ŠPICA S MACANOM
VIDEO / Slučaj Franak: Hoće li Vrhovni sud napokon zauzeti stav?
Ilustracija (Pixabay)
Kako se u posljednjih godinu dana razvijala bitka oko kredita u švicarskim francima, gdje deseci tisuća građana još uvijek čekaju sudski epilog, bila je tema ovotjedne Špice s Macanom. Zašto sudska praksa u Hrvatskoj još nije ujednačena i hoće li predstojeće odluke Vrhovnog suda donijeti jasnoću ili nas opet odvesti u nove sporove na Ustavni ili Europski sud, dio je pitanja koja je autor emisije Krešimir Macan postavio svojim gostima – Goranu Aleksiću, koordinatoru ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak i bivšem saborskom zastupniku te Ani Herman, magistrici korporativnih financija i članici Udruge Franak čiji je predmet završio na Sudu EU-a.
Građanska diskriminacija
– Moja je sutkinja imala dovoljno hrabrosti i razboritosti da smatra kako bi se rješenjem Europske unije ta agonija mogla bitno skratiti i normizirati na način na koji se presuđuje u slučajevima konvertiranih kredita, rekla je Herman, a Macan dodao kako je ona poslala taj slučaj kao presedanski – na odluku Europskom sudu. Rezultat je, kaže Ana Herman, bio da Europski sud nije presudio u ničiju korist, ocijenivši da nisu nadležni. "Naša država se očito očitovala, možemo reći, protiv vlastitih zakona. Jer ono što je sudac Dobronić po hrvatskim zakonima bio presudio 4. srpnja 2013. jest da su tu valuta i kamata ništetne", rekla je. "Ali, koja bi bila motivacija države da sada već 14 godina toliko tisuća građana drži u agoniji", upitao je Macan. Herman kaže da to ne može znati jer joj izgleda nevjerojatno i ne može zamisliti drugu motivaciju osim financijske. "Udruženje s bankama", dodao je Aleksić. "To nije bila razborita ni dobronamjerna odluka", rekla je Herman. Aleksić je ustvrdio kako je naša vlast svoje građane de facto izdala svjedočeći lažno na sudu Unije, gdje su, kaže, rekli da su se oni konverzijom prešutno odrekli svojih potraživanja. A zakonom je izričito bilo rečeno da se ne može uvjetovati konverzija odricanjem od prava.
Govoreći o iskustvima drugih, Aleksić je rekao kako Mađarska koja ima dobre presude Suda EU-a, nažalost, ima jednog diktatora na čelu – Orbana, koji upravlja sudovima i tamo je zastoj u procesima. "A jako dobro se stvari događaju u Poljskoj, Sloveniji i Bugarskoj", rekao je. Kaže da je Orbanov zakon na pola vratio tečaj u jednom trenutku, a kasnije, kada je Sud EU-a rekao da se mora obeštetiti mađarske potrošače, tu je stalo i Vrhovni sud im ne sudi ništa.
– I to je zbog Orbana. Znači, kada on siđe s vlasti, bit će sve u redu. U Poljskoj i Sloveniji su ništetni ugovori u cijelosti. A Bugarska je djelomično sudila ništetnost ugovora pa onda davala dio iznosa natrag, i do 2025. imala suđenje slično kao kod nas. No, Sud EU-a je rekao ne – ugovori s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom ništetni su u cijelosti. Izvolite sve što je plaćeno iznad glavnice vratiti potrošačima, pojasnio je Aleksić.
?Aleksić kaže da je nada prije svega Ustavni sud, jer se pokazao kao sud koji sudi po pravu EU-a, a ne po pravu HUB-a (Hrvatske udruge banaka). Prema njegovim riječima, moguće je da bude presuđeno da imaju pravo samo na zatezne kamate ili pak na puno obeštećenje, a napuštena je varijanta da ne dobiju ništa.
