- Hrvatska može mirno, što se tiče plina i struje, dočekati zimske dane, poručuje dr. Tonči Tadić, fizičar i stručnjak za nuklearnu energiju. Ugledni znanstvenik i nekadašnji saborski zastupnik umiruje javnost i kad je riječ o nuklearnim prijetnjama Rusije - objašnjava da je ?ruski medvjed? postao ?tigar od papira? koji neće upotrijebiti atomsko oružje dok će rat u Ukrajini izgubiti.

- Kako procjenjujete energetsku opasnost nad Europom i Europskom unijom ove zime? Hoće li biti manjka plina i električne energije?

Dr. Tonči Tadić (foto: Cropix)

- Mislim da ta opasnost polako jenjava, što se jasno vidi iz cijene prirodnog plina koja naglo opada. Kad su postojale dvojbe oko toga hoće li zapadna Europa napuniti svoja skladišta, njegova cijena otišla je preko 300 eura za megawat sat. Danas se spustila na nešto više od 100 eura po megawat satu što pokazuje da su skladišta popunjena i da su bojazni i paranoje prestale. Europa ima plina za ovu zimu. Isporuku su povećali Norveška i Alžir, LNG brodovi putuju prema Europi i više nismo u neizvjesnosti kakva je postojala prije nekoliko mjeseci. A i već tada je cijena plina bila prenapuhana.

 Bogaćenje na neizvjesnosti

- Na toj neizvjesnosti mnogi su se obogatili, pa i kod nas?

- Na toj neizvjesnosti doista su se mnogi obogatili iako je već tada bila jasno kako je riječ o umjetnim i napuhanim cijenama. Plina ima posvuda, cijena je bila neutemeljena.

- Plinska mreža Europske unije se promijenila. Na brzinu je sagrađen plinovod na Baltiku, neke zemlje kupile su i postavile LNG terminale. Nije li se to moglo prije napraviti i tako izbjeći ruski energetski pritisak?

- To je staro pravilo, onaj tko više prati to područje zna da ugljikovodici uvijek pronađu put. Samo je pitanje za koliko vremena i za koliko novaca - ako je plinovod potreban, on će se izgraditi. Sada je to bilo hitno i sve je realizirano. Pri tome treba reći da je sva panika u vezi plina nastala u Njemačkoj.

- Zašto?

- Da je Njemačka 2011. godine izabrala drugi smjer, da su išli na

zadržavanje postojećeg broja nuklearki i nastavili njihovu izgradnju, danas bi s njih 16 došli na njih tridesetak. U tom slučaju, ne bi bilo straha od nestašice plina i Njemačka bi bila u energetski povoljnoj situaciji.

- Njemačka i Poljska prve su se "snašle" i napunile plinska skladišta?

- Da, prve su napunile skladišta jer su bolje organizirana. Hrvatska nije u problemu, skladišta su puna, a imamo i LNG terminal. Zima će, izgleda, biti prilično blaga i sve te panike bile su posve suvišne.

- Hoće li u sljedećoj sezoni, kad se osiguraju dobavni putovi i nova skladišta, cijene energenata značajnije pasti?

- To je teško predvidjeti jer se pad cijene energenata rijetko događa. Što se HEP-a tiče, treba reći kako on najveći dio energije proizvodi sam, a naplaćuje kao da je sva struja iz uvoza. Po mom mišljenju, to je prilično nekorektno. Ipak, treba voditi računa o tome da, nastavi li se sušno razdoblje, dolazi u pitanje naš hidropotencijal kojim dobivamo 31 posto električne energije.

Budućnost nuklearnih elektrana

- U vezi uvoza struje, jedan od najvećih izvoznika u Europu bila je Ukrajina. Sada se to mijenja, ruska agresija uništava njihovu infrastrukturu?

- Sad će Ukrajina postati najveći uvoznik. Ali, neće to trajati desetljećima. Što se Hrvatske tiče, plina i struje bit će dovoljno. Član smo elektroenergetske mreže EU i nema problema s dotokom struje ili plina.

Dr. Tonči Tadić (foto: Cropix)

- Financial Times nedavno je objavio članak kako Hrvatska, zbog JANAF-a i LNG-ija na Krku, ima mogućnost postati energetsko čvorište ovog dijela Europe. Nije li to pretjerano?

