabraniti ustaški pozdrav ‘’Za dom spremni’’ u javnom prostoru te aktivnije pronalaziti počinitelje koji ispisuju ustaške grafite i postavljaju nacističke naljepnice.
Trebale bi reagirati i gradske vlasti. Stalno raspravljamo o tome što je dopušteno i ima li neki simbol dvostruke konotacije, a govor mržnje i diskriminacija već su zabranjeni.
Ne bismo uopće trebali toliko raspravljati o tome smije li se takve pojave tolerirati. Kada mladi vide da su granice labave ili da ih uopće nema, počinju ih pomicati.
Ekstremizam ne ostaje samo na simbolima, nego ide korak dalje. Vidjeli smo kako se verbalno nasilje prelijeva u fizičko. Dovoljan je i jedan napad da shvatimo koliko je situacija ozbiljna.
Kako gledate na odnos politike prema ustaškoj simbolici i na pokušaje da joj se pripišu dvostruke konotacije?
- U Hrvatskoj se ustaška simbolika i dalje relativizira. Često se odgovornost prebacuje na neobrazovane pojedince ili ljude s društvene margine, ali relativizacija dolazi i s visokih društvenih položaja.
Pozdrav ‘’Za dom spremn’’ preuzet je iz ustaškog režima i povijesne činjenice o tome ne mogu se izbrisati. Razumijem potrebu da se komemoriraju poginuli pripadnici HOS-a, ali komemoracija mora biti dostojanstvena i ne bi smjela služiti rehabilitaciji ustaške simbolike.
Poginulima se može odati počast i bez spornih obilježja. Zašto se onda uporno povezuju poštovanje prema Domovinskom ratu i toleriranje ustaške simbolike? To su dvije različite stvari.
Bogatašima i tajkunima odgovara mržnja prema slabijimaUpozoravate i na ksenofobiju i antimigrantsku retoriku. Što ona govori o današnjoj Hrvatskoj? - Nacionalizam mi nije blizak. Rijeka je dobar primjer grada koji je izgubio velik broj stanovnika i radnih mjesta. Istodobno slušamo da ćemo sve probleme riješiti ako migranti odu. Ali naši su ljudi također odlazili u druge zemlje. Nećemo riješiti problem niskih plaća i loših radnih uvjeta tako da okrivimo migrante. Mladi vide da, bez obzira na to koliko uče i trude se, ne mogu nužno ostvariti bolji život. Desnica nudi jednostavne odgovore: kriv je Srbin, migrant, Rom ili ljevičar. Puno je teže objasniti zašto je netko potplaćen, zašto radi bez slobodnog dana i zašto si ne može priuštiti stan. Bogatašima i tajkunima u svakom slučaju odgovara mržnja prema slabijima i neorganiziranima. |
Kalkulacije političara
Smatrate li da lokalne vlasti dovoljno odlučno reagiraju?
- Voljela bih da zauzmu jasniji stav. U slučaju murala HOS-a u Rijeci, prema informacijama kojima raspolažem, iz Grada je potvrđeno da mural nije izveden u skladu s prvotno odobrenim rješenjem.
Ako je tako, onda je riječ o pitanju koje treba riješiti prema pravilima, a ne ovisno o tome tko je uključen. Imam dojam da političari kalkuliraju i boje se reakcija određenih skupina.
U cijelu priču nisu uključene samo navijačke skupine nego i dio braniteljskih udruga. Tada se svako uklanjanje takvog obilježja pokušava prikazati kao napad na Domovinski rat i dostojanstvo branitelja. Ne razumijem zašto se ne može jasno reći da se poštuju poginuli branitelji, a istodobno odbacuje ustaška simbolika.
Nakon javnih istupa uslijedile su uvrede, prijetnje, naljepnice s vašom fotografijom, a sada i vandalizam na ulazu zgrade. Kako se nosite s tim pritiscima?
