Neodrživo stanje
Plenković optužuje suce za blokadu rada Ustavnog suda, Abramović poručuje: "Sud ne miruje"
(Snimio Sanjin Strukic / Pixsell)
Premijer Andrej Plenković bio je izravan, prethodnih dana je tvrdio da Ustavni sud »danas ne radi« odnosno da »gotovo ne postoji«.
Za to je, bez okolišanja, okrivljavao ustavne suce koje je predložila oporba u Hrvatskom saboru.
Optužio ih je da namjerno opstruiraju Ustavni sud kako bi paralizirali njegov rad.
Predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić nije u izjavi za naš list išao tako daleko u svojim ocjenama, ali je podrobno naveo što je sve neuspješno predlagao kako bi se, nakon što je Miroslavu Šeparoviću, Mati Arloviću i Goranu Selanecu 12. travnja istekao mandat, osiguralo formiranje sudskih vijeća.
Pojačani angažman
U nekoliko navrata njegovi prijedlozi nisu dobili dovoljan broj glasova ustavnih sudaca.
Stoga smo zamolili Andreja Abramovića, jednog od sudaca Ustavnog suda čija je navodna agenda maksimalno otežati funkcioniranje te institucije, da nam objasni vlastitu poziciju, zašto se s dijelom kolega, što on ne niječe, suprotstavio Staničićevim inicijativama.
– Više od 30 godina sam sudac, cijeli radni vijek, pa zašto bih onda ja htio opstruirati Ustavni sud u kojem sam od 2016.? Nije mi to jasno.
Formiranju vijeća ćemo pristupiti kada ćemo, a to će biti vrlo uskoro, doznati ishod postupka izbora ustavnih sudaca.
Naš novi ambiciozni predsjednik ima ideju da nam treba dolaziti sa svojim prijedlozima, koje ćemo mi prihvaćati ili odbijati, ali to ne može ići tako.
Ustavni sud je zajednica jednakih, morali bismo, a neki od nas imamo bitno veće iskustvo nego predsjednik Ustavnog suda, svi skupa sjesti i dogovarati se.
To je dosad izostalo, rekao nam je jučer ustavni sudac Abramović.
Precizirao je zbog čega s nekolicinom kolega nije pristao da se sudska vijeća formiraju prije okončanja procesa izbora ustavnih sudaca.
– Ustavni sud, naravno, radi. Postojimo, u utorak smo održali stručan sastastanak i na njemu donijeli sigurno pet, šest odluka.
Ništa se dramatično ne zbiva, svi eventulni zaostaci se, našim pojačanim angažmanom, mogu nadoknaditi za mjesec, dva.
Riječ je samo o tome da bi formiranje vijeća bilo preuranjeno dok ne znamo na čemu smo, koliko će biti ustavnih sudaca.
Ustavni sud funkcionira na način da se odluke o ustavnosti donose na plenumu sastavljenom od svih sudaca, a ustavne tužbe građana, koje u 90 posto slučajeva budu odbačene, idu na tročlana vijeća.
One tužbe koje nisu odbačene stižu na šesteročlana meritorna vijeća, kojih smo u bivšem sazivu imali dva, s tim da predsjednik Ustavnog suda nije bio niti u jednom.
I tu nastaje problem ako će nas biti samo deset ustavnih sudaca. Ili će se formirati tek jedno meritorno vijeće, što bi značilo da će se godišnje, u odnosu na razdoblje kada su bila dva, rješavati do 300 spisa manje.
Druga je opcija uvođenje rotacije u dva šesteročlana meritorna vijeća, čime bi ona, međutim, postala nepredvidljiva.
Vijeća ne bi smjela biti ad hoc sastavljena, stranke, podnositelji ustavnih tužbi, imaju pravo na propisana, predvidljiva vijeća, drži Abramović.
Neodrživo stanje
– Nije uopće svejedno koji je sudac u kojem meritornom vijeću, pa ne bih volio da se događa da se ona formiraju za konkretne spise, pušem na hladno.
Zato je racionalno pričekati kraj postupka izbora ustavnih sudaca kako bismo točno znali našu sutuaciju i potom, ako će se uvesti te rotacije, usuglasiti za njih kriterije, hoće li one biti tjedne, mjesečne, dvomjesečne i slično, naglašava Abramović.
Kada bi on htio da Ustavni sud zahvati paraliza, onda bi svakako navijao da 15. svibnja u Hrvatskom saboru ne bude izglasan niti jedan ustavni sudac.
No, Abramović, što se ovog tiče, zapravo zvuči kao neki visoki dužnosnik HDZ-a, recimo Nikola Mažar, a ne instrument predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića.
– S nestrpljenjem iščekujem 15. svibnja i nadam se povoljnom ishodu. Bez obzira na to što imam svoje mišljenje o tijeku aktualnog postupka izbora ustavnih sudaca, želio bih da za tjedan dana tri nova suca budu izglasana.
Zbog nas i našeg posla, bilo bi nam dosta lakše ako bi nas bilo dovoljno, 13.
Nisam nikad vodio politiku u Ustavnom sudu niti je sada vodim, uvijek sam se isključivo trudio da on funkcionira najbolje moguće. Sa samo deset sudaca Ustavni sud dugoročno ne bi bio lako održiv.
Propisano je da Ustavni sud ima 13 sudaca i tako treba biti, gotovo, poantirao je sudac Abramović.
– Ako bi neki prijevoznik na liniji Zagreb – Rijeka ostao zbog kvara bez tri autobusa, naravno da u tim okolnostima ne bi mogao prevesti isti broj putnika. S deset ustavnih sudaca ne može se riješiti identičan broj predmeta kao s 13 ustavnih sudaca. O tome moraju voditi računa oni koji su za nas zaduženi, politika odnosno Hrvatski sabor, zaključuje Abramović, koji je za ustavnog suca izabran dok je SDP još vodio Zoran Milanović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