– Onda bi svatko pojedinačno trebao ići na Ustavni sud zbog kršenja Ustava i kršenja konvencije za ljudska prava jer je potrošač koji je konvertirao kredit, a nije dobio obeštećenje, diskriminiran u odnosu na potrošača koji ga nije konvertirao, a dobio je obeštećenje. Jer na kraju plaća više, ističe. Macan je dodao kako je onaj tko nije konvertirao, nego je isplaćivao do kraja po onim uvjetima koji su bili neizdrživi – u principu dobio potpuno obeštećenje.
– S tim da su to većinom ljudi koji su to otplatili prije konverzije. Nakon konverzije ostalo je možda nekih 5 posto ljudi koji nisu konvertirali. A prije konverzije je sve otplatilo njih oko 60.000. Oni koji su tužili su već dobili obeštećenja, neki koji još nisu dobit će, ali oni su već otplatili, rekao je Aleksić.
Porazna vještačenja
O tome o kakvim se povećanjima u nekim kreditima radilo najbolje svjedoči primjer Ane Herman, koja je podigla veliki kredit i rata joj je skočila u vrijeme kad je premijerka bila Jadranka Kosor, s 5.000 na čak 13.000 kuna.
– Dobijete svakih tri ili šest mjeseci obavijest o promjeni kamatne stope i to je bilo to, istaknula je. "I to u najgoroj krizi i recesiji u Hrvatskoj", istaknuo je Macan. Herman je onda radila u inozemstvu.
– To je bilo u BiH, u Zagrebačkoj banci – oni meni nisu dali da konvertiram kredit, iako je bila opcija da se može konvertirati u euro, jer ne radim u Hrvatskoj. Znači, sve su radili da ljude zadrže u tom očaju, naglasila je. Iako bi i konverzija po tečaju kakav je tada bio realan opet bila bolja jer ne bi dalje rastao. "To je čista špekulacija bila, hazard, k’o da ste ušli u kasino", rekla je, a Macan kazao: "Ali je na dobitku bila samo banka". "Tu je krupje bila banka, koja je bila na dobitku 100 posto. No, dogodila se udruga Franak, pa ih je malo sasjekla", istaknuo je Aleksić, a Macan dodao: "I pokojni sudac Dobronić, koji je sudio po zakonu". Macan je kazao kako se to očito sustavno radilo u cijeloj Europi, ne samo ovdje, a Aleksić kaže kako je najviše bila riječ o "socijalističkom" dijelu Europe.
– Bilo je toga i u Francuskoj i u Italiji, ali u manjoj mjeri. Francuzi su imali 15.000 kredita i to je kod njih riješeno na državnoj razini. Ne znam koliko milijuna eura su morali platiti u proračun, ljudima vratiti sve što su preplatili i platiti im naknadu za duševne boli. I to bez pojedinačnih postupaka, ispričao je Aleksić, a zajednički su zaključili da je tamo bolja zaštita potrošača. Aleksić kaže kako se u ovih godinu dana dogodilo ipak da su dobili signal kako će to ipak biti riješeno.
– Kada je v.d. predsjednice Vrhovnog suda Gordana Jalšovečki bila u Saboru, izjavila je da će u roku dva mjeseca to biti riješeno. Tako da mislim kako to do svibnja mora biti, rekao je.
Prema Aleksićevim riječima, sva su sudska vještačenja, kojih ima više od 1.000, u korist potrošača i dokazuju da potrošači konverzijom nisu obeštećeni. Napravio je i prezentaciju pomoću umjetne inteligencije, koja govori o tome kako je u jednom konkretnom sudskom vještačenju riješen taj problem i što potrošač ima pravo.
– Za početak da se prije svega odlučuje o primjeni prava Unije, i to na način jesu li građani koji su konvertirali kredite u švicarcima drugorazredni građani EU-a ili su kao i svi drugi. Tih 30.000 koji su tužili, to je 30.000 hrvatskih obitelji koje bi trebale dobiti obeštećenje. Govorim samo sad o konverzijama. A tužilo je i još nekih 30-ak tisuća ljudi koji nisu konvertirali kredite. Znači, ukupno je nekih 60-ak tisuća ljudi tužilo, iako se kolektivna presuda ukupno odnosila na 125.000 ljudi kod nas. Znači, trinaest sudaca Ustavnog suda u proširenom vijeću morat će odlučiti o pravima potrošača koji su konvertirali kredite. Ti potrošači imaju pravo na povrat svega što su banke stekle primjenom ništetnih ugovornih odredbi – to kažu presude Suda EU-a C118/17, C705/21. Znači, presude koje su se odnosile na konverzije u Mađarskoj, ali to vrijedi u cijelom EU-u, gdjegod je bila konverzija, a bila je samo u Mađarskoj i kod nas, istaknuo je.
