Ljiljana Drenški Cvrtila, prof. psihologije i univ. spec. ekonomije, nedavno je u Premanturi, u organizaciji udruge građana Fenoliga i Javne ustanove Kamenjak, održala predavanje pod zanimljivim naslovom "Psihologija novca".

Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala na poslijediplomskom specijalističkom studiju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, smjer Organizacija i menadžment. Završila je jednogodišnji studij Organizacijskog razvoja i educirala se na području gestalt psihoterapije te hipnoterapije. Certificirani je business, executive i life coach.

Predavala je u školama i na Veleučilištu Vern, a potom prelazi u poslovni sektor gdje 10 godina radi kao voditelj obrazovanja i razvoja kadrova te voditelj Odjela za razvoj ljudskih potencijala u okviru Kompetencijskog centra na razini regije, odnosno Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije.

- Što utječe na naš odnos prema novcu, odgoj i obitelj, trendovi u društvu, mentalitet? Ima li razlika među narodima?

- Naši odnosi prema drugim ljudima i stvarima su redovno centar našeg interesa i svaki dan se u svojim glavama njima bavimo. Isto tako se svakodnevno bavimo novcem, ali više s ekonomskog aspekta - imam li ga dovoljno, koliko ću zaraditi, koliko i na što ću potrošiti, mogu li uštedjeti i slično, ali vrlo rijetko propitujemo svoj odnos prema novcu, a trebali bismo.

Kada naš prihod dosegne određenu razinu i naše osnovne potrebe za hranom, zdravstvenom njegom, sigurnošću i skloništem su zadovoljene, pozitivni učinci novca opadaju (foto: Pixabay)

Možda toga uopće nismo svjesni, ali je naše trenutno financijsko stanje duboko povezano s financijskom poviješću naše obitelji i sjećanjima kako su naši roditelji baratali s novcem jer se mnogi obrasci ponašanja generacijama prenose na potomke. Isto tako nasljeđujemo i društvene norme i ponašanja unutar naše kulture, što također može utjecati na naš odnos prema novcu.

Štedljive i rastrošne kulture

- U svakodnevnoj komunikaciji spominju se "štedljive" kulture i nacije, ali i "rastrošne". Unutar jednog kulturnog kruga često se spominje štedljivost (škrtost) specifična za ljude iz nekih krajeva, odnosno gostoljubivost i velikodušnost u nekim drugima, što su često generalizacije izvedene iz pojedinačnih slučajeva, ali su ostale kao neka vrsta mitova kojima opisujemo pojedine skupine ili krajeve.

- Neki kažu da su bogati ljudi bogati zato što vole novac, a siromašni su onda suprotno od toga?

- Između ljubavi prema novcu i količine novca odnos baš nije uzročno-posljedičan. I siromašni ljudi će vam reći da vole novac i da svaki dan o njemu razmišljaju, ali to ih ne čini bogatijima. Isto tako postoje bogati ljudi koji uopće o novcu ne razmišljaju jer ne moraju. Iako, kad bismo novac personificirali, mogli bismo postaviti pitanje - zašto bi se netko uopće družio s nama ako ga ne volimo?

- Popularni publicist Sanjin Frlan kaže da ako mislite da se novcem ne može kupiti sreća, onda kupujete u krivom dućanu. Koliko je u tome istine? Usrećuje li novac i na koji način?

- Novcem se ne može kupiti sreća, ali ima moć umiriti i olakšati strahove i nelagodu koju osjećamo zbog eventualne nemogućnosti zadovoljavanja svojih potreba. Postoje brojna istraživanja o odnosu sreće i novca i u kojoj mjeri novac usrećuje ljude. Biti bogat ne znači nužno i biti sretan, ali novac je važan za sreću i to će nam reći svatko tko ga nema. Na primjer, veći prihodi mogu nam omogućiti kvalitetnije domove, bolju zdravstvenu skrb i prehranu, više slobodnog vremena i bavljenje nekim hobijima. Međutim, to funkcionira samo do određene točke.

Jednom kada naš prihod dosegne određenu razinu i naše osnovne potrebe za hranom, zdravstvenom njegom, sigurnošću i skloništem su zadovoljene, pozitivni učinci novca opadaju. Zarađivanje više novca često prate neželjene posljedice kao što je duže radno vrijeme, odgovorniji i stresniji poslovi, zahtjevnije odluke, a sve da bismo zadržali taj prihod i standard.

