"Sjećanje i dalje bolno, ali više ne paralizira": Teška obnova koja je promijenila Banovinu

(Snimio Davor Kovačević)

Pet godina nakon potresa koji je 29. prosinca 2020. zauvijek promijenio lice Banovine, Sisak, Petrinja i Glina su gradovi s novom perspektivom, potres je ostavio ruševine, strah i neizvjesnost, ali i - kako se s odmakom vidi, priliku koja je, unatoč teškoćama, u velikoj mjeri iskorištena.

U prvim danima nakon razornog potresa magnitude 6,2 činilo se nezamislivim da će se razoreni gradski centri ikada vratiti životu. Crkve bez tornjeva, škole zatvorenih vrata, bolnice s improviziranim odjelima i tisuće ljudi bez doma postali su svakodnevica.

U obnovljenoj bolnici uvjeti kakvi ranije nisu bili niti u planovima

No, upravo je razmjer katastrofe otvorio prostor za temeljitu, a ne kozmetičku obnovu – obnovu koja nije samo vratila staro stanje, nego izgradila bolje i sigurnije objekte.

Danas je Sisak grad obnovljenih bolničkih zgrada, suvremenije infrastrukture i jačeg zdravstvenog sustava. Opća bolnica “Dr. Ivo Pedišić” dobila je nove i statički sigurne objekte, modernu opremu i uvjete rada kakvi prije potresa nisu bili niti u planovima.

U sisačkoj bolnici osjeća se novi polet koji dijele liječnici i bolničko osoblje pa od tamo redovito dolaze vijesti o uspješnim operativnim zahvatima kakvi se prije potresa nisu mogli obavljati.

Zdravstvena skrb, koja je u kriznim mjesecima funkcionirala zahvaljujući entuzijazmu i improvizaciji, sada se oslanja na obnovljene i novoizgrađene prostore, što je dugoročna dobit ne samo za Sisak, nego i za cijelu regiju.

U županiji je izgrađeno 10 domova zdravlja, obnovljeno je 20 škola, izgrađene su četiri nove te se završava gradnja još jedne, gradi se studentski dom, podignuto je 45 višestambenih zgrada, a obnovljeno gotovo 300 kilometara cesta.

Slično je i u Petrinji, gdje je bio epicentar razaranja. Središte grada, nekad simbol potresa, danas se polako pretvara u simbol obnove - nove zgrade, obnovljene povijesne fasade i sigurnija infrastruktura stvaraju temelje za povratak života, gospodarstva i mladih obitelji.

Škole i vrtići izgrađeni su ili obnovljeni prema suvremenim standardima, s naglaskom na sigurnost, energetsku učinkovitost i kvalitetu prostora za djecu. Da nije bilo potresa, teško da bi ovako temeljita obnova školstva tako skoro došla na red.

Glina, godinama zapostavljena, doživjela je možda i najveći zaokret. Obnova javnih zgrada, škola i društvenih domova dala je gradu novu vidljivost i nadu da više neće biti na marginama.

Ako smo izdržali pet godina izdržat ćemo i tih godinu i pol

Potres je, paradoksalno, ubrzao procese koji su se desetljećima odgađali, bez njega takve bi se promjene čekale još desetljećima.

Posebno se to odnosi na obiteljske kuće. Tisuće domova izgrađene su iznova ili temeljito obnovljene, ovoga puta prema strogim protupotresnim pravilima.

Iako su vlasnici prošli dug i iscrpljujući put do obnove, rezultat su sigurnije kuće i dostojniji uvjeti stanovanja nego prije 2020. Neki su prvi put dobili osnovnu infrastrukturu kakva se u razvijenim zemljama u 21. stoljeću podrazumijeva.

Mnoge su obitelji i ovaj Božić dočekale u kontejnerima ili privremenom smještaju, jer većina obiteljskih kuća još uvijek čeka obnovu. Ipak, na stradalom području osjeća se optimizam, a završetak obnove najavljuje se do polovice 2027.

"Još godinu i pol, ako smo izdržali pet godina izdržat ćemo i tih godinu i pol", govore ljudi u stradalim selima. Na petu godišnjicu potresa, sjećanja i emocije ponovno su se vratili i u te krajeve.

U Strašniku, gdje je bio epicentar potresa, mještani su se okupili na božićnoj zabavi kao simbolu zajedništva i nade. Smijeh, glazba i blagdanski ugođaj ispunili su prostor u kojem su nekoć vladali strah i neizvjesnost.

Posebno emotivan bio je Božić za obitelj Kurjak u Donjim mokricama jer su nakon pet godina dočekali i proslavili Božić u novoj kući izgrađenoj na mjestu stare stradale u potresu.

“Kuća ima 55 kvadrata, tu su dvije spavaće sobe, dnevni boravak, kupaonica, trpezarija, kuhinja i mali hodnik, što je dovoljno za nas", kaže domaćica Marinela Kurjak.

Sjećanje na potres više ne paralizira

U Donjim mokricama većina stradalih obiteljskih kuća još uvijek nije obnovljena, a ljudi žive u kontejnerima ili zamjenskim objektima. Ljudi u tom kraju čvrsti su i uporni, vjeruju kako će i oni uskoro useliti u nove domove.

Pet godina nakon, sjećanje na potres i dalje je bolno, ali više ne paralizira. Umjesto toga, postalo je podsjetnik na snagu solidarnosti i činjenicu da iz tragedije može izrasti prilika.

Za nastavak obnove u državnom je proračunu za iduću godinu planirano više od milijardu eura, do sredine 2027. godine bit će dovršena obnova kuća, a cjelokupni proces obnove trebao bi završiti 2030. godine.