Nema ravnoteže
Aleksić kaže da na tisuće sudskih vještačenja pokazuje isto – da konverzija nije donijela ravnotežu.
– Ako uzmemo kao element kredita preostalu glavnicu, cilj bi u sudskom postupku bio da se smanji ta preostala glavnica na iznos kakav bi bio bez primjene ništetnih ugovornih odredbi. Konverzijom je postignuto da te glavnice budu na dan konverzije veće za 10 posto nego kakve bi sudski bile utvrđene u pravilnim iznosima. To je prva neravnoteža. Zatim, iznosi anuiteta su na temelju sudskog postupka morali biti utvrđeni ili jednakima ili manjima od onih na početku ugovornog odnosa. No, nakon konverzije ti anuiteti bili su veći za 20 posto od onih na početku. To dokazuje vještačenje. I konačno, zadnji dio se odnosi upravo na preplaćene iznose kamata i tečaja, sve što je plaćeno iznad početnih iznosa. Tako su izračunati iznosi koji se moraju vratiti, kao i na to pripadajuće zatezne kamate. Nakon konverzije je utvrđeno da ništa od toga nije vraćeno. Dakle, konverzijom potrošači nisu dovedeni u stanje ravnoteže s bankama, što se dokazuje vještačenjima koja se moraju prihvatiti. Što to u konačnici znači? Znači, imamo 30.000 koji nisu konvertirali, a tuže. Da su dobili obeštećenje, oni više ne bi imali što tražiti od banke. Budući da je dio ljudi konvertirao, kad bi dobili samo zatezne kamate, a ne puno obeštećenje, oni bi platili 20 posto više ukupnog iznosa do kraja otplate kredita, od potrošača koji je u isti dan digao kredit, s istom kamatnom stopom, ali ga nije konvertirao, kazao je Aleksić. "A kad ne bi uopće dobio obeštećenje, platio bi čak 30 posto više od potrošača koji nije konvertirao i dobio je obeštećenje, iako je otplatio kredit isti dan, imao istu kamatnu stopu i valutnu klauzulu", dodaje.
Aleksić zaključuje kako je to dokaz, ako odluka ne bude da takav potrošač ima pravo na puno obeštećenje, da je on diskriminiran u odnosu na potrošača koji nije konvertirao kredit. Time se, kaže, krši i Ustav u dijelovima koji govore o diskriminaciji, pravo na pristup sudu, kao i konvencija o ljudskim pravima.
– Sudovi u principu znaju istinu i na prvom stupnju više od 90 posto presuđuju puno obeštećenje. Činjenice su nepobitno utvrđene. Županijski sudovi, gdje ipak više nema rasprava i postoji neka filozofija, oni nešto manje, ali i dalje pretežito u korist potrošača – 65 posto. Znači, 2 od 3 spora završe u korist potrošača. S tim da Županijski sud u Zagrebu presuđuje na tri načina: da imaju pravo na puno obeštećenje, da nemaju pravo ni na što, ili da imaju pravo samo na zatezne kamate, pojasnio je koordinator ekonomsko-pravnog tima Udruge Franak.
Na Macanov upit kako je to moguće na istom sudu, gdje imaju koordinaciju i druže se, Aleksić kaže kako izgleda nemaju ujednačeno pravno shvaćanje i svako vijeće sudi po svom. Naime, vijeće od tri suca je na županijskoj razini u tim predmetima. Macan je onda upitao tko to lobira za takve presude, a Aleksić je kazao da to ne zna, no može pretpostaviti da postoji utjecaj HUB-a. Naime, kaže kako HUB i neki mediji nameću stav da bi obeštećenje ovih potrošača, koje iznosi oko milijardu i 200 milijuna eura, ugrozilo banke i dovelo do njihovog sloma, kao i financijskog sustava države.
