(Snimio Patrik Macek/Pixsell)
Novi Zakon o potrošačkim kreditima trebao bi na snagu stupiti već u studenome, a mogao bi donijeti velike promjene za trgovce, telekome, HNB, a na koncu naravno i za potrošače, zbog kojih se i donosi. Radi se o tome da će svi koji odobravaju kupovinu na rate, prije svega telekomi, ali vjerojatno i druga prodajna mjesta, morati od Hrvatske narodne banke tražiti licencu za takav oblik poslovanja. Ta licenca ukazivala bi da su sposobni procijeniti kreditnu sposobnost kupca, a kako će je utvrđivati, to je još nije posve jasno.
Inače, odredbe koje se odnose na teleoperatore imaju duži rok, stupaju na snagu u lipnju iduće godine, radi bolje prilagodbe. U svakom slučaju se kupoprodaja na rate tretira kao vrsta kreditnog odnosa. Samim time ona traži da se u sve uključi i Hrvatska narodna banka. HNB nadzire banke, gdje je tržište, moglo bi se reći, i najbolje regulirano. No, izvan toga su recimo telekomi, gdje građani kupuju uređaje na rate, a bez prave kreditne procjene. Ima navodno neodgovornih potrošača koji kupe više uređaja na više prodajnih mjesta, dalje preprodaju, a kada se nagomilaju dugovi, onda slijede ovrhe i blokade, osobni bankroti ili pak prisilna naplata preko agencija za utjerivanje dugova.
Zakonodavac sada želi uvesti više reda u to ogromno i manje "vidljivo" tržište kredita. Usklađujemo se pritom i s direktivama EU-a, s ciljem zaštite potrošača.
Pitanje je međutim kako će se raditi procjena kreditne sposobnosti. Banke već dulje vrijeme imaju HROK, odnosno registar obveza po kreditima, gdje mogu vidjeti je li netko prezadužen, otplaćuje li uredno kredit u drugoj banci i slično. Imaju dakle pravo na razmjenu podataka. Telekomi pak preko Fine mogu provjeriti bonitet kupca, u smislu je li već u blokadi, te donijeti odluku. Do sada su se mogli konzultirati s tom bazom podataka, a uskoro će to morati činiti, s tim da će najprije morati ishodovati licencu HNB-a, kojem se tako očito drastično širi opseg posla. Postaje regulator za sve koji prodaju na rate. Iako je, navode naši sugovornici, u svemu još dosta nepoznanica, postavlja se pitanje – hoće li ubuduće svaki prodavatelj, telekom ili drugo prodajno mjesto, moći vidjeti stanje računa kupca. Time bi se i mreža HROK-a de facto značajno proširila. Prema neslužbenim informacijama iz bankarskih krugova, tako nešto ipak neće biti moguće. Nitko nema pravo "viriti" u stanje nečijeg računa, bez odobrenja vlasnika, no ono do čega bi se moglo doći jest da prije sklapanja kupoprodajnog ugovora na rate prodavatelj kupca ima pravo tražiti da sam ishodi npr. dokaz da nije prezadužen, blokiran, platnu listu i druge dokumente.
Mnogi se pribojavaju da bi mogao nastati kaos, s obzirom na to da će to biti dodatna papirologija, dijelom sporna zbog traženja uvida u nečije financijsko stanje, a dijelom možda i beskorisna, s obzirom na to da je svakom prodavatelju u interesu da nešto proda, pa je pitanje koliko će i hoće li biti posve objektivan u procjeni.
Naravno, kupce i potrošače to s jedne strane štiti od prekomjernog zaduženja i zatrpavanja obvezama, no s druge ih izlaže ili onemogućava u kupovini na rate. Za mnoge će to značiti da će od kupovine morati odustati.
Vjerojatno će se dogoditi nešto između, gdje će se ipak dijelom povećati nadzor cijelog sustava, sve skupa dignuti na višu razinu, da se probaju spriječiti dodatne blokade i ovrhe, dok s druge strane nitko neće provoditi tako strogu regulativu da se blokira sustav, onemogući pristup određenim uslugama i slično. Ono što je zasad ipak malo moguće jest da se odobri kršenje instituta bankarske tajne. Prava intencija zakona ide prema tome da se spriječi daljnje rizično zaduživanje građana. Oni su već dosta zaduženi u dijelu gotovinskih i potrošačkih kredita, pa je HNB stoga lani uveo i strože kriterije odobravanja kredita.
S druge strane, tu su telekomi i drugi pružatelji usluga, zbog kojih se dužnici pak najčešće nađu unutar statistike blokiranih. Upravo su, naime, dugovi prema bankama i teleoperaterima najviše na listi uzroka blokada, pri čemu su najveći dugovi prema bankama zbog velikih iznosa stambenih i drugih kredita, dok ih je u broju, ali s manjim iznosima, najviše upravo prema telekomima. Po zadnjim podacima Fine, građana s blokiranim računima je gotovo 195 tisuća, s ukupnom glavnicom duga od 3,1 milijardi eura, a kada se pribroje i kamate sve ide na 4,3 milijarde eura.