- Nije. To sad dolazi na svoje mjesto. Olako se zaboravlja da su pojedini političari i stranke tražili da se postavlja LNG terminal na Krku i kakvu su graju oko toga dizali.

- Pa, ti političari sad kažu da su htjeli još veći, kopneni, a ne plutajući LNG?

- Nisam to primijetio. Na prosvjedu u Rijeci, na primjer, bili su transparenti ?Nećemo LNG terminal? i ?Nećemo u NATO?.

- Spomenuli ste Njemačku i njezine nuklearne elektrane. Odlučili su ostaviti u pogonu tri nuklearke koje još rade?

- Da, to je dobra vijest. Ali, uočljiv je apsurd jer je o njihovoj sudbini odlučila kancelarka koja je doktorica fizike i to zbog nesreće u Fukushimi. Svi znamo da na Rajni nema tsunamija, za razliku od Japana gdje je elektranu uništila ta nepogoda, ali odluka je donesena populistički zbog koalicija sa zelenima na lokalnim izborima.

- Hoće li Njemačka vratiti u pogon većinu od 16 nuklearki?

- Tvrde da je to nemoguće. Radit će ove tri, za druge je bitka izgubljena. No, Njemačka godinama subvencionira obnovljive izvore s 25 milijardi eura, u što treba uključiti i dotacije drugim zemljama da preuzmu njemačke viškove električne energije iz obnovljivih izvora. Njemačka, pokazalo se, ima novca za svoje energetske probleme pa nema razloga da se ne napravi ekonomska računica za izgradnju novih nuklearki.

- To bi bile nuklearke nove generacije?

- U Europi se radi na malim modularnim reaktorima ili SMR, u čemu sudjeluje i zagrebački FER, koji su svojim dizajnom sigurniji. Većina zemalja članica Euroatoma radi na razvoju četvrte generacije nuklearki GenIV koje bi trebale raditi na višim temperaturama od postojećih, za što su potrebni posebni materijali i drukčije nuklearno gorivo. Njihovi sustavi prijenosa topline su tekući metali poput olova ili natrija, rastaljene soli torija ili plin helij. Želim naglasiti da Njemačka, unatoč gašenju nuklearki, sudjeluje u razvoju četvrte generacije nuklearki GenIV.

Diversifikacija izvora energije

- Gdje je tu Hrvatska, treba li nama nuklearka nove generacije?

- Ne smijemo zaostajati u tom procesu, da se za desetak godina ne dovedemo u situaciju da nemamo niti par ljudi dovoljno sposobnih da barem pročitaju ponudu za novu nuklearku. Smatram da trebamo održati postojeća znanja o nuklearnoj tehnologiji. I to bez obzira na otpore prema nuklearnoj energiji kod nas koji mi se čine neshvatljivima.

- Francuska nije odustala od nuklearki - one su osnova energetskog sustava?

- Francuska ima 49 nuklearnih reaktora koji daju 80 posto električne energije. Stoga su potpuno neovisni o nestašicama plina, kod njih je plin potreban samo zbog tehnoloških procesa. Kod njih nije problem uvođenje velikog broja električnih automobila i toplinskih crpki, na primjer.

- Hrvatska je iskazala spremnost za sudjelovanje u izgradnji drugog bloka NE Krško. Treba li nam to?

- Po mom mišljenju, da. Krško nam omogućava zadovoljavanje 17 posto potreba za električnom energijom. Izgradnjom drugog bloka Krškog, negdje nakon 2043., dogovorimo li se sa Slovenijom, Krško bi nastavilo svoju ulogu pouzdanog izvora energije. Kad bismo uz to sagradili i vlastitu nuklearku, to bi uz Krško osiguravalo skoro polovicu hrvatskih potreba. Kad tome dodamo hidropotencijal i izgradnju objekata za proizvodnju obnovljivih izvora energije, time značajno smanjujemo potrebu za plinom kao energentom.

Dr. Tonči Tadić (foto: Cropix)

- Pojavila se i vijest da bi na lokaciji TE Plomin mogla nastati nuklearna elektrana?

- To je malo vjerojatno, radi vrlo strogih uvjeta koje mora zadovoljiti lokacija za nuklearku. Plomin bi mogao promijeniti energent, elektrana bi mogla raditi na plin.