– Kako je to moguće ako znamo da je unatrag deset godina neto dobit banaka, znači nakon što plate poreze i sve troškove koje imaju – čista lova na računu, 9 milijardi eura, pita se Aleksić, a Macan dodaje: "Znači, osam puta više od onoga što bi platili". Aleksić dodaje kako, ako se govori o punom obeštećenju – ono nije opcija, ono je obveza.
– Po pravu Suda EU-a, nakon konverzije potrošač ima pravo na nacionalnom sudu utvrditi je li konverzijom u potpunosti obeštećen. Ako sva ta sudska vještačenja govore da nije, onda nacionalni sud mora suditi na temelju sudskog vještačenja da potrošač ima pravo na iznose koji su utvrđeni, zaključio je Aleksić.
Puno neizvjesnosti
Na Macanov upit Ani Herman kako joj je bilo živjeti s tim kreditom, odgovorila je – "Teško, strašno…":
– Pogotovo što sam imala malu djecu. Sama sam se brinula o tri kćeri. Najgora je bila neizvjesnost jer ne znate kamo će to ići, što će biti sutra i apsolutno ne možete ništa napraviti. A tu nekretninu više ne možete prodati.
Aleksić dodaje kako su svi na dan konverzije imali u francima 10 do 20 posto veću preostalu glavnicu nego što je bila na početku.
– Ja sam imala i više. To je bilo strašno. Doslovno imate osjećaj kao da se netko probudi, napiše neki broj i vi ste toliko dužni. Svaki put je rata veća i vi je vraćate, naglasila je Herman, na što je Macan dodao i kako su ti krediti naprosto "eksplodirali", a cijene nekretnina zbog recesije stagnirale godinama – i da je banka u najgorem slučaju uzela nekretninu pa prodala, opet bi ostali u dugu jer je kredit puno više rastao. Herman se prisjetila i kada je 2010. išla u banku s nekim dopisima oko toga, pa su je četiri direktora odjela bila pozvala na razgovor.
– Njih četiri, ja sama, pa se još bahate, smiju. Mislila sam si – kako ste jadni. Država je na ovom primjeru odmah vidjela tko bi doslovno trebao ostati bez posla. I svi ti direktori su zapravo trebali trajno ostati bez posla, oni uništavaju tržište, zaključila je. Macan je kazao i kako tu postoji regulator koji je ustvari možda prvi trebao reagirati, a to je HNB (Hrvatska narodna banka). "Regulator je apsolutno bankarski, on s građanima nema blage veze. Oni su za banke 100 posto", rekao je na to Aleksić.
Neriješeno pitanje ništetnosti
– Ta tema ništetnosti cijelih ugovora još uvijek nije riješena na Ustavnom sudu. To je još jedno pitanje – kad bi se utvrdilo da su ugovori ništetni u cijelosti, onda više nitko ne bi bio u zastari. Znači, i ovi koji nisu tužili mogli bi tužiti, jer to je nova stvar. Oni nemaju pravo tužiti za valutu i kamatu jer je istekao rok. No, za ništetnost cijelih ugovora roka nema, zastara počinje teći tek utvrđenjem ništetnosti. I kad bi Ustavni sud sudio u skladu s onim kako sudi Sud EU-a, ugovor bi bio ništetan u cijelosti. Ustavni sud ima to na dnevnom redu već tri godine, više takvih predmeta. I, ako će suditi po pravu Unije, ukinut će sve takve presude i vratiti ih natrag Vrhovnom sudu koji neće više imati izbora. Morat će presuditi da su ti ugovori, koji imaju ništetan glavni predmet i ništetnu cijenu kredita, ništetni u cijelosti. A u tom slučaju se banci naplaćuje sve što je naplaćeno iznad realizirane glavnice plus zatezne kamate od kada je naplaćeno, kaže Aleksić.
"Vidjet ćemo, za to će trebati hrabrosti", rekao je Macan, a zajednički su zaključili da je u tim ugovorima, nažalost, jedino što je bilo valjano ime, prezime i datum. "I hipoteka", dodala je Herman
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
