U aktualnom trenutku, dok iz susjedstva odjekuju zvuci prijetnji, prosvjeda i cijelog menija političkog ekstremizma, Hrvatska se potvrđuje kao rijetka oaza stabilnosti i sigurnosti. Zašto je to tako i koliko je ta sigurnost podložna izazovima - pita se Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija) te u nastavku svoga komentara daje sljedeće odgovore:

- U posljednjih godinu dana regiju karakteriziraju politički potresi, a naši susjedi - Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora - ostaju pod stalnim političkim, institucionalnim ili sigurnosnim pritiscima. U Srbiji, s valovima prosvjeda protiv režima i vječno balansiranjem vlasti između Istoka i Zapada, otvara se prostor za zabrinutost ne samo oko unutarnje stabilnosti već i prema regionalnoj sigurnosnoj slici. Politički incidenti, ali i retorika prijetnje jačaju osjećaj tjeskobe.

Bosna i Hercegovina, Dodikovim upornim najavama odcjepljenja Republike Srpske, podsjeća sve aktere na događaje iz 1989. - 1992. i političko-medijsku pripremu za rat. Nije slučajnost da je SOA u svom javnom izvješću 2025. upozorila na nastavak institucionalne blokade, ali i na mogućnost pojedinačnih terorističkih prijetnji.

Crna Gora, iako malena, također pokazuje veliko raslojavanje između po dvije teško pomirljive frakcije svakog od naroda - Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Albanaca i nažalost Hrvata, koji su zbog te podijeljenosti izgubili i zastupnika. S povremenim incidentima, ali i rastom kibernetičkih prijetnji čiji je izvor često teško precizno locirati.

Regija pod pritiskom - tjeskoba sa svih strana: Najveći izazovi danas nisu u klasičnim, vidljivim sukobima, već u tzv. hibridnim prijetnjama - sofisticiranim, često prikrivenim akcijama koje kombiniraju propagandu, cyber napade, politički utjecaj, gospodarski pritisak, pa i instrumentalizaciju udruga ili grupacija čije se djelovanje formalno ne može direktno pripisati matičnoj državi. Upravo takve operacije poznate su iz arhetipa "mekog" djelovanja prema Hrvatskoj i susjedima koje dolazi iz globalnog istoka.

Scenarij u kojem "neovisne" organizacije iz susjedne države - kulturne, udruge iseljenika, nevladine inicijative, počnu izvoditi akcije koje su politički provokativne prema Bosni i Hercegovini, a službene vlasti se tome formalno "čude" i ograđuju, svakako je realističan. Takve akcije destabilizirale bi i Hrvatsku, iako se ne bi izravno odnosile na naše granice.

Naoružavanje, pogotovo Hrvatske i Srbije, zadobilo je novu dimenziju posljednjih godina. U Hrvatskoj se spominju visoki troškovi ulaganja u vojsku, a zanemaruje činjenica da su susjedi u intenzivnom naoružavanju već duže od šest godina. Moje je mišljenje uvijek bilo da je snaga nužno jamstvo mira, ali o tome u hrvatskoj javnosti i politici postoji velika nesigurnost, kao da nismo - u životima nas sredovječnih - prošli kalvariju devedesetih.

Cijeli komentar pročitajte na Pogled.hr.

Povezane vijesti

• Krstičević želi da se šef NATO-a uvjeri u snagu vojske u Hrvatskoj
• Nikad veća potražnja za hrvatskom vojnom opremom
• FOTO / Milanović na mimohodu u Zagrebu: "Najdojmljiviji su ljudi, to je naša pobjeda – i lekcija za sutra"