Postoji niz primjera što načiniti s TE Plomin. Vidio sam niz znanstvenih radova o korištenju velikih turbina u starim termoelektranama koje služe za skladištenje energije vlastitom inercijom. U zemlji koja ozbiljno promišlja svoju energetsku budućnost pronaći će se primjena i za TE Plomin, bez brige.

- Pojavila se i priča kako bi to mogla biti elektrana na biomasu?

- Postoji čitav niz kombinacija koje se mogu napraviti u tom konkretnom primjeru.

- Možemo li osmisliti niz manjih elektrana na biomasu koje bi osiguravale električnu energiju za gradove ili manje djelove zemlje?

- Budućnost je u diversifikaciji i u izgradnji puno malih izvora energije.

Time se omogućava i veću fleksibilnost sustava jer remonti ne traju u svima u isto vrijeme. To olakšava život.

- U posljednje vrijeme mnogo se govori o solarnim panelima i energetskoj samodostatnosti kućanstava. Koliko su takva rješenja realna za cijelu Hrvatsku?

- To nije realno za cijelu Hrvatsku. Ima mnogo mjesta gdje se ne mogu postaviti solari - to je izvedivo na obiteljskim kućama i to ne svima. Solare ne možete staviti na kuće u povijesnim jezgrama koje štiti UNESCO, dakle u centru Dubrovnika, Šibenika, Trogira, Splita, Starog grada na Hvaru. Ne možete ih postaviti u svaki stan u neboderu ili stambenoj zgradi. Možete ih staviti na rubne dijelove grada. Ako se s time postiže ušteda, to je u redu, ali treba znati da ni to nije vječno. Trajnost fotonaponskih panela je oko dvadeset godina, za deset godina otići će baterije i o tome treba voditi računa. Treba vidjeti i kakvi su troškovi održavanja.

- Ekolozi ne prihvaćaju ništa osim solarnih i vjetroelektrana. Ugljen, plin, nuklearna energija - sve je nedopustivo. Kako to komentirate?

- Da, ništa nije dobro osim spomenutog, ali nitko nije rekao što će biti s tim uređajima kad im prođe rok trajanja. To je sve otpad koji ne možete staviti na obično odlagalište otpada. Radi se o posebnom otpadu, poput baterija.

Prijetnje raketama sudnjeg dana

- Nekako se čini da je najopasnija ona energija koja stvara eksplozije i služi za ratovanje. Bivši ruski predsjednik Medvedev ovih je dana opet zaprijetio nuklearnim ratom?

- Po mojoj evidenciji, to je trinaesta prijetnja nuklearnim oružjem. Čini se da Medvedev prijeti kada popije koju previše ili kada ruskoj vojsci krene loše na bojištu. Služi za dizanje morala ruskoj vojsci i narodu te sve više podsjeća na Hitlerove najave ?čudesnog oružja? iz 1944. godine.

- Ruski državni vrh prijeti raketama ?sudnjeg dana? i oružjima masovnog uništenja.

Neki dan smo vidjeli da ih imaju i Amerikanci. Trebamo li se plašiti da ih upotrebe?

- Nije Rusija jedina koja razvija hipersonično oružje. Pitanje je samo koliko je u Rusiji toga napravljeno - jedna raketa za televiziju, pet za paradu, deset za ratovanje. Za stotinu nemaju novca. Često se radi o dobrom PR-u.

Dr. Tonči Tadić (foto: Cropix)

- Ipak, Rusija ima mnogo bojevih glava za upotrebu u podmornicama, avionima, iz silosa na zemlji...

- Točno, ali nitko nikad nije izdao naredbu za pripremu jedne bojeve glave i njezin transfer na mjesto ispaljivanja. Samo se govori da će se možda upotrijebiti. U posljednjih osam mjeseci objašnjavam ljudima razliku između ?mogao bi? i ?upotrijebit će se sigurno.? To je kao u vicu kad su Muji naplatili sve usluge u hotelu jer ih je mogao koristiti. Ali nije.

- Svjedoci smo vojnih vježbi i uigravanja nuklearnih prijetnji, Amerikanci sele dio atomskog arsenala u zapadnu Europu, Rusi borbene zrakoplove u Bjelorusiju... Ali, to i nije ništa novog?

