(Snimila Emica Elvedji/PIXSELL)
Anđa Novokmet, glavna medicinska sestra Zavoda za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu, govorila je u HTV-ovoj emisiji "Nedjeljom u 2" o najtežim trenucima na svom odjelu u doba pandemije COVID-a. Empatija, odgovornost, ljubav i predanost poslu njezina su svakodnevica. Mlađe kolege uči da imaju razumijevanja i strpljenja s pacijentima.
Posao medicinske sestre, pa tako i u slučaju Anđe Novokmet, podrazumijeva smjenski rad, noćna dežurstva. Znalo se dogoditi i da je danima na poslu, da su obiteljska okupljanja, rođendani, blagdani prošli bez nje, ali ona to sve prihvaća i naglašava svoju veliku odanost i ljubav prema poslu koji predano radi.
Što sve konkretno rade medicinske sestre Anđa je kao srednjoškolka vidjela na praksi. Veće povezanosti srednjoškolskog općeg obrazovanja nije bilo s dodijeljenom praksom, ali joj je to razdoblje bilo vrlo upečatljivo. Početak njezine profesionalne karijere obilježila je Smiljana (Smiljka) Nell, tada glavna sestra na Klinici "Dr. Fran Mihaljević", koja je slovila kao vrlo stroga, a prema kojoj je Anđa Novokmet gajila veliko poštovanje, prenosi HRT.
- Ona je otišla kad sam već imala dvije godine radnog staža. Ja sam vam nju doživjela na samom ulazu kao strah i trepet. Ali, mi smo ta generacija koja je kroz svoje školovanje naučila da ljude tako doživljavaš, pogotovo u toj profesiji - liječnike i sestre, da su oni ipak nekakva figura kojoj ćeš ti doći u ruke, a i da će oni tebe analizirati kako si odgojen, kazala je sestra Anđa Novokmet.
Sestra Nell pitala je Anđu zašto odmah nije došla nakon završene srednje škole, a ne tek nakon ljeta u rujnu. Zatim ju je povela da onako odmorna počne raditi u današnjem Zavodu za intenzivnu medicinu. Ni ona ni ja tada nismo znale, prisjeća se sestra Anđa, da će to biti moj život, moja sudbina, moja sreća, moja ljubav, moja radost, nije ona toga bila svjesna.
Nije željela reći je li i ona sama stroga medicinska sestra, kaže da joj je o tome teško govoriti. U slučaju nekog zahtjevnog pacijenta rekla je da se zna nositi s takvim situacijama. Tomu ju je, kako kaže, podučila glavna sestra odjela gdje je došla raditi Štefanija Somečki.
- Jako sam zahvalna što sam dijete tog vremena, kad te nisu vrijeđali ispadi, incidenti pacijenata. Ti si to shvatio. Ne želim patetično zvučati, ali nama je bilo objašnjeno, a i dan danas se toga držim - pa to je ipak bolestan čovjek. Moraš imati razumijevanja. Sigurno nije netko došao iz hira u bolnicu, proživljavati neke bolesti, kazala je i istaknula da nije na njoj da analizira karakter pacijenata jer oni imaju svoje probleme.
Komentirala je i situaciju u vezi s istragom protiv 10 uhićenih zbog korupcije u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh.
- Moj radni vijek počeo je i traje na jednom izuzetno moralnom, visoko moralnom radilištu što se tiče socijalnih situacija koje te mogu dovesti u nepriliku. Meni je to nešto što uistinu ne mogu zamisliti, kazala je sestra Anđa Novokmet osuđujući takvo ponašanje.
Kada bi čula za takav slučaj obično bi u razgovorima s drugima znala komentirati i upitati se kako se ta osoba osjeća kada pruži ruku i uzme novac, a istodobno je taj netko plaćen za svoj posao. "Kako se osjećaš? Imaš li iti malo savjesti?"
U vrijeme pandemije COVID-a 19 u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" liječnici i sestre bili su na prvoj liniji. U prvim danima malo se toga znalo o COVID-u.
- Ja sam bila jako prestrašena, jako prestrašena. Mi smo imali jednu strategiju da se pripremimo za scenarij, kazala je i dodala kako su prije mislili, kada nije bilo tolike migracije ljudi, da takvi virusi neće doći na naše područje.
Kada se pojave situacije u kojima treba tretirati pacijente zaražene novim virusima, u Klinici se obično najprije ponudi mogućnost da se jave dobrovoljci za rad. Sestra Anđa Novokmet dogovorila se s profesorom Kutlešom da će oni biti prvi koji će ući u sobu u kojoj su pacijenti s COVID-om.
Najteže mi je bilo kada su dolazile cijele obitelji, posebno ako bi završavale na intenzivnom odjelu, prisjeća se sestra Novokmet situacija tih dana kada se intenzivna morala širiti i useljavati na druge odjele.
- Na jednom katu imate oca, dolje na katu ispod imate dijete, pa onda imate bračni par na jednom katu. Jako je to emotivno bilo, jako. Mogu reći i stresno za nas. Ako slučajno, ne daj Bože, a događalo se da dijete premine, roditelji ostanu živi - mi smo svi radili (..) Jedan dan ste s jednima u kontaktu, drugi dan s drugima, pa se oni počnu buditi, hvala Bogu, pa te pita kako je dijete (..) To mi je bilo nešto strašno, kazala je sestra Anđa Novokmet.
Ta bolest je jako izobličila ljudsko tijelo, kazala je i naglasila da je dugo trajala hospitalizacija, mehanička ventilacija, a uz sve te komplikacije otkazivali su i drugi organi. Iznijela je i primjer muškarca koji je došao u posjet supruzi rodilji, ali nije htio ući u sobu jer suprugu nije prepoznao.
Nagledala sam se bolesti koje su se mogle spriječiti, ublažiti cijepljenjem, kazala je sestra Novokmet komentirajući one koji su prema cijepljenju rezervirani.
- Puno pametniji, puno stručniji ljudi su se umno istrošili da stvore nešto što čovjeka može zaštititi, može spriječiti smrtnost, ozbiljne komplikacije. Nitko ti neće garantirati ako se cijepiš protiv COVID-a da ti nećeš dobiti COVID. Ali nećeš dobiti težinu bolesti i komplikacije koje mogu biti bez cijepljenja, dodala je.
Priznala je da se na poslu i rasplače jer se poistovjećuje s ljudima i situacijama.
- Kad pokušam učiti ljude kojima bih trebala biti mentor, kažem samo se stavite na njihovo mjesto. Samo zamislite da je to situacija koja se dogodila vama. Automatizmom će ti se javiti razumijevanje, ako imaš emociju. I ako si stvarno s emocijom ušao u taj poziv, kazala je. Naravno da nećete doći na posao i svaki dan plakati. Gledati ljude i plakati. Postoje neke situacije. Mene vam jako takne kad mladi ljudi leže, dodala je sestra Novokmet.
Cijeli prilog pogledajte na stranicama HRT-a.