Isto tako, istraživanja pokazuju da nas "činiti" čini sretnijima nego "imati", iako većina misli da će ih posjedovanje "stvari" dovesti do više sreće. Kupljeni predmeti zaista nas mogu usrećiti, ali kratkoročno jer s vremenom i to posjedovanje postaje "novo normalno". Za razliku od stvari, činiti nešto i time stjecati iskustva može nas dugoročno učiniti sretnijima.

(Foto: Pixabay)

Primjerice, otići na put, potrošiti novac na edukaciju ili stjecanje neke vještine. Postoji neko opće uvjerenje da će nas trošenje novca na sebe učiniti sretnijima nego darivanje drugih ljudi. Istraživanja su pokazala da postoji osjećaj veće sreće kad taj novac potrošimo na druge ili ga doniramo u dobrotvorne svrhe jer davanje drugima čini da se osjećamo dobro u sebi.

- Kvari li novac ljude što je uvriježeno mišljenje? Ili je obratno?

- Točno je da se uz novac vežu mnoge negativne konotacije, da je novac loš, novac kvari ljude, novac izaziva ljubomoru i zavist. Sam po sebi, novac je neutralan, ali svoj karakter dobiva i mijenja ovisno o tome gdje kruži, u čijim rukama se nalazi i u koju svrhu se koristi.

Novac je zaista laka meta za projekcije - ljubomoru, zavist, frustraciju, okrivljavanje ili čak mržnju, ali trebamo biti svjesni da na njega zapravo projiciramo vlastiti emocionalni teret ovisno o tome kakva su naša iskustva s njim. Ako su ta iskustva bila lijepa i ugodna, projicirat ćemo na njega povjerenje i poštovanje, a ako smo imali teška iskustva, projicirat ćemo strah, brigu i frustraciju.

Ako su generacijama te neugodne emocije bile povezivane s novcem, bit ćemo skloni ponavljati taj obrazac, čak i ako je naša financijska situacija povoljna. Vjerojatno se svatko od nas može sjetiti nekoga tko dobro zarađuje i ima novca, a ipak se neprestano žali na nedostatak ili brine hoće li ga imati dovoljno.

Poštovanje, moć, naklonost

- Novac i moć, kažu, upravljaju danas svijetom. Kako to novac daje moć? U korumpiranom svijetu razumijem, ali zamislimo svijet bez korupcije.

- Za imati više novca postoje brojni motivi: zadržavanje razine životnog standarda, pokazivanje drugima, dobivanje ljubavi i pažnje, izražavanje naklonosti i poštovanja i, naravno, stjecanje moći. Razlog zašto novac ima takvu moć nad ljudima je taj što im daje moć i slobodu da rade ono što žele.

Nekim ljudima novac daje osjećaj osobne vrijednosti. Ako imaju puno novca, osjećaju da vrijede kao osobe. No, u svemu tome nije problematičan novac, a niti moć, već ono što s tim činite. Ako imamo puno novca, puno možemo i dati drugima. S druge strane, taj isti novac i tu istu moć možemo upotrijebiti da nabavimo skupu drogu, podmitimo nekoga, kupimo oružje ili skupimo hrpu lažnih i koristoljubivih "prijatelja". Novac i moć poprimaju karakter osobe u čijim se rukama nalaze.

- Neki povezuju bogatstvo s darežljivošću i obratno. Ima li tu ikakve veze?

- Poznajem osobu koja zarađuje puno novca zato što radi posao koji joj to omogućuje. Osim što si osigurava ugodan životni standard, puno daje i drugima - donira bolnicama, humanitarnim projektima, velikodušna je, poklanja novac, stvari, ali dijeli i svoje vrijeme, zagrljaje, toplinu.

Ne vjerujem da je takva postala zato što ima puno novca. Takva je oduvijek bila, a novac joj je omogućio da daje još više. S druge strane, postoje ljudi, poput Dickensovog glavnog lika iz "Božićne priče" koji skupljaju novac jer uživaju vidjeti ga u velikim količinama na svom računu i pohlepa je motiv koji ih na to potiče. To je još jedan dobar primjer da novac poprima karakter osobe u čijim se rukama nalazi.

- Rastrošnost i škrtost posljedica su kakvih odnosa prema novcu?

- Postoje neke neznanstvene klasifikacije odnosa prema novcu, ali one prilično dobro opisuju tipove tog odnosa, odnosno načina na koji zarađujemo i trošimo novac. Na primjer, imamo sakupljače-štedljivce kojima štednja daje osjećaj sigurnosti, pa više vole novac na računu nego potrošiti, iako se nikad ne oslobode anksioznosti bez obzira koliko novca imaju.