- Za vrijeme ?hladnog rata? takvo je nadigravanje trajalo desetljećima. I nikad nije došlo do nuklearnog rata. No, i kod nas i u Europi još postoji malo ljudi koji se sjećaju ?hladnog rata? i koji su proučavali nuklearne strategije iz tog doba. Imate niz "analitičara" sa Zapada koje citiraju naši mediji, oni daju katastrofične izjave, a nitko od njih ne sjeća se "hladnog rata" i tadašnjih prilika. Premladi su, imaju 35 do 40 godina. Nitko od njih ne zna kako izgleda atomska eksplozija, skloništa ni ništa, nego se mlate gluposti na tu temu.

- Ni Hrvatska ni EU zemlje nisu spremne za nuklearni udar Rusije?

- Niti jedna zemlja nije za to spremna. Nuklearni udar, ma koliko masovan bio, usmjerava se na velike urbane centre. Pretpostavimo da Rusija doista upotrebi svih 6.800 bojevih glava, što je nemoguće jer ih je dio proizveden pred više od trideset godina pa je za otpis - kad sve saberete nemaju ih više od 1.500, a ni one nisu sve za uporabu, jer ih je dio na zamjeni fuzijskog goriva ili elektronike - ciljevi će biti veliki gradovi i velike luke u NATO članicama. Rusi neće gađati doslovno sva mjesta. Pa desetak kilometara od Hirošime nije bilo nikakvih posljedica. Osim toga, u slučaju korištenju skloništa, tamo će se skloniti oko dva posto ljudi koji će čekati da napad prođe. Ali, u užasnim uvjetima. Naravno, opći nuklearni rat znači ekološku katastrofu i posvemašnja paralizu svjetskog gospodarstva. Sva veća urbana, gospodarska i prometna središta sjeverne hemisfere bili bi uništeni.

Taktički nuklearni udari

- Znači, prijetnja atomskim bombama je ruski blef, širenje panike?

- Putin na tiskovnim konferencijama pije norvešku mineralnu vodu Voss, nosi Armanijevo odijelo, švicarski sat i sve drugo - i ne želi sve što ima zamijeniti nuklearnim ratom. Putin i ljudi oko njega jesu beskrajno zli, ali nisu samoubojice! Putin i oligarsi gledaju kako što prije izaći iz rata za kojeg je jasno da ne mogu pobijediti. Čitavo rusko mahanje nuklearnim arsenalom je pokušaj da mi u EU radi straha za svoj život zaboravimo na gomilu ratnih zločina koje Rusija dnevno čini u Ukrajini.

- Ipak, najavljivali su se i ?taktički nuklearni udari? Na ukrajinskom teritoriju?

- Oni ne mogu donijeti ništa osim razaranja i zagađenja određenog prostora, s neočekivano lošim posljedicama za napadača. Amerikanci su od šezdesetih do osamdesetih godina izvodili vojne vježbe s taktičkim bojevim glavama i nisu se pokazala korisnima u ratovanju. Na taj način kontanimira se teritorij koji želiš osvojiti i stvaraš probleme vlastitoj vojsci prilikom eksplozija. Uz to, država koja bi to učinila napravila bi od sebe gubitnika u globalnim okvirima.

- Kako to mislite?

- Svijet bi je izolirao. Na primjer, Kina još uvijek ima važeću deklaraciju o nuklearnoj sigurnosti s Ukrajinom iz prosinca 2013. godine. Danas Kina surađuje s Rusijom, ali teško da bi prešla preko upotrebe nuklearnog oružja.

- Može li se taktičkim nuklearnim eksplozijama ?ograditi? teritorij koji je Rusija anektirala? Napraviti ?zona isključenja?, kao u Černobilu?

- Postoje i takve teorije. Ali, korištenje takvog oružja dovodi do nove faze rata, a nije sigurno da će zemlja protiv koje se koristi kapitulirati. Zbog toga Amerikanci nisu koristili nuklearno oružje ni u Koreji ni u Vijetnamu. Zbog toga Putin nije i neće koristiti nuklearno oružje.

Dr. Tonči Tadić (foto: Cropix)

- Ali, ako ga koristi, do kuda se može širiti radijacija i druge štetne posljedice?

