Auto bez vozača
Vozili smo se zagrebačkim robotaksijem - osjećaj je nestvaran
(Snimio Igor Šoban / Pixsell)
Vozili smo se u potpuno autonomnom vozilu tvrtke Verne, iz sastava Rimac Grupe. Vozili smo se u vozilu bez sigurnosnog operatera, odnosno vozača. Vozili smo se nekih 17 minuta od sjedišta tvrtke u Buzinskim krčima do zagrebačke zračne luke. Probali smo ono što osim u nas ne postoji nigdje u Europi, jer nigdje u Europi ne može se sjesti u vozilo i voziti se bez vozača. I osjećaj je, bez imalo pretjerivanja, nestvaran! Osjećaj je taman takav da i najzadrtiji skeptik baci svoje kritičarsko pero u trnje i poželi da odmah dođe 2027. godina pa da potpuno autonomna vožnje bude dostupna svima.
Foto M. FURJAN
Zagazili smo, odnosno odvezli se u budućnost, no valja se vratiti na nekakav početak. Početi bi se dalo od činjenice da je zadatak dobio onaj koji se u tehnologiju, najblaže rečeno, ne razumije. Strah je razbila činjenica da smo vožnju zaslužili zahvaljujući Martini Pinatrić, onoj koja vodi 404 agenciju. Testna vožnja oživjela je staro prijateljstvo, opet nas povezala.
- Takvi smo vam mi. U Manchesteru ćemo tako najprije imati rutu od Old Trafforda do Etihad stadiona, na to nam veli Marko Pejković, izvršni direktor Vernea, hrvatske robotaksi kompanije.
Marko Pejkovic, izvrsni direktor Vernea. Photo: Igor Soban/PIXSELL
- Između dva ljuta rivala!? u čudu smo.
- Tako je. Želimo spojiti neke glavne atrakcije grada, a Manchester je za puno ljudi poznat po nogometnim klubovima, pojašnjava Pejković.
Ništa bez grada
Pa kako u Zagrebu, kako veli, pokušavaju pokriti područja koja možda nisu dobro prometno pokrivena, tako se i u Manchesteru gleda koje su mu potrebe.
- Razgovaramo s više od 30 gradova i uvijek je prvo pitanje koje postavimo: "Želite li vi nas ovdje!?" Gradovi koji su na vrhu kvalitete življenja znaju reći kako im je predobro da bi išta mijenjali. U gradovima gdje traže dodatna rješenja, poboljšanja, u načelu kažu: "Da, želimo! Želimo biti prvi u zemlji, u regiji, prvi grad!" priča Pejković.
Imati grad na svojoj strani je nužno, kaže.
- Bez toga nema šanse da će te imati robotaksi, nećete imati regulativu, nećete imati odobrenje, u dahu će Pejković.
Uf, gdje li smo tu mi, naši gradovi, pogotovo što se kvalitete života tiče!?
- Sad će me napast’, ali ja mislim da kvaliteta života u nas nije tako loša. Ali kvaliteta prometa u mnogim hrvatskim gradovima je puno gora nego što bi veličina grada to sugerirala. I kada god razgovaramo s gradom pitamo: "Gdje mi možemo pomoći!?" na to će Pejković.
Shvaća laik da pričamo o mapiranju, rutama, makar mu je u glavi za sada ona jedina od Buzinskih krča do Zračne luke. Bit će ih do kraja godine još, preko stotinjak kilometara po cijelom Zagrebu prvo za potrebe zaposlenika Vernea, a dogodine za sve.
- Realno, ovo naše tržište je ogromno i raste nevjerojatno brzo. Potencijal za sljedećih deset godina neće biti ni blizu iskorišten, tvrdi.
Verne je u travnju u Zagrebu pokrenuo prvu komercijalnu robotaksi uslugu u Europi, a prije nekoliko mjeseci pokrenuta je i usluga robotaksija na Uberovoj platformi.
- Mi trenutno u Zagrebu imamo 30 automobila, ali imamo preko 10.000 ljudi na listi za čekanje koji žele početi koristiti uslugu, kazuje Pajković.
Preko 90 posto ljudi daje četiri do pet zvjezdica nakon vožnje.
- Nije nam poanta nagurati stotinu automobila u grad i onda pokušati skužiti što i kako. Ne! Idemo sada kad je limitirana flota naučiti što više, idemo prilagoditi svoj pristup i gradu i korisnicima, a onda ćemo skalirati, ističe Pejković.
Testirano je, veli, vozilo na svim dobnim skupinama, pogotovo ono plavo auto, dvosjed Verneov koji je onomad predstavljen. Plavo Verneovo vozilo, ono obećano da nije samo u igri električni SUV Arcfox Alpha T5, kineskog proizvođača BAIC, opremljen autonomnim sustavom Pony.ai. I oni milijuni iz NPOO-a, famoznih 87.9.
