Iako svima poznat i u Hrvatskoj omiljen – paški sir posebno mjesto ima u srcima američkih kupaca, kojima ga je prije 15 godina predstavila stručnjakinja za sir Michele Buster. Česta posjetiteljica otoka Paga, prijateljica paških sirara, nakon opsežnog je postupka provjere kvalitete upravo paški sir Paške sirane odabrala kao jedini hrvatski sir koji uvozi i prodaje specijaliziranim gastronomskim trgovinama u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ove joj je godine zato, u sklopu "Fešte od sira" uručeno i posebno priznanje za promociju ove delicije na američkom tržištu.

15 godina suradnje

"Forever Chesse" njezina je misija putem koje ne promovira samo mediteranske sireve u SAD-u, već se i zalaže za očuvanje tradicijskog stočarstva i poljoprivrede na Mediteranu. Njen "susret" s paškim sirom, nakon čega je počela suradnja s Paškom siranom, bio je slučajan.

Prijateljica joj je Hrvatsku preporučila kao destinaciju za odmor, a lokalna pamet Pag kao odredište koje bi je moglo osvojiti. Odmor u Opatiji, zamijenila je onim na otoku Pagu te se u Novalji prvi put upoznala s paškim sirom.

– Kada prodajem paški sir, pričam priču o ovcama koje proizvode malo mlijeka i koje pasu škrtu travu. Što više znamo o proizvodu, to ga je lakše prodati. Priča prodaje proizvod.

U SAD-u imamo na stotine vrsta sireva u jednoj trgovini i zbog toga moram imati dobru priču koja će zainteresirati i motivirati i one koji ga prodaju i one koji ga kupuju. To je ipak vrlo skup sir i moramo imati dobar razlog za tu cijenu, istaknula je Buster.

Nakon nekoliko radnih sastanaka s predstavnicima Paške sirane, u listopadu 2010. godine sklopljen je sporazum o suradnji. Nedugo nakon toga paški sir je prvi put prešao Atlantik. I to ne bez problema jer sir je iz Hrvatske trebalo prevesti do Italije, gdje su suradnici promotorice Buster pripremali pošiljku.

No, na Njemačkoj su ih granici, kako se sjetila direktorica marketinga Martina Pernar Škunca, dočekali problemi jer zbog konfiguracije kamiona carinski ih službenici nisu htjeli pustiti preko granice.

Kako im ne bi propala jedinstvena prilika da svoj sir prodaju u SAD- u, u Njemačkoj su kupili potpuno novi kamion i sir sigurno prevezli do Italije, gdje je, s puno poznatijim talijanskim sirevima otišao put Amerike.

(Snimio Luka Jeličić)

Dvogodišnja stanka

– Sir je za mene više od namirnice, više od hrane. To je priča o povijesti i tradiciji nekog kraja. Iako sam posao počela isključivo s talijanskim sirevima, kroz godine sam probala njih stotine, a među njima, paški sir Paške sirane uvrstila u svoj portfolio, istaknula je Buster.

Prva prepreka bila joj je jezična barijera, koju je premostila sporazumijevajući se na talijanskom, a potom i poslovična bodulska sumnjičavost prema fureštima koji na otoku pokušavaju nešto isposlovati.

Trebalo je, sjetila se, puno posla kako bi je stočari shvatili, pristali porazgovarati s njom, uvesti ju u svoje staje i sirane te joj dati da svjedoči svakom koraku proizvodnje sira – od mužnje do zrenja.

Osim "Paškog sira" i "Dalmatinca", sljedeći hrvatski sir koji bi uvezla još uvijek nije pronašla. U razgovoru lako se može zaključiti kako ima neumoljivo visoke standarde kvalitete koje traži od sirara s kojima surađuje.

– Olako se danas zaboravlja kako se stočare godinama nazivalo vatrogascima i čuvarima prirode, zbog utjecaja koje je stoka imala na regeneraciju prirode lako podložne požarima u sušnim mjesecima.

Tijekom godina postali smo interpretatori priča i baštine koja se krije iza proizvodnje sira.