- Možda desetak kilometara. Za nas i Europu pri tome nema opasnosti. No, NATO će na to reagirati, ali konvencionalnom bombom, ne nuklearnom. Ako ne reagira, zamislimo i to, a Ukrajina kapitulira, Rusija će postati izopćenik iz svijeta. Ali, što se onda događa - onda će barem još dvadeset zemalja napraviti svoje nuklearne arsenale jer se države koje imaju bombe međusobno ne napadaju. Potrošit će 15 milijardi eura i reći kako ih to čini sigurnima. Imat ćemo svijet s trideset nuklearnih sila što ne odgovara ni Rusiji ni SAD-u. Svijet će postati nesigurniji.

- Ukrajina je imala svoje bojeve glave?

- Da Ukrajina 1994. godine nije predala Rusiji svojih 1.900 nuklearnih bojevih glava - da ih je zadržala deset - danas do rata ne bi došlo. Jamci tog Budimpeštanskog sporazuma bile su SAD i Britanija. No Putin je to ignorirao. Putin je uz to ignorirao i Beloveški Sporazum iz prosinca 1991. o mirnom razdruživanju SSSR, kojim su se mirno razdružili Rusija, Ukrajina i Bjelorusija, uz međusobno priznanje zatečenih granica.

Prilike za nove sukobe

- Zima je na pragu. Konvencionalne vojne operacije usporavaju, Rusiji preostaje raketiranje ciljeva u Ukrajini. Ima li šanse za primirje?

- Rusija će nastaviti raketirati da bi izazvala humanitarnu katastrofu.

Najveći problem Ukrajine je da izgubi pažnju i pomoć Zapada. U SAD-u slijede izbori za Kongres gdje bi mogli pobijediti konzervativci koji će povući ?ručnu kočnicu? oko pomoći Ukrajini, što ne mora ništa značiti. Biden će u sljedećih pedesetak dana uspjeti osigurati paket od pedeset milijardi eura vojne pomoći Ukrajini koji će dočekati republikance. To je milijarda eura tjedno.

- Kako će se situacija u Ukrajini po Vašem mišljenju dalje razvijati?

- Svakako u korist Ukrajine. U ovih osam mjeseci prešli smo od tvrdnji da će Ukrajina kapitulirati u 72 sata do tvrdnji da će Rusija izgubiti ovaj rat. Mobilizacije u Rusiji i sadašnje prijetnje nuklearnim oružjem su dokaz da Rusima konvencionalne vojne snage ništa ne vrijede. To pokazuje da Rusija u Ukrajini gubi rat.

- Što nije gubitak Rusije samo u Ukrajini nego na globalnoj razini?

- Da, Kina nikad nije zaboravila rusku otimačinu Istočnog Sibira i sadašnje ruske obale na Pacifiku. Japan nikad nije prihvatio otimačinu Kurila. Tadžikistan, Gruzija i Azerbejdžan također imaju svoje nesređene račune s Rusijom. Rusija je povukla vojsku iz Armenije kojoj jamči sigurnost, što otvara priliku za nove sukobe u Gorskom Karabahu. Povlače se iz Sirije, gdje su držali na vlasti režim Bašara al-Asada. Posve je nejasno zašto je Putin želio ovaj rat.

- Možda da spoji Krim zemaljskom prevlakom s Rusijom?

- To ima logike, ali možda bi više dobio na nije išao u rat.

- Što možemo zaključiti - rat će se zamrznuti, doslovno zbog zime, ali još nema pobjednika?

- Sa zapadnom vojnom pomoći, Ukrajina će za šest mjeseci biti ravnopravna Rusiji na vojnom polju. Na mirovnim pregovorima Ukrajina neće pristati predati okupirane teritorije, tako da preostaje da Rusija izgubi rat na najteži mogući način.

- Gubitak rata znači i kraj Vladimira Putina, navodno ga "siloviki" već žele zamijeniti?

- Tako je, onda gubi i Putin.

Podsjetimo se povijesti - po svom obimu i značaju ovaj rat možemo izjednačiti s Prvim svjetskim ratom koji je Rusija izgubila. Ona je kapitulirala 1917. godine i raspala se. U Drugom svjetskom ratu nije kapitulirala zbog obilne američke pomoći - bez nje Rusija ne bi došla do Berlina. Rat se dobiva logistikom. Kako je rekao Helmuth

van Molke stariji, amateri se bave taktikom, a profesionalci logistikom.