- Pritisci su se pojačali nakon mojeg komentara o Thompsonu. Počele su poruke, uvrede i optužbe da napadam vlastitu državu. Nazivali su me jugočetnikom i izmišljali razne stvari.
Nemam ništa protiv Republike Hrvatske u njezinim današnjim granicama. Domovinski rat je obranio Hrvatsku i nemam problem s tim. Važno mi je naglasiti i da ne smatram svakoga nacionalista ili konzervativca desnim ekstremistom.
Problem nastaje kada se nacionalni identitet pretvara u ideologiju koja neke ljude proglašava manje vrijednima, kada se opravdavaju povijesni fašistički režimi ili kada se nasilje i diskriminacija prikazuju kao legitimni.
Podržavam Deklaraciju o antifašizmu i Deklaraciju o Domovinskom ratu. Problem je u tome što se zakoni i propisi moraju poštovati i primjenjivati jednako na sve.
Bilo je i poziva da mi se da otkaz, uz optužbe da trujem hrvatsku djecu. U školi, međutim, nisam imala neugodnosti. Rečeno mi je da ne vide ništa sporno u tome što se aktivizmom bavim u slobodno vrijeme.
Pa opet, doživjela sam da mi maloljetni prolaznici dovikuju: ‘’Umro ti je Ratko Mladić!" Kakav apsurd, s obzirom na to da podjednako osuđujem sve koljačko-genocidne ideologije, neovisno o nacionalnom predznaku.
Naljepnice i prijetnje
Jeste li se zbog prijetnji ikada uplašili za vlastitu sigurnost?
- Ponekad mi sve to prolazi kroz glavu. Pojavile su se i naljepnice s uvredama, a bila je i prijetnja da me treba zgaziti na cesti. Tu je prijetnju prijavila moja pratiteljica koja ju je vidjela.
Da bi se postupak mogao pokrenuti, morala sam potpisati prijavu, što sam i učinila. Daljnje postupanje prepustila sam policiji. Ne želim ulaziti u to što će oni dalje poduzimati.
Ne poznajem čovjeka koji se ovih dana spominje u novinama, nemam ništa protiv njega. Ali, ako se svi povučemo zato što nas je strah, ostaje samo glasna i agresivna manjina koja svoje stavove nameće drugima. To ne želim, to društvu ne treba.
Jeste li član neke stranke?
Nisam. Bila sam članica Radničke fronte, ali trenutno sam samo simpatizerka. Politički sam socijalistkinja. Važno mi je da mladi shvate da biti ljevičar, socijalist ili komunist nije nešto čega se treba sramiti niti je protuzakonito.
Komunističke i socijalističke stranke legalno sudjeluju u političkom životu europskih i svjetskih država, osvajaju mandate i upravljaju gradovima (npr. Komunistička partija Austrije u Grazu, Zohran Mamdani u New Yorku itd.)
To da se otprilike svaki treći Amerikanac koji se identificira s Demokratskom strankom ili joj je politički blizak izjašnjava kao demokratski socijalist nije nikakva imaginacija, nego stvarnost koju je potvrdilo i nedavno istraživanje CNN-a.
Rijeka se ponosi antifašističkom tradicijom, a istodobno se njezinim javnim prostorom šire ustaški i neonacistički simboli. Kako objašnjavate taj paradoks?
- Dio ljudi takvu simboliku prihvaća svjesno, dok je drugima postala svojevrsna moda. Neki žele otići na utakmicu, gledati sport i pokazati prkos, a pritom možda i ne razumiju koliko je to opasno.
Drugi se zgražaju, ali ništa ne poduzimaju. Neki se ne žele izlagati i stvarati probleme. Tako glasna i agresivna manjina dobiva prostor da nameće svoje stavove.
Posebno mi je teško razumjeti kako netko može slaviti pjesmu poput ‘’Jasenovac i Gradiška Stara’’, čiji je sadržaj neupitno povezan s masovnim zločinima.