Kroz godine smo uspjeli na tržištu stvoriti nišu koja nije usmjerena samo na tradicionalne mediteranske sireve iz velikih država, već upravo na paški sir, kao jedinstvenu deliciju, koja je namijenjena vrhunskim poznavateljima i ljubiteljima sira, naglasila je Buster, koju je također pogodilo smanjenje proizvodnje paškog sira, zbog čega ga na američkim policama nije bilo duge dvije godine.

Carine i visoke cijene

– Ono što veći izvoz u SAD koči, dobivanje je potrebne dokumentacije i potvrda o sljedivosti proizvoda. Također, mikrobiološki su pokazatelji drugačiji nego u Europi.

S moje strane "problem" je što ja obožavam raditi s malim sirarima, koji svoje sireve još uvijek rade u manjim količinama, po tradicijskim receptima i starim običajima, koji su kupcima u Americi itekako intrigantni prilikom kupnje, istaknula je Buster.

Sa svojim je sirarima partner u poslu, razumije njihove poteškoće, kao i sav trud i fizički rad koji su sastavni dio proizvodnje i prerade sira.

– Upravo smo na specijaliziranim sirevima, kao što je paški, izgradili reputaciju tvrtke. Pred nama je izazovno vrijeme za poslovanje, kako zbog carinskih tarifa na uvoz iz Europe, ali isto tako i zbog sve manje proizvodnje sira, koja je prisutna u cijeloj Europi.

Već 15 godina uvozim paški sir, te smo uspjeli za njega pronaći ljubitelje, kojima je itekako falio dvije godine, koliko ga nismo imali u svom portfelju. Paški je sir jedinstveno slan, u njemu se može kušati Jadransko more.

Kada sam se prvi put, prije 20 godina pokušala upoznati s procesom proizvodnje, naišla sam na zatvorena vrata Paške sirane, gdje smo se pojavili nenajavljeni, sjetila se sa smiješkom Buster dodavši kako je mjesecima kasnije razmišljala o paškom siru, toliko da se vratila na otok, te pet godina radila na tome da ga može uvesti u SAD.

– Mjeseci su prolazili, a da nisam dobila odgovor niti na jedan mail koji sam slala. I dandanas nailazim na takav pristup, kazala je Buster.

Zadobiti povjerenje sirara kako bi uopće mogli razgovarati o samom procesu, a kamoli ideji da njihov sir prodaje izvan granica Hrvatske, bio je ogromni izazov.

Ekskluzivna poslastica

– Zaljubila sam se u slatko-slani okus ovčjeg mlijeka, masnoću sira te paške ovce. Vidjeti samu ovcu bila je prava avantura, ali zato ih se čuvao kao zlato, naglasila je Buster.

Paška mirkoflora, ističe, stvara koktel okusa, koji se ne može okusiti nigdje drugdje. Velike napore zato ulaže i u očuvanje stočarske i siraske tradicije, kao i očuvanje pastirskog načina života.

Paška sirana tako, osim svog "Paškog sira", u SAD izvozi i sir "Dalmatinac", ukupno oko pet tona. No, smanjenje proizvodnje mlijeka na otoku, njihov dogovor stavlja na nejake temelje.

– Uspjeli smo zasjati na tržištu te kod gurmana ostvariti jaku impresiju, što se itekako vidi po tome što stalno primamo upite o tome kada ćemo ga napokon ponovno moći prodavati.

Tu su i carine, kao i općeniti porast cijena mlijeka, tako da krajnja cijena paškog sira može doseći i 80 dolara za manje od pola kilograma paškog sira.

To više nije samo gurmanski sir, već ekskluzivna poslastica, poručila je Buster. No, unatoč preprekama, kaže kako pravi gurmani uvijek žele najbolje u svojim kolekcijama, a paški sir tu ima visoku poziciju.

– Za Amerikance je sir zabava, a ne samo hrana. Mi oko sira stvaramo zabavu. Egzotično nam je probavati sireve iz različitih krajeva svijeta. Nadamo se, temeljeno i na impresijama kupaca, da ćemo se nakon dvije godine vratiti na tržište, zaključila je Buster.

Povezane vijesti

• Milanović primio izaslanstvo Općine Kolan i Udruge proizvođača Paškog sira