- Radimo na tome. Cijeli proces odobrenja EU sredstava je trajao preko dvije godine. Sada ćemo se strpiti dva mjeseca da se napravi konačni obračun i da se onda kaže "ovo je napravljeno, ovo nije". Mi smo već prije rekli da smo spremni vratiti ne djelomično nego u potpunosti novac koji smo povukli – poručuje Pajković.
Vratiti vrijeme
Autoru ovog teksta sviđa se kako iz tvrtke Verne poručuju da ovom uslugom žele ljudima vratiti vrijeme.
- Možete spavati u autu, gledati kroz prozor ili gledati filmove, slušati glazbu, obaviti koji poziv. Bitno je da imate svoju privatnost. Ljudi su znali govoriti: "Izgubio sam sat vremena u prometnoj gužvi." E, ako mi možemo napraviti da tih sat vremena bude najboljih u tom danu jer ih imate za sebe, onda smo uspjeli, strastveno će Pejković.
Taman da ga starina preko puta blijedo gleda.
- Ajde da pojednostavim. Mi želimo postići da imate osjećaj koji trenutno ima možda 0,01 posto onih koji imaju svog šofera, svoju limuzinu, svoju privatnost. Mi želimo to demokratizirati i dati manje više svakome, priča Pejković.
I da, nije cilj, kako kaže, zamijeniti čovjeka vozača, već je cilj da čovjek ne mora voziti svoje automobile, da nam gradovi prodišu.
- Ima ljudi koji kažu da nikada neće sjesti u robotaksi, ali kad sjednu i obave prvu vožnju, drastično im se promijeni percepcija. Samo se opustite i uživajte i znajte da je ovo tek početak – rečenica je s kojom nas Pejković šalje put vozila.
Zapravo, daje nas u ekstra sigurne ruke zaposlenice Martine Zubčić Dušak. Nekadašnja osvajačica olimpijskog odličja u taekwondou podučit će nas osnovama, prije nego nas pusti da se vozimo sami. Sjedamo u vozilo, a na velikom ekranu i naša sličica i pozdrav korisniku. Nužno je vezati se, bez toga vozilo naprijed neće. A onda je dovoljno prstom s lijeva u desno pomaknuti bijelu točku na malom ekranu koji je putniku uz bok i vozilo kreće.
- Ovime navigate ako želite recimo vidjeti kartu puta, priča Martina.
- Navigamo!? Prepalo me da s vozilom moram upravljati, priznajemo.
Smije se Martina. Sve s čim se ima navigati je recimo glazba koju želite slušati.
- "Dieci Auto Scotto La Luna". Deset auta ispod mjeseca. Deset smo ih imali kada smo krenuli. Marko je autor pjesme, objašnjava nam Martina kakvu to talijansku kanconu slušamo.
Opuštanje mišića
Što vožnja više traje mišići se više opuštaju. Ako je u startu i bilo straha jer nikog za volanom nema, za čas biva jasno da tu čovjek ne treba nikoga, ni bližnjeg svoga, a kamo li vozača. Zapravo treba, partnericu da s njom na ekranu odigra partiju ping ponga.
- O, jedan nula vodim olimpijsku prvakinju, veselimo se.
Auto slijepo slijedi i poštuje prometna pravila. Oni koji mu i zatrube jesu oni kojima poštovanje pravila ide na živce. Više je vozača u drugim automobilima koji prvo u čudu pogledaju prazno mjesto za volanom, a onda se nasmiješe putnicima u dvosjedu.
- Ovo je automobil idealan za prosidbe, otelo se novinaru.
Smije se Martina. Tko zna koliko je puta to čula od ovih što prvi put iskuse ovo čudo. Inače, automobil je za jednog, odnosno dva putnika jer su ispitivanja pokazala da taksi usluge najčešće i koriste jedan do dva putnika. Pogled leti kroz panoramski krov. Neobično je u vozilu ne morati ništa. I ugodno je to. Samo, kad jednom čovjek okusi "privatnog šofera", tko će mu natrag!?
Na povratku iz Zračne luke eto na mobitelu poruke s brojem majstora za bojler. Iz budućnosti je najgore vratiti se u sadšnjost. Bolje, dok se može, pojačati pjesmu "Dieci Auto Sotto la Luna". Nije nam talijanski nešto, ali čini se da pjeva ona o budućnosti koja ja tu, koja će iz Zagreba po Europi i koja je ugodna baš kao što je ugodna večer u nekoj dobroj taverni. Bome, ima tu istine.