Banke potražuju najveći udio u tom iznosu, dok telekomi generiraju najveći broj pojedinačnih ovrha, s manjim pojedinačnim iznosima. Tu se zbog manjih iznosa dugova, od nekoliko stotina do nekoliko tisuća eura, potrošači mogu naći u situaciji jednako lošoj kao da se radi o prestanku otplate puno većih stambenih kredita.
Dakle, po novom zakonu i sami telekomi ulaze u tretman kreditnog posrednika, a sva pravila koja se već primjenjuju na banke, ubuduće bi se trebala i na telekome.
Oni će kod prodaje na rate prvo imati obvezu ishodovanja licence HNB-a, a kada zakon stupi na snagu, nadzirat će ih i HNB. Neće moći imati uvid u račune kupaca, no postoji mogućnost da će moći od građana tražiti dodatnu dokumentaciju, procjenjuju naši sugovornici. Za same banke ne mijenja se previše toga, osim što se jednim zakonom objedinjava stambeno i potrošačko kreditiranje, potom su stroža pravila oglašavanja, odredbe vezane uz prešutno prekoračenje, a pooštrava se i tretman digitalnih banaka i brzih kredita do tri mjeseca.
Sve skupa ukazuje na još jedan problem, a to je da je moguće da je situacija u kućnim budžetima i gora nego se čini: inflacija je nagrizla dohotke, veliki broj građana, pogotovo umirovljenici, jedva spajaju kraj s krajem, ili ga uopće ne spajaju, pa se dovijaju preko kredita, obročne otplate i slično, a broj blokiranih raste.
I što se tiče segmenta građana kojima je rasla plaća, sada se i tu povlači "ručna". Slijedi razdoblje štednje, pa će se građani morati pomiriti da će podlijegati još strožoj i sveobuhvatnijoj provjeri nego do sada.
Iz HNB-a su potvrdili da se novim zakonom uspostavlja jedinstveni sustav licenciranja i nadzora te se propisuje nadležnost HNB-a za izdavanje odobrenja i provođenje nadzora nad svim vjerovnicima i kreditnim posrednicima koji djeluju u području potrošačkog kreditiranja i kreditnog posredovanja (osim leasing društava i društava za osiguranje koji su u nadležnosti Hanfe).
Na upit o tome hoće li "nebankarski kreditori" moći imati uvid u stanje računa kupca, te širi li se provjera preko HROK-a na telekome, dućane itd., u HNB-u kažu da sukladno nacrtu novog zakona, "svi vjerovnici, uključujući i one koji nisu kreditne institucije, moraju prije sklapanja ugovora o kreditu detaljno procijeniti kreditnu sposobnost potrošača, a u tu svrhu dužni su jasno navesti informacije i dokumentaciju koju je moguće neovisno provjeriti, a koje je potrošač dužan dostaviti".
– To znači da vjerovnik ima pravo pribavljati i obrađivati podatke koji su potrebni za procjenu kreditne sposobnosti potrošača, no to ne znači da ima neograničeno pravo uvida u račun potrošača. Za potrebe procjene kreditne sposobnosti i upravljanja kreditnim rizikom vjerovnici mogu koristiti podatke koje dostavljaju klijenti (npr. platne liste, izvatke iz računa, potvrde o primanjima), podatke o zaduženjima svojih klijenata, uključujući i podatke o postojećim novčanim obvezama i zatvorenim ili na drugi način podmirenim novčanim obvezama posredstvom HROK-a, a putem osnovnog sustava registra (OSR sustav), kao i ostale interne podatke o svojim klijentima. Pravo uvida u podatke iz HROK-a je ograničeno i nije omogućeno svim osobama, navodi HNB.
Na upit Hine, telekomi u Hrvatskoj odgovaraju da će uskladiti poslovanje sa zahtjevima iz Zakona o potrošačkim kreditima koji je u saborskoj proceduri, no o konkretnim utjecajima na poslovanje i odnose s korisnicima još je prerano govoriti. Iz HT-a (Hrvatski telekom) kažu da će "uskladiti poslovanje sa svim zakonskim zahtjevima, uz nastojanje da korisnicima i dalje omoguće što jednostavniju, transparentniju i dostupniju kupnju uređaja na rate". Iz A1 Hrvatska ističu da će, kao i uvijek, postupati sukladno svim regulatornim obvezama, uključujući i ishođenje svih potrebnih licenci, te da će "nastojati osigurati minimalan utjecaj na korisničko iskustvo, s obzirom na postojeći model prodaje uređaja na rate". Iz Telemach Hrvatska kažu da još nemaju "potpunu jasnoću" o svim obvezama koje će se primjenjivati na telekome, no poručuju i da "telekom operatori nisu financijske institucije, a narav, opseg i rizičnost obročne prodaje uređaja neusporediva je s klasičnim kreditnim proizvodima, dok istovremeno postojeći propisi iz područja elektroničkih komunikacija i zaštite potrošača već reguliraju velik dio ovog odnosa s našim korisnicima". Dvojbenim smatraju model u kojem se uloga kontrole zaduženosti građana prenosi na privatne poduzetnike, čija osnovna djelatnost nije financijska, umjesto da se regulira kroz mehanizme unutar financijskog sustava.