Potrošači-rasipnici obožavaju trošiti jer "samo jednom se živi". Trošenje im daje osjećaj kontrole koju možda nemaju u drugim segmentima života. Oni vole poklanjati i častiti ljude i svaka kupnja, opet, smanjuje anksioznost, pa često ni ne uživaju u stvarima koje kupe. Ovisnici o zarađivanju vjeruju da je svrha života zarađivanje i većinu svog vremena troše na to. Oni vole poštovanje i status koji im donosi novac.

Postoje i štedljivci-rasipnici koji marljivo rade i štede novac, a onda ga odjednom potroše na nešto što im možda ni ne treba, što im često izazove osjećaj krivnje koji ih navodi da opet štede. Kockari postupaju s novcem po principu dobitka - gubitka. Vole riskirati, vole uzbuđenje. Skloni su rizičnim ulaganjima, a kad izgube, posvete se ponovnom zarađivanju.

Ravnodušni ne brinu o novcu niti misle na njega. Žive kao da novac nije važan i nerijetko vođenje svojih financija prepuštaju drugima. I na kraju, postoji stil koji bi se mogao nazvati "hipi-stil", a karakterističan je za ljude koji misle da je novac zlo i ne žele biti dio potrošačkog društva jer preziru konzumerizam i težnju za zarađivanjem. Treba naglasiti da ne postoji dobar ili loš stil, već samo onaj s kojim se dobro osjećamo i s kojim ne nanosimo štetu sebi ni drugima.

- Što biste još mogli reći o motivima za stjecanje novca? Može li se novcem kupiti i ljubav?

- Motive za stjecanje novca treba potražiti unutar ljudskih potreba. Naravno, najjači su egzistencijalni motivi za zadovoljenjem vitalnih potreba i potreba za sigurnošću, pa tako novcem kupujemo hranu, vodu, krov nad glavom, energiju, lijekove, prijevozno sredstvo i javne usluge.

Međutim, novcem se mogu posredno zadovoljiti i psihološke potrebe. Možemo kupiti "ljubav", organizirati druženje s prijateljima, uz stečenu moć dobiti poštovanje i uvažavanje, platiti tečaj slikanja i zadovoljiti potrebu za kreativnim izražavanjem, otići na putovanje, pa zadovoljiti potrebu za istraživanjem, slobodom, promjenom. Gotovo i nema područja ljudske motivacije u koju novac nije upleten na direktan ili indirektan način, ali tu prisutnost definiraju naše individualne preferencije, naša osobnost, ali i okolina u kojoj živimo.

Plaća kao motiv za rad

- Koje su zakonitosti protoka novca?

- Budući da je naš novac često nevidljiv, lako ga možemo opisati energijom koja je u neprestanom kretanju. Zakoni koji važe za kretanje, važe i za novac. Optimalno stanje kretanja novca bi se moglo opisati principom održavanja zdravog jezera. Da bi jezero (naša štednja i zalihe) bilo zdravo i bogato životom, treba imati stalni dotok svježe vode (prihoda), ali i redovno otjecanje (rashoda).

- Radili ste i na ljudskim resursima pa znate koliko je plaća motiv za radnika. Ima li nešto jednako motivirajuće kao što je plaća?

- Plaća je važan motiv za odlazak na posao jer si njome osiguravamo potrebe koje sam već spominjala. Međutim, ona nije dovoljan motiv da bi netko angažirano i kvalitetno radio svoj posao. To je samo higijenski faktor rada, ali ne i motivacijski. Plaća bi trebala biti dovoljno visoka da čovjek njome može zadovoljiti svoje egzistencijalne potrebe i da nema strahova vezano uz to.

Time će se postići da radnik ne bude nezadovoljan na poslu, ali ne i da bude zadovoljan. Za zadovoljstvo i veću angažiranost potreban mu je, između ostalog, i osjećaj pripadnosti timu u kojem radi, osjećaj poštovanja, uvažavanja, kao i mogućnost učenja, razvoja i napredovanja.

Povezane vijesti

• Ponudio joj povoljniji tečaj eura za kune, a dao joj ruske rublje
• Odobreno 6,5 milijuna kuna bespovratnih sredstava za nekoliko projekata STIŽE NOVAC ZA VRTIĆ, CENTAR ISTARSKIH OKUSA, WI-FI MREŽU…
• Rim i Katolička Crkva svađaju se OKO NOVCA IZ FONTANE TREVI